Neka se Karamarko ispriča u ime HDZ-a!
I ovog 17. 06. HDZ-ovci nisu propustili proslaviti godišnjkicu osnutka stranke, ovaj puta 24., ne „stranke opasnih namjera“ kako ih je opisao Ivica Račan, nego zločinačke organizacije kako su se to oni sami opisali svojim nedjelima.
Učinili su to na svečanoj akademiji održanoj u prostorima Nogometnog kluba Jarun, gdje je prije 24 godine osnovan HDZ.
Oni će reći na zabranjenom skupu, lažući kao i uvijek, sve je kod njih lažno, jer je „zabrana skupa“, sazvanog u hotelu „Panorma“, bila Manolićeva izmišljotina, kako bi se HDZ osnovao bez Marka Veselice i njegovih pristaša i Franju Tuđmana inauguriralo kao predsjednika, što bi u demokratskoj atmosferi bilo dvojbeno, jer je većina iz „inicijativnog kruga“ bila sklonija Veselici nego Tuđmanu. Manolićevim „manevrom“ su sve dvojbe otklonjene i Tuđmanu ništa i nitko nije stajao na putu, sve što je bilo u tajnosti dogovoreno na „pozivnom“ osnivačkom skupu je samo potvrđeno.
Kakva kandidiranja, kakvih više kandidata, kad se je dobro znalo da je Franjo jedan i jedini.
Naravno danas možemo samo špekulirarti što bi bilo i bi li za Hrvatsku bilo bolje da je tada za predsjednika HDZ-a, umjesto mesije Franje Tuđmana, izabran mistik Marko Veselica?
To špekuliranje pomalo liči na nemoguću misiju, jer se u obzir mora uzeti i to da bi Veselici bila dobrim dijelom uskraćena ustaška pomoć, pa ne bi došlo do homogenizacije Hrvata na osnovi antisrpske histerije, što onda dovodi u pitanje i samu pobjedu HDZ- na višestranačkim izborima, ionako je svakim danom sve više sumnji u Račanovu kooperativnost i izbornu prijevaru u korist HDZ-a.
Kao i svaki puta dosad sve je bilo prepuno isticanja zasluga Franje Tuđmana i njegovog čeda, HDZ-a, za „stvarnje države“, a onda su se i istaknuti „zaslužnici“ poput primjerice notornog (da i to na što ste prvo pomislili!) V. Šeksa, po principu „usta moja hvalite me„, ishvalili ističući svoju nezaobilaznost i nemjerljive zasluge za, paz' sad, postojanje Hrvatske.
A meni prvo pada na pamet izjava jednog poslije prvih višestarnačkih izbora imenovanih članova Predsjedništva SRH, nakon što je malo bolje upoznao Franju Tuđmana i njegove najbliže suradnike, da se radi o „šumskim ljudima“ od kojih Hrvatska „ne treba očekivati ništa dobro“. Sam se je distancirao i od Tuđmana i od HDZ-a, a bogami i oni su njega zaobilazili u širokom luku.
Ipak najdalje je u svojem „nadahnuću“ otišao aktualni predsjednik HDZ-a, koji je u svojem nezajažljivom hlepljenju prema vlasti žestoko opleo aktualnu vlast radi svih HDZ-ovih „dostignuća“, tražeći od SDP-a i da se ispriča hrvatskom narodu radi toga što je „bio protiv hrvatske države“ pozivajuć se na sjednicu Hrvatskog Sabora održanu 25. lipnja 1991., kad su zastupnici SDP prilikom glasanja o proglašenju neovisnosti RH napustili sabornicu: „Čekam da čujem ispriku, jer nikad nije kasno za dobre stvari. Neka se ispričaju i kažu zašto nisu htjeli hrvatsku državu.“
Ovo je HDZ-ovcima jedna od najomiljnijih mantri, a radi se i opet o pukoj laži kako je to kod njih već od osnutka stranke ustaljena praksa.
A istina o tom napuštanju sabornice je ta da su SDP-ovi zastupnici, predvođeni Ivicom Račanom, upozoravali na sve moguće negativne posljedice, koje ta po njima preuranjena odluka može imati po narod i državu, a osim toga tu odluku koja je bila inspirirana istovrsnom odlukom Skupštine Slovenije, je po njima bilo uvijek moguće donijeti, ukoliko bi pokušaji osamostaljenja kroz institucije sustava SFRJ definitivno propali. Upozoravli su SDP-ovci, bez da ih je itko od HDZ-ove većine uopće čuo, da situacija i prilike u Hrvatskoj nisu ni jednake ni iste onima u Sloveniji, ne samo radi slovenske nacionalne homogenosti, te da donošenje takve odluke može zemlju odvesti u rat. Na što su dobili odgovor da rezultati referenduma čine takvu odluiku legitimnom, a da je i rat ukoliko bi do njega došlo samo „šansa koju ne smijemo propustiti“.
