Sa štitom ili na njemu
Ako bismo se vodili u zadnje vrijeme toliko eksploatiranim Lex Perkovićalis ili slučajem ili „slučajem“ Radman, a nešto prije prikupljanjem potpisa za referendum o pitanjima koja je nametnula KC, a još prije galamom oko Kurikuluma zdravstvenog odgoja, opet sa crkvenim blagoslovom ... pomislili bismo da su to krucijalna pitanja na kojima vlast dokazuije svoju vjerodostojnost, odnosno prolazi ili pada.
Zaokupljeni tim toliko „značajnim“ pitanjima, kojima uz bok stoje jedino „relevantna“ mišljenja primjerice Ave Karabatić ili Nevena Ciganovića o najznačajnijim pitanjima hrvatskog društva, propuštamo ona „beznačajna“ pitanja, od kojih je najbeznačajnije kako izaći iz posvemašnje krize u koju su zapali hrvatsko društvo i država, a čije je jedno od najznačajnijih pitanja pitanje INE, nacionalne naftne kompanije, koja je, kako DORH tvrdi, kriminalnom rabotom tadašnjeg premijera dr. Ive Sanadera, prepuštena na milost i nemilost mađarskom MOL-u, koji INU jednostavno rastače uopće ne poštujući ugovor sklopljen prilikom ulaska MOL-a u vlasničku strukturu INE.
Ili recimo špekulantsko ponašnje banaka u Hrvatskoj i njihovo izvlačenje profita iz Hrvatske umjesto ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, što je možda i najveća rak rana hrvatskog gospodarstva, ali i njene monetarne i fiskalne politike, pitanje svih pitanja, koje nitko niti ne pokušava riješiti, niti na njega susvislo odgovoriti.
Samo po meni gore navedena „krucijalna“ pitanja su rješiva takoreći odmah, tako nikakav zakon nije trebalo donositi vezano za Perkovića ili bilo kog drugog, već je Nijemcima samo trebalo, naravno diplomatskim putem, ali javno, jasno i nedvosmisleno dati do znanja da je Josip Perković bio hrvatski obavještajac, a svoje obavještajce nijedna zemlja ne izručuje drugoj. Ako im to baš ne bi sjelo, onda im pod nos stavti onoga Nizozemca, oficira SS, čije je izručenje, radi nesporno počinjenih ratnih zločina, Nizozemska neuspješno tražila od Njemačke, a ova ga uporno odbijala izručiti, usprkos EU uhitbenom nalogu, jer je dotični temeljem Hitlerovog zakona iz 1943. postao njemački državljan. I tako je evidentni ratni zločinac zahvaljujući toj njemačkoj „principijelnosti“ i „tankoćutnosti“ njenog pravosudnog sustava, dočekao duboku starost i mirno umro nekažnjen.
Slučaj ili „slučaj“ Radman razriješava se isključivo njegovom ostavkom, što bi za njega bio najčasniji izlaz, njegovom smjenom ili razriješenjem, jer je evidentno da je sam Radman isfabricirao i previše nepotrebnih afera koje su izazvale negativne impresije u društvu, kako o njemu samome tako i o HRT-u, ali i vlastima koje mu „štite leđa“.
Sve kajle koje vlastima, pogotovo ovim „crvenima“ iako su bezbojne, zabija KC, direktno kroz programatske političke govore s oltara, uvodnicima don I. Miklenića u GK, koji u svojoj suštini nisu ništa drugo nego promocija fašizma ili putem Opusa Dei kroz razno-razne „Grozdove“ i slične NVO, rješive su u roku ne dužem od godine dana, pozivajući se na ustavnu odrednicu RH kao sekularne države, ne samo prijetnjom raskidom, već stvarnim raskidom „Radićevih ugovora“ sa Sv. Stolicom, do prijetnje raskidom konkordata, izbacivanjem vjeronauka iz obrazovnog procesa, rješenje financiranja vjerskih zajednica uvođenjem crkvenog poreza uz fiskalizaciju njihovog poslovanja, odnosno uvođenjem u sustav PDV-a.
Uostalom u najboljem interesu mentalnog zdravlja nacije ulogu vjerskih zajednica, a posebno KC, u političkom životu RH svesti na onu razinu koju su imale u SRH prije Tuđmanovog preuzimanja vlasti.
Što se pak MOL-a tiče, jer ponašanje te mađarske kompanije prem INI podriva gospodarsku moć zemlje, hrvatska vlada mora reagirati bezodvlačno i krajnje odlučno, ja bih rekao, u ovom trenutku na jedan jedini svrsishodan način, hitnom nacionalizacijom INE.
