Lažljivi, nesposobni, ignorantski, bešćutni i potpuno neodgovorni gadovi
Pišući o SDP-u napisao sam na vrijeme da od njihovog dolaska na vlast i njihove vladavine ne očekujem ništa, bar ne ništa dobro:
Protiv struje [30. SVIBNJA 2011.] ⇩
...jer onaj tko je od samih uništavajućih početaka Tuđmanove vlasti, kao tobožnja opozicija, toj nakaradnoj vlasti sve vrijeme pružao punu podršku
Protiv struje [6. OŽUJKA 2011.] ⇩
...jamčeči Tuđman-hadezeovskom modelu vladavine puni legitimitet, a po dolasku na vlast 2000. ni ne pokušavajući makar simbolično sanirati posljedice takvog modela vlasti, ne ulijeva povjerenje.
Sveudilj se zaklinjući u radnička prava Račanova vlada ih je promjenom ZOR-a nemilosrdno i temeljito skresala, čuvajući “obiteljsko srebro” ta vlada je za sumu bar tri puta manju od stvarne vrijednosti prodala MOL-u 25 % + jednu dionicu INE, zalažući se za procesuiranje kriminalnih radnji u procesu pretvorbe i privatizacije društvenog vlasništva nije pokrenula nijednu istragu i nijedan proces, prethodnu sanaciju a potom “prodaju” hrvatkih banaka, “prodaju” zato što je taj postupak više sličio poklanjanju hrvatskih banaka u strano vlasništvo, ne treba ni spominjati, zalažući se za transparentnu i korektnu suradnju s Haaškim sudom organizira bijeg optuženom A. Gotovini i tako čini silnu političku štetu Hrvatskoj … najdojmljiviji rezultat Račanove vlade je sasvim sigurno brojka od 420.000 nezaposlenih koja predstavlja do danas nenadmašeni rekord.
Naravno da se uz takve rezultate izbori 2003. nisu mogli dobiti, SDP kao tobože “konstruktivna opozicija” što je sintagma za nečinjenje, nije korektiv bahatim hadezeovskim vlastima oni i u opoziciji “odlučno” čekaju da HDZ nagomila dovoljno grešaka da jednostavno prisili biračko tijelo da na izborima svolje glasove dade SDP-u, koji je rogoborio protiv poreznog “harača”, ali i protiv daljnjeg kresanja radničkih prava kroz promjenu ZOR-a, podržavaju i potpisuju peticiju kojom je prikupljeno više nego dovoljno potpisa za referendum na temu promjene radničkog zakonodavstva …
I zaista na izborima 2011. pobjeđuje SDP i sa svojim koalicijskim partnerima formira Vladu.
I odmah žustro kreću u najavljivane “promjene” tako da mahnito smjenjuju kadrove koje je imenovala HDZ-ova vlast i uhljebljuju svoje stranačke poslušnike. Naravno da se pri smjenjivanju nije vodilo računa o tome da je i HDZ-ova vlast znala slučajno “ubosti” i na čelna mjesta u državnim tvrtkama ili državnoj upravi rasporediti i ponekog znalca, čovjeka koje je poznavao posao i dobro ga radio:
Protiv struje [6. OŽUJKA 2012.] ⇩
Važno je samo da je prvi potpredsjednik, kad su ga novinari priupitali o “podjeli izbornog plijena” histerično zavrištao: “Što je vama, pa nismo mi HDZ!?”.i nastavio s imenovanjem svojih kadrova, jer ne može valjda dopustiti da mu “ključna mjesta popunjava ulica”.
Prvih 100 dana SDP-ove koalicijske vlasti uglavnom prolazi u nečinjenju odnosno rasporedom stranačkih podobnika na ključna mjesta u državnoj upravi i državnim tvrtkama uz neprekidni cvilež nad gorkim naslijeđem koje im je ostavio HDZ.