Dakle zastupnici SDP-a su u tom sazivu Sabora bili jedini glas razuma, koji je jednako upozoravao i na posljedice koje će gubitak jugo-tržišta imati po hrvatsko gospodarstvo, kao i sasvim izglednu opasnost od izbijanja rata, a znamo da je hrvatsko gospodarstvo teško stradalo i do danas se oporavilo nije, a i rat je izbio.
I sad se nekakv mutavac koji teško slaže dvije-tri prosto-proširene rečenice, silno željan vlasti, osjeti pozvanim tražiti od onoga, koji je argumentirano i dobronamjerno upozoravao na opasnost, koja ne samo da je prijetila, nego se i realizirala u svojoj najgoroj varijanti, da se hrvatskom narodu ispriča radi toga što je bio u pravu!?
A inače se SDP ima zašto ispričati hrvatskom narodu:
1. zato što nije spriječio Tuđmanov uspon na vlast
2. zato što se nije suprotstavio Tuđmanu u provođenju mjera državnog terorizma nad Srbina u Hrvatskoj
3. zato što po dolasku na vlast 2000. nije pokrenuo sve držvne mehanizme u raskrinkavanju dotadašnjeg HDZ-ovog samovlašća i bar dijelom pokušao sanirati posljedice kriminala i pljačke u provođenju pretvorbe vlasništva i privatizacije
4. zato što ni poslije dolaska na vlast 2012. i opet nije ništa učinio na planu sveobuhvatnog raskrinkavanja HDZ-a i posljedica njegove vlasti, a imao je, ne samo radi Fimi Medie, INE, Plive, HAC-a, kamiona ... nego i radi izvlačenje 15-ak milijardi USD iz Hrvatske u zadnjih destak godina, kao direktnwe posljedice sprege vlasti i organiziranog kriminala
Ne misli li Karamarko da bi se, prije bilo koga drugoga, HDZ trebao ispričati hrvatskom narodu, ali i svim građanimna RH radi svojih nespornih „zasluga“:
1. zato što je lagao i obmanjivao narod o neravnopravnom položaju Hrvatske u SFRJ
2. zato što je zemlju, negirajući njenu neupitnu državnost, radi tobožnjeg „stvarnja države“, odveo u nepotrebni rat
3. zato što je proveo nacionalizaciju odnosno podržavljenje društvene imovine oduzimajući građanima njihovo vlasništvo
4. zato što je tako podržavljeno bivše društveno vlasništvo naprosto raskrčmio u procesu privatizacije, koja je zapravo bila besprimjerna pljačka
5. zato što je uništio i onesposobio pravosuđe i druge državne institucije, opljačkao sve fondove i uništio funkcionalni teritorijalni ustroj zemlje
6. zato što je na javnu i političku scenu u Hrvatskoj, dajući im lgitimitet, izveo ustaštvo i organizirani kriminal
Franjo Tuđman i njegovi apologeti su u svojim lažima i obmanama išli tako daleko da su usprkos njenom ustavu i ustavu SFRJ negirali državnost SRH, a na primjedbe da Hrvatska kao država postoji, odgovarali su da postoji ali samo „kao geografski pojam“, a onda su to što nije postojalo, napadima vlastite paravojske na saveznu vojsku „branili“ od njene „agresije“ na to što ne postoji.
Ili je možda samo radi „stvaranja države“ ipak postojalo, vrag će ga znati.
Ali za našeg „svečano crvenog“ „ustavotvorca i ustavobranitelja“ može i ovako i onako, a onda mu na zoran način jedan poznati i priznati stručnjak za ustavno pravo u zaključcima komisije kojoj je bio na čelu nevojbeno kaže da se do rješenja disolucije SFRJ „republičke granice imaju smatrati državnim granicama“.
I što je to onda Tuđman sa svojim apologetima stvarao, negirajući osnovne atribute državnosti i gurajući među njih i oružanu silu i međunarodni subjetktivitet?
Ali doslovce ništa, međunarodni subjektivitet RH, neovisno o ratu, su izborili Njemačka i Vatikan, a teritorijalnu cjelovitost Mile Martić omogućujući pokretanje VRO „Oluja“ svojim odbijanjem potpisa na Plan Z-4, koji je bio doseg Tuđmanove „razborite“ politike.
Dakle Karamarku bi trebalo postaviti pitanje, jel' on zaista misli da se itko radi svojeg protivljenja ratu, u konkretnom slučaju SDP, treba radi toga ispričati hrvatskom narodu?
Ili se ipak treba ispričati onaj tko je pokrenuo nepotrebni rat, u konkretnom slučaju HDZ, lažući vlastiti narod?
Iskoristio je Karamarko priliku i nalupetao se o svemu i svačemu, obrčunvajući se s kim je stigao, ne propustivši ni Tita, pokazajući po tko zna koji put da ni o čemu pojma nema.
