„Ki bi da bi“ teorija ...
(Ako može Lošo, zašto i ja ne bih mogao!?)
Već duže vremena postavljam si jedno pitanje koje glasi: „Jesu li možda hrvatski Srbi mogli spriječiti rat u Hrvatskoj?“
Princip je da su poslije bitke svi generali i to u pravilu generali pobjedničke vojske.
Postavimo stvari ovako, pa pretpostavimo da su kninski Srbi, nakon što je Tuđmanov režim primjenjujući diskriminatorne mjere prema Srbima u Hrvatskoj (izgoni s posla na nacionalnoj osnovi, izgoni iz stanova i zastrašivanja raznih vrsta) i najavu ustavnih promjena kojima se mijenja ustavni položaj Srba u Hrvatskoj i kroz ukidanje statusa konstitrutivnog naroda svodi na status nacionalne manjine, pokazao svoje maligno lice, umjesto balvana na cestama, podnijeli protiv SFRJ tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strassbourgu optužujući je da se nad njima provodi državni terorizam.
Zašto kninski Srbi?
Pa zato jer se radi o Općini u kojoj su Srbi činili apsolutnu većinu u stanovništvu, pa je i sastav općinske vlasti bio takav, a s druge strane u Hrvatskoj nije postojala nikakva institucija koja bi u svojem programu imala zaštitu prava Srba u Hrvatskoj, pripadnici konstitutivnog narod nemaju se od koga štititi, jer međunarodno pravo ne poznaje veća prava od onih koja ima konstitutivni narod.
Zašto tužiti SFRJ, kad se radi o nedjelima Tuđmanovog režima u Hrvatskoj?
Pa zato što SRH/RH nije bila subjekt međunaronog prava, već je to bila SFRJ, takva tužba natjerala bi tijela i organe SFRJ na postupanje u smislu zaštite zakonitosti, a Tuđmanu bi se time stavila „muda u procijep“, jer bi ga se prisililo na to da prestane diskriminirati Srbe, ali i da odustane od mijenjanja njihovog ustavnog položaja. Ili da krene u ozbiljne pregovore s njima.
Ni diskriminacija Srba ni promjena njihovog ustavnog položaja nisu imali nikakve veze s osamostaljenjem Hrvatske.
Bio bi to i jasan signal upućen Njemačkioj da prestane ohrabrivati Tuđmana u procesu nasilnog otcijepljenja Hrvatske i prisili ga da Hrvatsku osamostaljuje kroz institucije sustava SFRJ.
Što bi bio rezultat takvog postupka?
Pa međunarodno priznanje Hrvatske uslijedilo bi nešto kasnije s nepromijenjenim statusom Srba u njoj, koji bi i poslije osamostaljenja ostali konstitutivni narod ili bi njihov ustavni položaj bio promijnjen tako da bi postali nacionalna manjina, ali uz političku autonomiju na koju ima pravo manjina koja u broju prebivalstva čini više od 8 % i teritorijalnu i fiskalnu autonomiju (po modelu Južanog Tirola) na području gdje čine apsolutnu većinu u stanovništvu (područja „kotareva Knin i Glina“).
Bi li ovo bilo bolje riješenje za sve u Hrvatskoj ili je to ipak bio rat?
Ili bi radi srpske političke autonomije, ukoliko bi Srbi izabrali status nacionaln manjine, u što iskreno sumnjam, Hrvatska bila manje Hrvatska nego li je bil prije ili nego li je to danas?
Odnosno jel' Italija manje Italija radi autonomije Austrijanaca u Južnom Tirolu?
O svijestan sam ja toga da za one kojima je rat najveća sreća koja može zadesiti neki narod, nema alternative koja bi ih mogla zadovoljiti!
Inače svijestan sam i toga da sam pri ovoj konstrukciji zanemario utjecaj velikosrpske propagande, ali ona i tako nije sama prouzročila „balvan-revoluciju“ već tek u sinergiji s nacional-šovinističkim postupcima Tuđmanovih vlasti.
