Bili smo slijepi kod zdravih očiju

(I dalje smo takvi!)

Da, bili smo slijepi
Kod očiju zdravih,
Izabrasmo krive
Mjesto onih pravih.

Krenule su priče,
Stravične od reda
Beograd nas tlači,
Disati nam ne da.

Uz pritiske razne,
Dok Hrvatska radi,
Devize nam pljačka
I Srbiju gradi.

”Odlijepit” se treba,
Od silnih dušmana
I protjerat Srbe
Sa plavog Jadrana.

Ta Srbi su krivi
Što nam loše ide,
Puna ih je milicija,
A i vojska pride.

Književnik je znani
Sa Srbima znao,
“Krstio” ih kamom,
U logore slao.

Leševima srpskim
Punio je jame,
Mnogi "leđno" zaplivali
U vodama Save.

Nismo ni mi gori
Od dičnoga Mile
Znamo i mi; sa Srbima
Nema cile-mile.

Vrbe ćemo “kitit'”
Srpskim leševima,
Punit s njima Drinu,
Što bi drugo s njima!?

Radit ćemo svašta,
Samo kad se spuste
Iz pjesama znanih
One “magle guste”.

Krenule su “trojke”
U pohode noćne,
Mnogi Srbi osjetiše
Koliko su moćne.

Naivni smo bili,
K'o “Ivica mali”,
Niti smo što vidjeli,
Niti smo što znali.

Pa vidjeli nismo
Susjed ne postoji,
Mjesto kuće njegove
Ruševina stoji.

Pojma nismo imali
O tom što se zbilo,
Snajpere smo gonili,
Kojih nije bilo.

Propast nismo vidjeli
Mnogih poduzeća,
Dok je vojska otpuštenih
Bivala sve veća.

I dok su nas gonili
Ratom tražit sreću,
Zapadali mi smo
U bijedu sve veću.

Umro nam je guru,
Ništa se ne mijenja,
Sebi slične izrodio
Za sva pokoljenja.

Stalne tek će biti
Iste vlasti mijene,
Dok i zadnji Hrvat
Ne ode sa scene.