Evanđelje po Ivanu (Vekiću)
U ono vrijeme reče Ivan: “Idite i usmrćujte neprijatelje naše, lako ćete ih prepoznati jer su Srbi ili Hrvati koji štite svoje susjede Srbe, a možda su samo imućni ljudi koje treba osloboditi tereta imovine i života! Ne libite se ni likvidirati civile, jer civil nije onaj tko se tako odijeva, a ima skrivene namjere i neprijateljski je nastrojen.”
Da, na navedeno bi se moglo svesti svjedočenje ratnog ministra unutarnjih poslova RH Ivana Vekića na suđenju Vladimiru Milankoviću i Dragi Bošnjaku, optuženima za ratne zločine počinjene u vrijeme srpske pobune u Sisku i na Baniji.
http://www.vecernji.hr/vijesti/rat-se-ne-moze-dobiti-da-se-ne-usmrti-neprijatelja-clanak-511898
O da, imao je naš ministar u resoru zaduženom za javni red i mir i za borbu protiv zločina i kriminala, koji je pretvorio u stroj za vođenje rata, spreman odgovor na sva pitanja, ja sam čak uvjeren da taj uvijek u crno odjeveni (tko bi ga, je li, znao zašto?) “stočar” iz Vrgorca iskreno tako i misli. A sebe vidi kao nekakvog vojskovođu.
Pa će tako na upit, a pitalo ga se to odmah kad je postalo očito da neki pripadnici MUP-a, a pogotovo iz njegovog rezervnog sastava, pale pljačkaju i ubijaju izvan područja zahvaćenog pobunom Srba, zašto se u resor zadužen za borbu protiv kriminala uključivalo ljude s dosijeima, pa se i osuđene kriminalce puštalo iz zatvora, odgovoriti u svom stilu: “Malo se časnih sestara javilo, pa sam morao primiti one koji žele nositi pušku!”
Po vrlom ministru sve je bilo puno “petokolonaša”, koji su, nikad dokazano, šurovli s agresorom, bili snajperisti ili korektori topovske vatre, pa se onda takve moralo neutralizirati ili postupiti onako kako će to vrli ministar, osnivač HDZ-a i stvaratelj hrvatske države, apostol hrvatske državotvorne misli, Ivan Vekić, sam formulirati: “Ako se došlo u mogućnost, likvidiralo se takve ljude, to smo morali činiti!”
Molim vas da registrirate; sumnjivce ne uhititi, ne ih istražiti, ne ih optužiti, ne im pravično suditi i eventualno po zakonu osuditi, nego ih naprosto likvidirati. U državi koja je ukinula smrtnu kaznu!?
Reći će naš apostol Ivan (Vekić) i to da je “HDZ kao stranka organizirala na svoj način otpor u Hrvatskoj". Dakle u Evađelju po Ivanu (Vekiću) nema govora o hrvatskoj državi, niti tome što je ona poduzimala ili trebala poduzimati, HDZ je preuzeo ulogu Hrvatske, a takav “rukopis” se prepoznavao u djelovanju, ne samo apostola Ivana (Vekića), nego i Merčepa, Glavaša, Brodarca, Milankovića, Bošnjaka, Norca, Oreškovića, Katića … iza kojih je ostao široki krvavi “državotvorni” trag.
Mantrat će apostol Ivan (Vekić) dobro poznatu mantru kako “da nije bilo ovoga i onoga”, uvijek spominjući imena uz koja se vežu i počinjenja zločina, “ne bi bilo ni Hrvatske”. Tako je i ovom prilikom kao presudne za postojanje Hrvatske označio Đuru Brodarca, Vladimira Milankovića i Dragu Bošnjaka.
Bilo bi zanimljivo kako bi naš apostol Ivan (Vekić) odgovorio na jednostavno pitanje, gdje je on to živio prije nego nam je zajedno s “ovima i onima bez kojih ne bi bilo Hrvatske”, stvorio Tuđmanistan-ustašistan, jer to je jedino što su nam oni i mogli stvoriti, za drugo nisu bili sposobni?
Zna naš apostol Ivan (Vekić) i to da je onih desetak tisuća kuća u vlasništvu Srba, koje su prvo opljačkane, a potom minirane ili spaljene, na područjima desetke kilometara udaljenim od krajeva obuhvaćenih pobunom Srba ili ratnih djelovanja, uništeno zato jer su to bile “četničke kuće”. Problem je samo u tome što nas im povelik broj, koji smo neka od tih događanja vidjeli izbliza i znamo da vlasnici tih kuća nisu bili četnici, jednako kao što znamo da ne samo u Zagrebu nije bilo snajperista niti “korektora topovske vatre”, koje se “moralo likvidirati”.
Sam ovaj iskaz koji je u svojstvu svjedoka dao na suđenju Milankoviću i Bošnjaku bio bi u državi vladavine prava dovoljan povod za pokretanje istrage protiv Ivana Vekića, radi njegove odgovornosti za počinjenje ratnih zločin u vrijeme dok je bio ministar i to neovisno i bez obzira na “optužnicu pristiglu iz Beograda”. Ta nam ni za što ne treba.