Već duže vremena postavljam si jedno pitanje koje glasi: „Jesu li možda hrvatski Srbi mogli spriječiti rat u Hrvatskoj?“
Princip je da su poslije bitke svi generali i to u pravilu generali pobjedničke vojske.
Postavimo stvari ovako, pa pretpostavimo da su kninski Srbi, nakon što je Tuđmanov režim primjenjujući diskriminatorne mjere prema Srbima u Hrvatskoj (izgoni s posla na nacionalnoj osnovi, izgoni iz stanova i zastrašivanja raznih vrsta) i najavu ustavnih promjena kojima se mijenja ustavni položaj Srba u Hrvatskoj i kroz ukidanje statusa konstitrutivnog naroda svodi na status nacionalne manjine, pokazao svoje maligno lice, umjesto balvana na cestama, podnijeli protiv SFRJ tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strassbourgu optužujući je da se nad njima provodi državni terorizam.
Zašto kninski Srbi?
Pa zato jer se radi o Općini u kojoj su Srbi činili apsolutnu većinu u stanovništvu, pa je i sastav općinske vlasti bio takav, a s druge strane u Hrvatskoj nije postojala nikakva institucija koja bi u svojem programu imala zaštitu prava Srba u Hrvatskoj, pripadnici konstitutivnog narod nemaju se od koga štititi, jer međunarodno pravo ne poznaje veća prava od onih koja ima konstitutivni narod.
Zašto tužiti SFRJ, kad se radi o nedjelima Tuđmanovog režima u Hrvatskoj?
Pa zato što SRH/RH nije bila subjekt međunaronog prava, već je to bila SFRJ, takva tužba natjerala bi tijela i organe SFRJ na postupanje u smislu zaštite zakonitosti, a Tuđmanu bi se time stavila „muda u procijep“, jer bi ga se prisililo na to da prestane diskriminirati Srbe, ali i da odustane od mijenjanja njihovog ustavnog položaja. Ili da krene u ozbiljne pregovore s njima.
Ni diskriminacija Srba ni promjena njihovog ustavnog položaja nisu imali nikakve veze s osamostaljenjem Hrvatske.
Bio bi to i jasan signal upućen Njemačkioj da prestane ohrabrivati Tuđmana u procesu nasilnog otcijepljenja Hrvatske i prisili ga da Hrvatsku osamostaljuje kroz institucije sustava SFRJ.
Što bi bio rezultat takvog postupka?
Pa međunarodno priznanje Hrvatske uslijedilo bi nešto kasnije s nepromijenjenim statusom Srba u njoj, koji bi i poslije osamostaljenja ostali konstitutivni narod ili bi njihov ustavni položaj bio promijnjen tako da bi postali nacionalna manjina, ali uz političku autonomiju na koju ima pravo manjina koja u broju prebivalstva čini više od 8 % i teritorijalnu i fiskalnu autonomiju (po modelu Južanog Tirola) na području gdje čine apsolutnu većinu u stanovništvu (područja „kotareva Knin i Glina“).
Bi li ovo bilo bolje riješenje za sve u Hrvatskoj ili je to ipak bio rat?
Ili bi radi srpske političke autonomije, ukoliko bi Srbi izabrali status nacionaln manjine, u što iskreno sumnjam, Hrvatska bila manje Hrvatska nego li je bil prije ili nego li je to danas?
Odnosno jel' Italija manje Italija radi autonomije Austrijanaca u Južnom Tirolu?
O svijestan sam ja toga da za one kojima je rat najveća sreća koja može zadesiti neki narod, nema alternative koja bi ih mogla zadovoljiti!
Inače svijestan sam i toga da sam pri ovoj konstrukciji zanemario utjecaj velikosrpske propagande, ali ona i tako nije sama prouzročila „balvan-revoluciju“ već tek u sinergiji s nacional-šovinističkim postupcima Tuđmanovih vlasti.
