Problemi i njihovo (ne)rješavanje
Kad god na vidjelo, radi svoje malignosti, ispliva nekakav društveni problem, obično nas potrese, pogotovo ako je prisutan i u našoj obitelji ili nas bar podsjeti, da smo se u nekom vremenu i sami nosili s tim ili sličnim problemom.
Kao i danas, kad se tokom dočeka Nove godine pićem “ubila” sva sila malodobnika, a oni “najpreuzetniji” u komatoznom stanju završili na hitnom medicinskom tretmanu, ministar Jovanović za to nalazi “krivce” ili bar one koji su trebali preventivno djelovati u “Grozdu”, Crkvi i HHO-u, potpuno amnestirjući pritom najodgovornije: roditelje i državne vlasti.
Alkoholizm i uživanje opijata među adolescentima naravno nisu samo hrvatski specifikum ili swamo hrvatski problem , nego globalni, ali hrvatski teenageri gotovo prednjače u tim “aktivnostima” ili su u samom vrhu svjetske ljestvice, a tu su upravo radi sveopće nebrige, prvenstveno vlasti, a onda i roditelja.
http://feniks.bloger.index.hr/post/hurrrraaaaa-prvi-smo-u-evropi-/17634609.aspx
Zašto vlasti stavljam na prvo mjesto?
Pa zato što vlasti imaju mehanizme kojima mogu i najneodgovornije roditelje prizvati pameti ili bar takve mehanizme mogu osigurati, proglašavanjem roditelja potpuno odgovornim za ponašanje svoje malodobne djece, pa kad već sami nemaju potrebu znati gdje su im djeca i što rade, onda ih prisiliti na to da to saznaju.
Na teži način ili bar na način koji dovoljno boli.
“Udaranjem po džepu”, ali i zatvorom u posebno teškim slučajevima.
Maloljetnike zatečene u skitnji u kasnim noćnim satima satima bez pratnje odraslih (pedofili se ne smatraju takvom pratnjom) ili roditelja, pa roditeljima zaračunati trošak policije (radno vrijeme, trošak prijevoza, trošak smještaja ….) po punim cijenama i dodtno ih kazniti recimo s 500 kuna.
Uzmimo za primjer onu splitsku malodobnicu kojoj su liječnici na hitnoj doslovno spašavali život poslije popijene litre tekile, lijepo roditeljima naplatiti medicinsku uslugu po komercijalnim cijenama, a onda im i odrezati kaznu od recimo 5.000 kuna, radi roditeljske nebrige i nepoštivnja zakona.
Maloljetnike, koji su nasilni, bilo da u školi ometaju nastavu ili napadaju nastavnike i profesore ili se nasilno ponašaju bilo u porodici ili na javnim mjestima, jednostavno internirati, a ne ih samo isključiti ih iz škole, kako to neki "znalci" savjetuju i ostaviti ih bez svakog nadzora. U internaciji ih osposobiti za neko proizvodno zanimanje, kako bi se po izlasku iz internacije mogli zaposliti i postati korisni članovi zajednice.
Pa da vidimo tko će dulje izdržati.
Naravno da na zakonito ponašanje treba istim metodama, dakle drastičnim kažnjavanjem prisiliti i trgovce koji malodobnicima prodaju alkoholna pića i duhaske proizvode, kao i ugostitelje koji u svojim ugostiteljskim objektima malodobnike poslužuju alkoholnim pićima.
I nemojte me pitati tko bi to i kako bi to kontrolirao, niti tko bi to plaćao, jer to je zadatak odgovornih državnih vlasti.
Kad vlasti zaista žele riješiti problem, a ne ga samo guranjem pod tepih učiniti privremeno nevidljivim, one nađu način i da ga riješe.
Lociranjem odgovornih i krivaca kao i njihovim drastičnim kažnjavanjem.
Vrijeme je da se u RH državljane konačno nauči da je demokracija procedura koju se mora poštivati, prvenstveno kroz poštivanje zakona, pred kojim doslovno svi moraju biti jednaki.
Ukoliko tome nije tako društvo nije demokratsko, a prema nepridržavanju procedure i nepoštivanju zakona u RH gotovo da i nema demokracije.
Jedna poznata novuinarka mi je davno ispričala jednu vrlo poučnu priču:
Još kao početnica zatekla se u Bruxellesu u ono vrijeme kad je držanje pasa postajalo tako “in!” i kaže da se u to doba na na ulicama grada gotovo nije moglo zakoračiti a da se ne ugazi u pseći izmet. Gradske vlasti su apelirale, molile, kumile, upozoravale vlasnike pasa na odgovorno ponašnje, naravno bez ikakvog rezultata. Kad se ista novinarka nakon nekoliko godina ponovo našla u Bruxellesu, ostala je iznenađena time što broj pasa na ulicama nije bio manji, ali psećeg izmeta više na njima nije bilo.
