Zlo može iznjedriti jedino zlo
Katolička crkva koja je, radi svojeg prepoznatljivog, nadasve „čovjekoljubivog“ pregalaštva kroz vjekove, stekla pravo na laskavi naziv „Imperija zla“, ne može „roditi“ drugim nego zlom.
Njezin „potomak“ je i pomoćni biskup zagrebaćki mons. Valentin Pozaić, koji je, nakon svih neprimjerenih Bozanićevih (i ne samo njegovih) presizanja u svjetovne poslove i nasrtaja na aktualne hrvatske vlasti, dosada otišao najdalje direktno pozivajući na nasilno rušenje vlasti zazivajući „Oluju“. Osim naravno za one koji ne znaju što „Oluja“, pa i u prenesenom smislu, predstavlja u kolektivnoj svijesti naroda.
Ne, ne želim ja braniti Vladu Zorana Milanovića, niti on niti njegova Vlada svojim dosadašnjim djelovanjem ne zaslužuju nikakvu obranu, ali mislim da je KC zadnja koja treba pozivati na „ustanak“, zato jer joj ta Vlada osigurava komformizam i veći nego su to činile HDZ-ove vlasti.
Zašto se to događa i zašto je takvo neprihvatljivo ponašanje KC upravo u Hrvatskoj moguće i upravo baš sada?
Prvo, zato što su ključni ljudi u vrhu hrvatske vlasti lišeni svakog ideološkog opredjeljenja, ali i vlastitih stavova o bilo čemu.
To su ljudi koji pridonose fašizaciji društva, istinaibog sami ne promiču fašizam, ali ga niti ne suzbijaju u svim njegovim pojavnim oblicima, a jedan od tih oblika, sigurno ne najmanje maligan, je i ljigavi paternalizam Crkve, koja je svojim djelovanjem premrežila sve svjetovne funkcije društva.
Oni bi popravljali fašizam uspostavljajući dijalog s njime, pljujući pritom na grobove onih desetina milijuna ljudi koji su tokom 2. Svjetskog rata položili svoje živote za svijet bez fašizma, sami ne dočekavši taj i takav svijet.
Ali ljudi u vrhovima hrvatskih vlasti, kao da ne znaju da se fašizam ne popravlja, već da ga se ruši, gaze i ustav RH ne poštujući antifašističke osnove hrvatske državnosti niti princip odvojenosti crkve od države, a i antifašizam i sekularnost su civilizacijski dosezi na kojima se zasnivaju moderna društva.
Pa ni u Lisabonski ugovor nisu ugrađene „katoličke vrijednosti“ usprkos svim nastojanjima Vatikana i nemalom utjecaju Voytilinih „potomaka“ onog najrigidnijeg što je poljski nacional-šovinizam mogao dati, bespogovorno poduprijet jednako „naprednimn“ stremljenjima iz pribaltičkih republika, ali i nekih drugih „narodnjačkih“ krugova.
Znači da u vrhovima EU ipak prevladavaju oni koji se nisu dali odvući u vremena prije reformi cara Josipa II i Francuske revolucije.
Pa zašto to onda sebi dopuštaju hrvatske vlasti?
I bi li se tako dobrohotno odnosile da je poziv na nasilnu promjenu vlasti došao recimo iz redova nečega što koliko toliko „lijevo“ diše, recimo od SRP-a, kojemu takvo što ne pada na pamet?
Ovako meni vrhovi Crkve u Hrvata djeluju kao nekakvi Karamarkovi glasnogovornici koji izgovaraju ono što se Karamarko, usprkos svim svojim rogobatnostima ne usudi, premda njegove izjave vrve nasrtajima na antifašizam i duboko su protudemokratske, ali eto on se ipak nije usudio pozvati narod na ustanak, dok se biskup Pozaić uopće ne skanjuje.
Što je trebao biti odgovor hrvatskih vlasti na biskupov ratni poklič?
Pozvati hrvatskog veleposlanika pri Sv. Stolici na „konzultacije“ u Zagreb, a papinskom nunciju u Zagrebu uručiti protestnu notu s najavom prekida diplomatskih odnosa u slučaju da se crkveni velikodostojnici ne prestanu uplitati u svjetovne poslove. A da se Crkva u Hrvata svede na ono što treba predstavljati u sekularnoj državi, zatražiti izmjenu „Radićevih ugovora“, najavljujući prelazak na financiranje religijskih zajednica putem crkvenog poreza i oporezivanjem svih crkvenih prihoda, pa i nekretnina, po uzoru na Italiju. Vjeronauk isključiti iz školskih programa i smjestiti ga u crkvene objekte, pa tko što voli u svoje slobodno vrijeme, nek' izvoli, nitko ga u tome ometati neće.
Hrvatskom MUP-u, odnosno protuterorističkom odjelu u krim policiji, ali i SOA, bih savjetovao da u istrazi podmetnutih eksplozivnih naprava ne isključuju ideološku motivaciju za ta teroristička djela, uzimajući u obzir i eksplicitni poziv biskupa Pozaića, jer eksplozivne naprave nisu bile podmetnute radi uništavanja ljudskih života, već očito radi slanja poruka vlastima.
Ne mogu ne spomenuti ni jučerašnju demonstraciju homo ali i hetero ljubljenja pred zagrebačkom katedralom, ali više članove „Josipovićevog ponosa“; članove HVIDR-e i ovoga i onoga proisteklog iz DR, koji su se okupili u deseterostruko većem broju od onih koji su se samo ljubili, kako bi pružili potporu Crkvi, demonstrirajući svoju privrženost fašizmu i ne samo klicanjem „ZDS“ nego i pozdravima uzdignutom desnicom.