Zoran Milanović je, ne čineći ništa od onoga što je trebao i morao učiniti, pretvorio je Vladu u svojevrsni Ured za gubljenje vremena:
Protiv struje [25. VELJAČE 2012.] ⇩
Pritom se na primjeru smjene V. Ferdeljija pokazalo kako sujetni premijer neće trpiti nikoga tko makar samo i pomisli biti kritičan ili njemu i njegovoj vladi dati pokoju negativnu ocjenu radi nepovlačenja pravih poteza kojima bi se makar pokazalo svjetlo na kraju tunela pa ma kako udaljeno i slabašno ono bilo.
Ne, oni udaraju tamo gdje najviše boli, pa kao da su zaborvili vrisku oko HDZ-ovog povećanja PDV-a za 1 % i čuvenog “harača”, povećavaju poreznu stopu PDV-a za 2 % i najavljuju nove poreze, ali ne uvode KC u sustav poreznih obveznika.
Poslije onolike vriske na HDZ-ovu vlast radi puštanja u saborsku proceduru izmjena ZOR-a, kojom se željelo ići na ruku hrvatskim skorojevićima daljnjim “rezanjem” radničkih prava, što je poslije žestokog pritiska sindikata i javnosti, pa i potpisivanjem, peticije za organizaciju referenduma na tu temu povučeno, uz obavezu da se referendum održi za vrijeme održavanja referenduma za pristupanje u članstvo EU, što je Milanovićeva vlada vješto izbjegla kao nepotrebno, jer se ZOR neće mijenjati, ali će se radnička prava smanjivati na “mala vrata”, “kljaštrenjem” prava koja reguliraju kolektivni ugovori …
Čavao u lijes radničkih prava pokušava zabiti Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava, prijedlogom promjena Zakona o zaštiti na radu, jednog inače funkcionalnog zakona usklađenog s pravnom stečevinom EU, kojega je potpuno nepotrebno mijenjati, kojim prijedlogom promjena se resorni ministar deklarira kao neodgovorni bešćutni gad, jer želi hrvatske skorojeviće osloboditi obaveze da radnicima osiguravaju sredstava zaštite na radu, koja bi valjda radnici trebali sami sebi kupovati ili umjesto zaštite na radu organizirati valjda samozaštitu na radu.
Čini mi se da bismo svi zajedno trebali organizirati samozaštitu od ovakve vlasti i ovakvih ministara.
I to su valjda te promjene za koje Kukurikavci znaju kako ih provesti:
Protiv struje [9. SIJEČNJA 2012.] ⇩
Oni "znaju kako" provesti "promjene"
Posebna je priča neplaćanje poreza i drugih obaveza prema državi, gdje se pribjegava nekakvim “stupovima srama” umjesto brutalne prisilne naplate, jer da su neplatiše imali srama, porezi bi bili plaćeni.
Prvi potpredsjednik Vlade, čovjek koji valjda najviše “opterećuje” koalicijske vlasti radi odgovornosti za izazivanje saobraćajne nesreće u Mađarskoj i osuđujuće presude tamošnjeg suda, je priča za sebe.
Sam je rekao da će u slučaju da bude osuđen podnijeti ostavku i povući se iz politike, a onda nakon osuđujuće presude doznajemo da je on zapravo mislio na pravomoćnu bezuvjetnu osuđujuću presudu, jer ovu nepravomoćnu presudu on zapravo smatra oslobađajućom.
E sad, sud u Kaposvaru je presudio kako je već presudio, ali je simptomatično da se INA i MOL gotovo više nigdje ne spominju, kao da je MOL počeo ispunjavati obaveze iz ugovora, kao da je MOL prestao istiskivati INU s njenih tradicionalnih tržišta, kao da su hrvatski članovi uprave INE odjednom postali punopravni i da raspolažu svim relevantnim informacijma o poslovanju INE I njenoj poslovnoj politici, kao da ravnopravno sudjeluju u kreiranju i donošenju odluka …
A ne, ništa se nije promijenilo?