Naravno da ju je živo zanimalo kako je to postignuto, pa se malo raspitala o tome i saznala da su gradske vlasti, nakon svih apela vlasnicima pasa, koji nisu dali rezultata, donijele uredbu kojom su propisane obaveze vlasnika pasa, ali i kazne za nepridržavanje propisa, od psa bez povodca, bez zaštitne “košarice” za one veće, ali i za “uneređivanje”, za koje je u ono vrijeme “odrezana” kazna od preračunato 500 DEM.
Radi nadzora poštivanja uredbe gradske vlasti su zaposlile dovoljan broj redara s ovlastima komunalnih inspektora, kojima su plaće mahom osiguravane iz naplaćenih kazni od prekršitelja. Nekoliko mjeseci nije se događalo gotovo ništa, prekršitelji su plaćali kazne, a onda se njihov broj počeo prorjeđivati, sve do tog da su nakon dvije godine primjene uredbe prekršitelji postali zaista rijetke iznimke, što znači da su gradske vlasti uspjele naučiti građane da se zakon (uredba) mora poštivati.
Ma prvenstveno u njihovom interesu.
Zato prozivanje “Grozda”, Crkve ili HHO-a ne može biti u funkciji rješavanja problema jer su to institucije koje su i same radi svojih nakaradnih stavova dio problema, a ne njegovo rješenje.
Kad bi hrvatske vlasti barem dio pažnje koju posvećuju Josipovićevom “ponosu”, posvetile hrvatskoj mladosti i kad bi bar desetinu sredstava, koja putem tog “ponosa” transferiraju iz državnog proračuna u džepove vlasnika automat klubova, kockarnica ili kladionica, ulagale u brigu i skrb za mlade, situacija bi bila daleko bolja.
A briga i skrb za mlade se neće poboljšati niti uvođenjem zdravstvenog odgoja u školske programe, ma koliko to korisno bilo, zato što će aktualne vlasti, jednako kao što su to činile one bivše, ali će jednako tako činiti i one buduće, ulagati u one koji ih drže ne vlasti, a to nije hrvatska mladost nego Josipovićev “ponos".
A upravo taj “ponos” je predvođen Franjom Tuđamanom u procesu “stvaranja države” krenuo lišavati hrvatski narod ne samo budućnosti nego i biološkog opstanka.
Kao i danas, kad se tokom dočeka Nove godine pićem “ubila” sva sila malodobnika, a oni “najpreuzetniji” u komatoznom stanju završili na hitnom medicinskom tretmanu, ministar Jovanović za to nalazi “krivce” ili bar one koji su trebali preventivno djelovati u “Grozdu”, Crkvi i HHO-u, potpuno amnestirjući pritom najodgovornije: roditelje i državne vlasti.
Alkoholizm i uživanje opijata među adolescentima naravno nisu samo hrvatski specifikum ili swamo hrvatski problem , nego globalni, ali hrvatski teenageri gotovo prednjače u tim “aktivnostima” ili su u samom vrhu svjetske ljestvice, a tu su upravo radi sveopće nebrige, prvenstveno vlasti, a onda i roditelja.
http://feniks.bloger.index.hr/post/hurrrraaaaa-prvi-smo-u-evropi-/17634609.aspx
Zašto vlasti stavljam na prvo mjesto?
Pa zato što vlasti imaju mehanizme kojima mogu i najneodgovornije roditelje prizvati pameti ili bar takve mehanizme mogu osigurati, proglašavanjem roditelja potpuno odgovornim za ponašanje svoje malodobne djece, pa kad već sami nemaju potrebu znati gdje su im djeca i što rade, onda ih prisiliti na to da to saznaju.
Na teži način ili bar na način koji dovoljno boli.
“Udaranjem po džepu”, ali i zatvorom u posebno teškim slučajevima.
Maloljetnike zatečene u skitnji u kasnim noćnim satima satima bez pratnje odraslih (pedofili se ne smatraju takvom pratnjom) ili roditelja, pa roditeljima zaračunati trošak policije (radno vrijeme, trošak prijevoza, trošak smještaja ….) po punim cijenama i dodtno ih kazniti recimo s 500 kuna.
Uzmimo za primjer onu splitsku malodobnicu kojoj su liječnici na hitnoj doslovno spašavali život poslije popijene litre tekile, lijepo roditeljima naplatiti medicinsku uslugu po komercijalnim cijenama, a onda im i odrezati kaznu od recimo 5.000 kuna, radi roditeljske nebrige i nepoštivnja zakona.