Ako ne znaju kako se to radi, neka pogledaju što je i kako napravila argentinska predsjednica Cristine Fernandez de Kirchner radi gotovo na vlas istog ponašanja španjolske kompanije Repsol prema argentinskoj naftnoj kompaniji YPF. Ona je čak preduhitrile Španjolce, koji su bili upozoravni, da će Argentina poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitila svoje interese, koji su htjeli svoj udio u YPF prodati Kinezima.
Je, znam, nadala je MZ gadnu dreku, Španjolska je propištala, ali je Argentina sačuvala i sgvoju odlučnost i svoju vjerodostojnost.
Pa sad, ako iz nekakvog obavještajnog podzemlja dolaze glasine, koje naravno MOL demantira, da MOL, predosjećajući što bi se eventualno moglo dogoditi, pregovara s Rusima o prodaji svojeg udjela u INI, uz uvjet da sam MOL na tradicionalnom ININOM tržištu sačuva pozicije koje je stekao izguravanjem INE, a ako Rusi uđu u vlasništvo i nastave INU tretirati kao što to radi MOL, onda je svakoj igri kraj, jer nacionalizirati nešto što je u ruskom vlasništvu, a bez mogućnosti na pozivanje na ugovor s MOL-om, je ipak malo prepogibeljno.
Što se bankarskog sektora tiče ponovo upućujem hrvatske vlasti na postupke koje provodi argentinska predsjednica, zašto i mi ne bismo postupili prema tome predlošku štiteći svoje nacionalne interese?
Da, moji Kukurikavci, državu se može voditi i na način da se čuvaju njeni vitalni interesi, što mogu provoditi jedino vjerodostojne vlasti, koje, dok ih primjerice KC guli, neće lupetati o pacta sunt servanda, već reći da se sporazumi poštuju sve do njihovog opoziva, a opozivlju se na način na koji su i sklopljeni.
Ja ovdje ne mogu ne spomenuti da smo primjer vjerodostojnog ponašanja vlasti, imali i na našem tlu u ne tako davnoj prošlosti, kad je Tito krčio put Novoj Jugoslviji na međunarodnoj sceni, pokazujući krajnju kooperativnost tamo gdje je to bilo oportuno i za državu korisno, ali i krajnju nepopustljivost uvijek kad su vitalni interesi i državni suverenitet dovođeni u pitanje.
A ja osobno mislim da su danas, kao gotovo nikad prije, u pitanje dovedeni i vitalni interesi RH i suverenitet zemlje, dakle u situaciji smo koja zahtjeva promptnu i odlučnu reakciju vlasti.
Vrijeme je ovo, moji Kukurikavci, iz kojega ćete izaći sa štitom ili na njemu.
O vama ovisi.
PS
Ako je vaša namjera da promijenite ustav unošenjuem odredbe o nezastarijevanju poltički motiviranih ubojstava motivirana željom da se kad-tad osude nalogodavci za politički motivirana ubojstva od Josipa Reihl Kira i Ante Paradžika, preko Milana Krivokuće, do Milana Levara, a Šeksova uznemirenost upućuje na to, onda to morate javnosti jasno reći, dobit ćete potporu.
Zaokupljeni tim toliko „značajnim“ pitanjima, kojima uz bok stoje jedino „relevantna“ mišljenja primjerice Ave Karabatić ili Nevena Ciganovića o najznačajnijim pitanjima hrvatskog društva, propuštamo ona „beznačajna“ pitanja, od kojih je najbeznačajnije kako izaći iz posvemašnje krize u koju su zapali hrvatsko društvo i država, a čije je jedno od najznačajnijih pitanja pitanje INE, nacionalne naftne kompanije, koja je, kako DORH tvrdi, kriminalnom rabotom tadašnjeg premijera dr. Ive Sanadera, prepuštena na milost i nemilost mađarskom MOL-u, koji INU jednostavno rastače uopće ne poštujući ugovor sklopljen prilikom ulaska MOL-a u vlasničku strukturu INE.
Ili recimo špekulantsko ponašnje banaka u Hrvatskoj i njihovo izvlačenje profita iz Hrvatske umjesto ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, što je možda i najveća rak rana hrvatskog gospodarstva, ali i njene monetarne i fiskalne politike, pitanje svih pitanja, koje nitko niti ne pokušava riješiti, niti na njega susvislo odgovoriti.