E pa onda, gospodo, dopustite mi da sumnjam!
Prvi poput buldog nastavlja gurati “značajne projekte”, pogotovo izgradnju TE Plomin 3 I HE Ombla koji su vrlo upitni sa stanoviša zaštite okoliša.
TE Plomin 3 sporan je zbog korištenja ugljena koji uporno gura “ugljeni lobi”, pri čemu nastaju ogromne količine radioaktivne šljake i pepela, a pri pranju dimnih plinova stvaraju se također velike količine gipsa. Da stvar bude gora, procurile su informacije da bi se kao gorivo umjesto kamenog ugljena koristio nekvalitetni kosovski lignit.
Te Plomin 3 ložen plinom za Istrane nije sporan.
U tom smislu oni pripremaju i referendum preko rezultata kojega ni Prvi neće moći saamo tako prijeći.
Što se tiče HE Ombla doznajemo da su se tim projektom bavile još jugoslavenske vlasti tamo polovicom šezdesetih godina prošlog stoljeća i od njega odustale radi svih opasnosti po okoliš uz moguća urušavanja u podzemlju što bi čak moglo izazvati potres.
O potencijalnoj opasnosti da čitavo područje ostane bez dovoljnih količina kvalitetne pitke vode, da i ne govorim.
Ali Prvi ne odustaje, pa makar Dubrovnik nestao s lica zemlje.
E sad, ako je RH toliko gladna električne energije, zašto od BiH ne povlači struju iz TE Gacko i TE Tuzla koje je sufinancirala u izgradnji?
A valjalo bi vidjeti jel' se možda ponešto sufinancirlo i u Srbiji, TE Kostolac primjerice, a onda i oba Đerdapa ako su građeni saveznim novcem (sukcesija!).
Ili zašto se sa Slovencima nije ušlo u financiranje drugog bloka NEK, jer će NEK i dalje ostati tamo gdje je, a RH će morati ili graditi odlagalište za viokoradioaktivni otpad ili sufinanciratgi izgradnju slovenskog odlagališta, koja je već započela … O troškovima dekomisije NEK, za koju Slovenci uredno izdvajaju sredstva, a Hrvatska ne izdvaja, neću ovaj puta, ali ću napomenuti da je i dekomisija obaveza RH jednako kao i odlagalište visokoradioaktivnog otpada.
E da, a tu je i neizbježni Pelješki most, objekt za izgradnju kojeg Hrvatska nema sredstava, ali i objekt koji Hrvatskoj treba kao i treće oko u glavi, pvenstveno stoga što nitko neće moći plaćati mostarinu u visini koja bi osiguravala normalno funkcioniranje i održavanje mosta.
Ako pak netko misli da tome nije tako neka se raspiše koncesija za izgradnju i eksploataciju mosta, na recimo 50 godina, pa da vidimo hoće li biti zainteresiranih.
Poskupljenje prehrambenih artikala resorni nesposobnjaković, koji misli da se nekoga tiče ima li u proračunu novca za otklanjanje posljedica katastrofalne suše, misli riješiti smanjenjem uvoznih carina na prehrambene proizvode, čime samo ide na ruku uvoznom lobiju koji je i dosad uspješno uništavao domaću poljoprivrednu proizvodnju.
I što je s državnim robnim rezervma koje i postoj radi toga da država može puštanjem roba iz državnih rezervi utjecati na spriječavanje nestašica i nekontroliranog rasta cijena deficitarnim proizvodima?
Samo imamo li mi u RH uopće obavezne robne rezerve?
I tako dok nezaustavljivo klizimo prema provaliji slučajni premijer slučajne vlade u slučajnoj državi ili slučaju od države ni ne razmišlja o tome da eventualno odstupi, pa ne može čovjek samio tako priznati da je potpuno nesposoban i da ništa ne zna.