Iz njegovog bulažnjenja jasno je jedino to da želi vlast.
Učinili su to na svečanoj akademiji održanoj u prostorima Nogometnog kluba Jarun, gdje je prije 24 godine osnovan HDZ.
Oni će reći na zabranjenom skupu, lažući kao i uvijek, sve je kod njih lažno, jer je „zabrana skupa“, sazvanog u hotelu „Panorma“, bila Manolićeva izmišljotina, kako bi se HDZ osnovao bez Marka Veselice i njegovih pristaša i Franju Tuđmana inauguriralo kao predsjednika, što bi u demokratskoj atmosferi bilo dvojbeno, jer je većina iz „inicijativnog kruga“ bila sklonija Veselici nego Tuđmanu. Manolićevim „manevrom“ su sve dvojbe otklonjene i Tuđmanu ništa i nitko nije stajao na putu, sve što je bilo u tajnosti dogovoreno na „pozivnom“ osnivačkom skupu je samo potvrđeno.
Kakva kandidiranja, kakvih više kandidata, kad se je dobro znalo da je Franjo jedan i jedini.
Naravno danas možemo samo špekulirarti što bi bilo i bi li za Hrvatsku bilo bolje da je tada za predsjednika HDZ-a, umjesto mesije Franje Tuđmana, izabran mistik Marko Veselica?
To špekuliranje pomalo liči na nemoguću misiju, jer se u obzir mora uzeti i to da bi Veselici bila dobrim dijelom uskraćena ustaška pomoć, pa ne bi došlo do homogenizacije Hrvata na osnovi antisrpske histerije, što onda dovodi u pitanje i samu pobjedu HDZ- na višestranačkim izborima, ionako je svakim danom sve više sumnji u Račanovu kooperativnost i izbornu prijevaru u korist HDZ-a.
Kao i svaki puta dosad sve je bilo prepuno isticanja zasluga Franje Tuđmana i njegovog čeda, HDZ-a, za „stvarnje države“, a onda su se i istaknuti „zaslužnici“ poput primjerice notornog (da i to na što ste prvo pomislili!) V. Šeksa, po principu „usta moja hvalite me„, ishvalili ističući svoju nezaobilaznost i nemjerljive zasluge za, paz' sad, postojanje Hrvatske.
A meni prvo pada na pamet izjava jednog poslije prvih višestarnačkih izbora imenovanih članova Predsjedništva SRH, nakon što je malo bolje upoznao Franju Tuđmana i njegove najbliže suradnike, da se radi o „šumskim ljudima“ od kojih Hrvatska „ne treba očekivati ništa dobro“. Sam se je distancirao i od Tuđmana i od HDZ-a, a bogami i oni su njega zaobilazili u širokom luku.
Ipak najdalje je u svojem „nadahnuću“ otišao aktualni predsjednik HDZ-a, koji je u svojem nezajažljivom hlepljenju prema vlasti žestoko opleo aktualnu vlast radi svih HDZ-ovih „dostignuća“, tražeći od SDP-a i da se ispriča hrvatskom narodu radi toga što je „bio protiv hrvatske države“ pozivajuć se na sjednicu Hrvatskog Sabora održanu 25. lipnja 1991., kad su zastupnici SDP prilikom glasanja o proglašenju neovisnosti RH napustili sabornicu: „Čekam da čujem ispriku, jer nikad nije kasno za dobre stvari. Neka se ispričaju i kažu zašto nisu htjeli hrvatsku državu.“
Ovo je HDZ-ovcima jedna od najomiljnijih mantri, a radi se i opet o pukoj laži kako je to kod njih već od osnutka stranke ustaljena praksa.
A istina o tom napuštanju sabornice je ta da su SDP-ovi zastupnici, predvođeni Ivicom Račanom, upozoravali na sve moguće negativne posljedice, koje ta po njima preuranjena odluka može imati po narod i državu, a osim toga tu odluku koja je bila inspirirana istovrsnom odlukom Skupštine Slovenije, je po njima bilo uvijek moguće donijeti, ukoliko bi pokušaji osamostaljenja kroz institucije sustava SFRJ definitivno propali. Upozoravli su SDP-ovci, bez da ih je itko od HDZ-ove većine uopće čuo, da situacija i prilike u Hrvatskoj nisu ni jednake ni iste onima u Sloveniji, ne samo radi slovenske nacionalne homogenosti, te da donošenje takve odluke može zemlju odvesti u rat. Na što su dobili odgovor da rezultati referenduma čine takvu odluiku legitimnom, a da je i rat ukoliko bi do njega došlo samo „šansa koju ne smijemo propustiti“.