Jadan je narod kojemu su takvi “stvarali državu”!
Da, na navedeno bi se moglo svesti svjedočenje ratnog ministra unutarnjih poslova RH Ivana Vekića na suđenju Vladimiru Milankoviću i Dragi Bošnjaku, optuženima za ratne zločine počinjene u vrijeme srpske pobune u Sisku i na Baniji.
http://www.vecernji.hr/vijesti/rat-se-ne-moze-dobiti-da-se-ne-usmrti-neprijatelja-clanak-511898
O da, imao je naš ministar u resoru zaduženom za javni red i mir i za borbu protiv zločina i kriminala, koji je pretvorio u stroj za vođenje rata, spreman odgovor na sva pitanja, ja sam čak uvjeren da taj uvijek u crno odjeveni (tko bi ga, je li, znao zašto?) “stočar” iz Vrgorca iskreno tako i misli. A sebe vidi kao nekakvog vojskovođu.
Pa će tako na upit, a pitalo ga se to odmah kad je postalo očito da neki pripadnici MUP-a, a pogotovo iz njegovog rezervnog sastava, pale pljačkaju i ubijaju izvan područja zahvaćenog pobunom Srba, zašto se u resor zadužen za borbu protiv kriminala uključivalo ljude s dosijeima, pa se i osuđene kriminalce puštalo iz zatvora, odgovoriti u svom stilu: “Malo se časnih sestara javilo, pa sam morao primiti one koji žele nositi pušku!”
Po vrlom ministru sve je bilo puno “petokolonaša”, koji su, nikad dokazano, šurovli s agresorom, bili snajperisti ili korektori topovske vatre, pa se onda takve moralo neutralizirati ili postupiti onako kako će to vrli ministar, osnivač HDZ-a i stvaratelj hrvatske države, apostol hrvatske državotvorne misli, Ivan Vekić, sam formulirati: “Ako se došlo u mogućnost, likvidiralo se takve ljude, to smo morali činiti!”
Molim vas da registrirate; sumnjivce ne uhititi, ne ih istražiti, ne ih optužiti, ne im pravično suditi i eventualno po zakonu osuditi, nego ih naprosto likvidirati. U državi koja je ukinula smrtnu kaznu!?
Reći će naš apostol Ivan (Vekić) i to da je “HDZ kao stranka organizirala na svoj način otpor u Hrvatskoj". Dakle u Evađelju po Ivanu (Vekiću) nema govora o hrvatskoj državi, niti tome što je ona poduzimala ili trebala poduzimati, HDZ je preuzeo ulogu Hrvatske, a takav “rukopis” se prepoznavao u djelovanju, ne samo apostola Ivana (Vekića), nego i Merčepa, Glavaša, Brodarca, Milankovića, Bošnjaka, Norca, Oreškovića, Katića … iza kojih je ostao široki krvavi “državotvorni” trag.
Mantrat će apostol Ivan (Vekić) dobro poznatu mantru kako “da nije bilo ovoga i onoga”, uvijek spominjući imena uz koja se vežu i počinjenja zločina, “ne bi bilo ni Hrvatske”. Tako je i ovom prilikom kao presudne za postojanje Hrvatske označio Đuru Brodarca, Vladimira Milankovića i Dragu Bošnjaka.
Bilo bi zanimljivo kako bi naš apostol Ivan (Vekić) odgovorio na jednostavno pitanje, gdje je on to živio prije nego nam je zajedno s “ovima i onima bez kojih ne bi bilo Hrvatske”, stvorio Tuđmanistan-ustašistan, jer to je jedino što su nam oni i mogli stvoriti, za drugo nisu bili sposobni?
Zna naš apostol Ivan (Vekić) i to da je onih desetak tisuća kuća u vlasništvu Srba, koje su prvo opljačkane, a potom minirane ili spaljene, na područjima desetke kilometara udaljenim od krajeva obuhvaćenih pobunom Srba ili ratnih djelovanja, uništeno zato jer su to bile “četničke kuće”. Problem je samo u tome što nas im povelik broj, koji smo neka od tih događanja vidjeli izbliza i znamo da vlasnici tih kuća nisu bili četnici, jednako kao što znamo da ne samo u Zagrebu nije bilo snajperista niti “korektora topovske vatre”, koje se “moralo likvidirati”.
Sam ovaj iskaz koji je u svojstvu svjedoka dao na suđenju Milankoviću i Bošnjaku bio bi u državi vladavine prava dovoljan povod za pokretanje istrage protiv Ivana Vekića, radi njegove odgovornosti za počinjenje ratnih zločin u vrijeme dok je bio ministar i to neovisno i bez obzira na “optužnicu pristiglu iz Beograda”. Ta nam ni za što ne treba.
Jadan je narod kojemu su takvi “stvarali državu”!