Maloljetnike, koji su nasilni, bilo da u školi ometaju nastavu ili napadaju nastavnike i profesore ili se nasilno ponašaju bilo u porodici ili na javnim mjestima, jednostavno internirati, a ne ih samo isključiti ih iz škole, kako to neki "znalci" savjetuju i ostaviti ih bez svakog nadzora. U internaciji ih osposobiti za neko proizvodno zanimanje, kako bi se po izlasku iz internacije mogli zaposliti i postati korisni članovi zajednice.
Pa da vidimo tko će dulje izdržati.
Naravno da na zakonito ponašanje treba istim metodama, dakle drastičnim kažnjavanjem prisiliti i trgovce koji malodobnicima prodaju alkoholna pića i duhaske proizvode, kao i ugostitelje koji u svojim ugostiteljskim objektima malodobnike poslužuju alkoholnim pićima.
I nemojte me pitati tko bi to i kako bi to kontrolirao, niti tko bi to plaćao, jer to je zadatak odgovornih državnih vlasti.
Kad vlasti zaista žele riješiti problem, a ne ga samo guranjem pod tepih učiniti privremeno nevidljivim, one nađu način i da ga riješe.
Lociranjem odgovornih i krivaca kao i njihovim drastičnim kažnjavanjem.
Vrijeme je da se u RH državljane konačno nauči da je demokracija procedura koju se mora poštivati, prvenstveno kroz poštivanje zakona, pred kojim doslovno svi moraju biti jednaki.
Ukoliko tome nije tako društvo nije demokratsko, a prema nepridržavanju procedure i nepoštivanju zakona u RH gotovo da i nema demokracije.
Jedna poznata novuinarka mi je davno ispričala jednu vrlo poučnu priču:
Još kao početnica zatekla se u Bruxellesu u ono vrijeme kad je držanje pasa postajalo tako “in!” i kaže da se u to doba na na ulicama grada gotovo nije moglo zakoračiti a da se ne ugazi u pseći izmet. Gradske vlasti su apelirale, molile, kumile, upozoravale vlasnike pasa na odgovorno ponašnje, naravno bez ikakvog rezultata. Kad se ista novinarka nakon nekoliko godina ponovo našla u Bruxellesu, ostala je iznenađena time što broj pasa na ulicama nije bio manji, ali psećeg izmeta više na njima nije bilo.
Naravno da ju je živo zanimalo kako je to postignuto, pa se malo raspitala o tome i saznala da su gradske vlasti, nakon svih apela vlasnicima pasa, koji nisu dali rezultata, donijele uredbu kojom su propisane obaveze vlasnika pasa, ali i kazne za nepridržavanje propisa, od psa bez povodca, bez zaštitne “košarice” za one veće, ali i za “uneređivanje”, za koje je u ono vrijeme “odrezana” kazna od preračunato 500 DEM.
Radi nadzora poštivanja uredbe gradske vlasti su zaposlile dovoljan broj redara s ovlastima komunalnih inspektora, kojima su plaće mahom osiguravane iz naplaćenih kazni od prekršitelja. Nekoliko mjeseci nije se događalo gotovo ništa, prekršitelji su plaćali kazne, a onda se njihov broj počeo prorjeđivati, sve do tog da su nakon dvije godine primjene uredbe prekršitelji postali zaista rijetke iznimke, što znači da su gradske vlasti uspjele naučiti građane da se zakon (uredba) mora poštivati.
Ma prvenstveno u njihovom interesu.
Zato prozivanje “Grozda”, Crkve ili HHO-a ne može biti u funkciji rješavanja problema jer su to institucije koje su i same radi svojih nakaradnih stavova dio problema, a ne njegovo rješenje.
Kad bi hrvatske vlasti barem dio pažnje koju posvećuju Josipovićevom “ponosu”, posvetile hrvatskoj mladosti i kad bi bar desetinu sredstava, koja putem tog “ponosa” transferiraju iz državnog proračuna u džepove vlasnika automat klubova, kockarnica ili kladionica, ulagale u brigu i skrb za mlade, situacija bi bila daleko bolja.
A briga i skrb za mlade se neće poboljšati niti uvođenjem zdravstvenog odgoja u školske programe, ma koliko to korisno bilo, zato što će aktualne vlasti, jednako kao što su to činile one bivše, ali će jednako tako činiti i one buduće, ulagati u one koji ih drže ne vlasti, a to nije hrvatska mladost nego Josipovićev “ponos".
A upravo taj “ponos” je predvođen Franjom Tuđamanom u procesu “stvaranja države” krenuo lišavati hrvatski narod ne samo budućnosti nego i biološkog opstanka.