Dakle zastupnici SDP-a su u tom sazivu Sabora bili jedini glas razuma, koji je jednako upozoravao i na posljedice koje će gubitak jugo-tržišta imati po hrvatsko gospodarstvo, kao i sasvim izglednu opasnost od izbijanja rata, a znamo da je hrvatsko gospodarstvo teško stradalo i do danas se oporavilo nije, a i rat je izbio.
I sad se nekakv mutavac koji teško slaže dvije-tri prosto-proširene rečenice, silno željan vlasti, osjeti pozvanim tražiti od onoga, koji je argumentirano i dobronamjerno upozoravao na opasnost, koja ne samo da je prijetila, nego se i realizirala u svojoj najgoroj varijanti, da se hrvatskom narodu ispriča radi toga što je bio u pravu!?
A inače se SDP ima zašto ispričati hrvatskom narodu:
1. zato što nije spriječio Tuđmanov uspon na vlast
2. zato što se nije suprotstavio Tuđmanu u provođenju mjera državnog terorizma nad Srbina u Hrvatskoj
3. zato što po dolasku na vlast 2000. nije pokrenuo sve držvne mehanizme u raskrinkavanju dotadašnjeg HDZ-ovog samovlašća i bar dijelom pokušao sanirati posljedice kriminala i pljačke u provođenju pretvorbe vlasništva i privatizacije
4. zato što ni poslije dolaska na vlast 2012. i opet nije ništa učinio na planu sveobuhvatnog raskrinkavanja HDZ-a i posljedica njegove vlasti, a imao je, ne samo radi Fimi Medie, INE, Plive, HAC-a, kamiona ... nego i radi izvlačenje 15-ak milijardi USD iz Hrvatske u zadnjih destak godina, kao direktnwe posljedice sprege vlasti i organiziranog kriminala
Ne misli li Karamarko da bi se, prije bilo koga drugoga, HDZ trebao ispričati hrvatskom narodu, ali i svim građanimna RH radi svojih nespornih „zasluga“:
1. zato što je lagao i obmanjivao narod o neravnopravnom položaju Hrvatske u SFRJ
2. zato što je zemlju, negirajući njenu neupitnu državnost, radi tobožnjeg „stvarnja države“, odveo u nepotrebni rat
3. zato što je proveo nacionalizaciju odnosno podržavljenje društvene imovine oduzimajući građanima njihovo vlasništvo
4. zato što je tako podržavljeno bivše društveno vlasništvo naprosto raskrčmio u procesu privatizacije, koja je zapravo bila besprimjerna pljačka
5. zato što je uništio i onesposobio pravosuđe i druge državne institucije, opljačkao sve fondove i uništio funkcionalni teritorijalni ustroj zemlje
6. zato što je na javnu i političku scenu u Hrvatskoj, dajući im lgitimitet, izveo ustaštvo i organizirani kriminal
Franjo Tuđman i njegovi apologeti su u svojim lažima i obmanama išli tako daleko da su usprkos njenom ustavu i ustavu SFRJ negirali državnost SRH, a na primjedbe da Hrvatska kao država postoji, odgovarali su da postoji ali samo „kao geografski pojam“, a onda su to što nije postojalo, napadima vlastite paravojske na saveznu vojsku „branili“ od njene „agresije“ na to što ne postoji.
Ili je možda samo radi „stvaranja države“ ipak postojalo, vrag će ga znati.
Ali za našeg „svečano crvenog“ „ustavotvorca i ustavobranitelja“ može i ovako i onako, a onda mu na zoran način jedan poznati i priznati stručnjak za ustavno pravo u zaključcima komisije kojoj je bio na čelu nevojbeno kaže da se do rješenja disolucije SFRJ „republičke granice imaju smatrati državnim granicama“.
I što je to onda Tuđman sa svojim apologetima stvarao, negirajući osnovne atribute državnosti i gurajući među njih i oružanu silu i međunarodni subjetktivitet?
Ali doslovce ništa, međunarodni subjektivitet RH, neovisno o ratu, su izborili Njemačka i Vatikan, a teritorijalnu cjelovitost Mile Martić omogućujući pokretanje VRO „Oluja“ svojim odbijanjem potpisa na Plan Z-4, koji je bio doseg Tuđmanove „razborite“ politike.
Dakle Karamarku bi trebalo postaviti pitanje, jel' on zaista misli da se itko radi svojeg protivljenja ratu, u konkretnom slučaju SDP, treba radi toga ispričati hrvatskom narodu?
Ili se ipak treba ispričati onaj tko je pokrenuo nepotrebni rat, u konkretnom slučaju HDZ, lažući vlastiti narod?
Iskoristio je Karamarko priliku i nalupetao se o svemu i svačemu, obrčunvajući se s kim je stigao, ne propustivši ni Tita, pokazajući po tko zna koji put da ni o čemu pojma nema.
Iz njegovog bulažnjenja jasno je jedino to da želi vlast.