Eto ti su s krunicom oko vrata u DR završili 2. Svjetski rat ustaškom pobjedom, a nas „oslobodili“, "obranili" i „stvorili“ nam državu.
Hvala im, nisu trebali!
Njezin „potomak“ je i pomoćni biskup zagrebaćki mons. Valentin Pozaić, koji je, nakon svih neprimjerenih Bozanićevih (i ne samo njegovih) presizanja u svjetovne poslove i nasrtaja na aktualne hrvatske vlasti, dosada otišao najdalje direktno pozivajući na nasilno rušenje vlasti zazivajući „Oluju“. Osim naravno za one koji ne znaju što „Oluja“, pa i u prenesenom smislu, predstavlja u kolektivnoj svijesti naroda.
Ne, ne želim ja braniti Vladu Zorana Milanovića, niti on niti njegova Vlada svojim dosadašnjim djelovanjem ne zaslužuju nikakvu obranu, ali mislim da je KC zadnja koja treba pozivati na „ustanak“, zato jer joj ta Vlada osigurava komformizam i veći nego su to činile HDZ-ove vlasti.
Zašto se to događa i zašto je takvo neprihvatljivo ponašanje KC upravo u Hrvatskoj moguće i upravo baš sada?
Prvo, zato što su ključni ljudi u vrhu hrvatske vlasti lišeni svakog ideološkog opredjeljenja, ali i vlastitih stavova o bilo čemu.
To su ljudi koji pridonose fašizaciji društva, istinaibog sami ne promiču fašizam, ali ga niti ne suzbijaju u svim njegovim pojavnim oblicima, a jedan od tih oblika, sigurno ne najmanje maligan, je i ljigavi paternalizam Crkve, koja je svojim djelovanjem premrežila sve svjetovne funkcije društva.
Oni bi popravljali fašizam uspostavljajući dijalog s njime, pljujući pritom na grobove onih desetina milijuna ljudi koji su tokom 2. Svjetskog rata položili svoje živote za svijet bez fašizma, sami ne dočekavši taj i takav svijet.
Ali ljudi u vrhovima hrvatskih vlasti, kao da ne znaju da se fašizam ne popravlja, već da ga se ruši, gaze i ustav RH ne poštujući antifašističke osnove hrvatske državnosti niti princip odvojenosti crkve od države, a i antifašizam i sekularnost su civilizacijski dosezi na kojima se zasnivaju moderna društva.
Pa ni u Lisabonski ugovor nisu ugrađene „katoličke vrijednosti“ usprkos svim nastojanjima Vatikana i nemalom utjecaju Voytilinih „potomaka“ onog najrigidnijeg što je poljski nacional-šovinizam mogao dati, bespogovorno poduprijet jednako „naprednimn“ stremljenjima iz pribaltičkih republika, ali i nekih drugih „narodnjačkih“ krugova.
Znači da u vrhovima EU ipak prevladavaju oni koji se nisu dali odvući u vremena prije reformi cara Josipa II i Francuske revolucije.
Pa zašto to onda sebi dopuštaju hrvatske vlasti?
I bi li se tako dobrohotno odnosile da je poziv na nasilnu promjenu vlasti došao recimo iz redova nečega što koliko toliko „lijevo“ diše, recimo od SRP-a, kojemu takvo što ne pada na pamet?
Ovako meni vrhovi Crkve u Hrvata djeluju kao nekakvi Karamarkovi glasnogovornici koji izgovaraju ono što se Karamarko, usprkos svim svojim rogobatnostima ne usudi, premda njegove izjave vrve nasrtajima na antifašizam i duboko su protudemokratske, ali eto on se ipak nije usudio pozvati narod na ustanak, dok se biskup Pozaić uopće ne skanjuje.
Što je trebao biti odgovor hrvatskih vlasti na biskupov ratni poklič?
Pozvati hrvatskog veleposlanika pri Sv. Stolici na „konzultacije“ u Zagreb, a papinskom nunciju u Zagrebu uručiti protestnu notu s najavom prekida diplomatskih odnosa u slučaju da se crkveni velikodostojnici ne prestanu uplitati u svjetovne poslove. A da se Crkva u Hrvata svede na ono što treba predstavljati u sekularnoj državi, zatražiti izmjenu „Radićevih ugovora“, najavljujući prelazak na financiranje religijskih zajednica putem crkvenog poreza i oporezivanjem svih crkvenih prihoda, pa i nekretnina, po uzoru na Italiju. Vjeronauk isključiti iz školskih programa i smjestiti ga u crkvene objekte, pa tko što voli u svoje slobodno vrijeme, nek' izvoli, nitko ga u tome ometati neće.
Hrvatskom MUP-u, odnosno protuterorističkom odjelu u krim policiji, ali i SOA, bih savjetovao da u istrazi podmetnutih eksplozivnih naprava ne isključuju ideološku motivaciju za ta teroristička djela, uzimajući u obzir i eksplicitni poziv biskupa Pozaića, jer eksplozivne naprave nisu bile podmetnute radi uništavanja ljudskih života, već očito radi slanja poruka vlastima.
Ne mogu ne spomenuti ni jučerašnju demonstraciju homo ali i hetero ljubljenja pred zagrebačkom katedralom, ali više članove „Josipovićevog ponosa“; članove HVIDR-e i ovoga i onoga proisteklog iz DR, koji su se okupili u deseterostruko većem broju od onih koji su se samo ljubili, kako bi pružili potporu Crkvi, demonstrirajući svoju privrženost fašizmu i ne samo klicanjem „ZDS“ nego i pozdravima uzdignutom desnicom.
Eto ti su s krunicom oko vrata u DR završili 2. Svjetski rat ustaškom pobjedom, a nas „oslobodili“, "obranili" i „stvorili“ nam državu.
Hvala im, nisu trebali!