Samo po meni gore navedena „krucijalna“ pitanja su rješiva takoreći odmah, tako nikakav zakon nije trebalo donositi vezano za Perkovića ili bilo kog drugog, već je Nijemcima samo trebalo, naravno diplomatskim putem, ali javno, jasno i nedvosmisleno dati do znanja da je Josip Perković bio hrvatski obavještajac, a svoje obavještajce nijedna zemlja ne izručuje drugoj. Ako im to baš ne bi sjelo, onda im pod nos stavti onoga Nizozemca, oficira SS, čije je izručenje, radi nesporno počinjenih ratnih zločina, Nizozemska neuspješno tražila od Njemačke, a ova ga uporno odbijala izručiti, usprkos EU uhitbenom nalogu, jer je dotični temeljem Hitlerovog zakona iz 1943. postao njemački državljan. I tako je evidentni ratni zločinac zahvaljujući toj njemačkoj „principijelnosti“ i „tankoćutnosti“ njenog pravosudnog sustava, dočekao duboku starost i mirno umro nekažnjen.
Slučaj ili „slučaj“ Radman razriješava se isključivo njegovom ostavkom, što bi za njega bio najčasniji izlaz, njegovom smjenom ili razriješenjem, jer je evidentno da je sam Radman isfabricirao i previše nepotrebnih afera koje su izazvale negativne impresije u društvu, kako o njemu samome tako i o HRT-u, ali i vlastima koje mu „štite leđa“.
Sve kajle koje vlastima, pogotovo ovim „crvenima“ iako su bezbojne, zabija KC, direktno kroz programatske političke govore s oltara, uvodnicima don I. Miklenića u GK, koji u svojoj suštini nisu ništa drugo nego promocija fašizma ili putem Opusa Dei kroz razno-razne „Grozdove“ i slične NVO, rješive su u roku ne dužem od godine dana, pozivajući se na ustavnu odrednicu RH kao sekularne države, ne samo prijetnjom raskidom, već stvarnim raskidom „Radićevih ugovora“ sa Sv. Stolicom, do prijetnje raskidom konkordata, izbacivanjem vjeronauka iz obrazovnog procesa, rješenje financiranja vjerskih zajednica uvođenjem crkvenog poreza uz fiskalizaciju njihovog poslovanja, odnosno uvođenjem u sustav PDV-a.
Uostalom u najboljem interesu mentalnog zdravlja nacije ulogu vjerskih zajednica, a posebno KC, u političkom životu RH svesti na onu razinu koju su imale u SRH prije Tuđmanovog preuzimanja vlasti.
Što se pak MOL-a tiče, jer ponašanje te mađarske kompanije prem INI podriva gospodarsku moć zemlje, hrvatska vlada mora reagirati bezodvlačno i krajnje odlučno, ja bih rekao, u ovom trenutku na jedan jedini svrsishodan način, hitnom nacionalizacijom INE.
Ako ne znaju kako se to radi, neka pogledaju što je i kako napravila argentinska predsjednica Cristine Fernandez de Kirchner radi gotovo na vlas istog ponašanja španjolske kompanije Repsol prema argentinskoj naftnoj kompaniji YPF. Ona je čak preduhitrile Španjolce, koji su bili upozoravni, da će Argentina poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitila svoje interese, koji su htjeli svoj udio u YPF prodati Kinezima.
Je, znam, nadala je MZ gadnu dreku, Španjolska je propištala, ali je Argentina sačuvala i sgvoju odlučnost i svoju vjerodostojnost.
Pa sad, ako iz nekakvog obavještajnog podzemlja dolaze glasine, koje naravno MOL demantira, da MOL, predosjećajući što bi se eventualno moglo dogoditi, pregovara s Rusima o prodaji svojeg udjela u INI, uz uvjet da sam MOL na tradicionalnom ININOM tržištu sačuva pozicije koje je stekao izguravanjem INE, a ako Rusi uđu u vlasništvo i nastave INU tretirati kao što to radi MOL, onda je svakoj igri kraj, jer nacionalizirati nešto što je u ruskom vlasništvu, a bez mogućnosti na pozivanje na ugovor s MOL-om, je ipak malo prepogibeljno.
Što se bankarskog sektora tiče ponovo upućujem hrvatske vlasti na postupke koje provodi argentinska predsjednica, zašto i mi ne bismo postupili prema tome predlošku štiteći svoje nacionalne interese?
Da, moji Kukurikavci, državu se može voditi i na način da se čuvaju njeni vitalni interesi, što mogu provoditi jedino vjerodostojne vlasti, koje, dok ih primjerice KC guli, neće lupetati o pacta sunt servanda, već reći da se sporazumi poštuju sve do njihovog opoziva, a opozivlju se na način na koji su i sklopljeni.
Ja ovdje ne mogu ne spomenuti da smo primjer vjerodostojnog ponašanja vlasti, imali i na našem tlu u ne tako davnoj prošlosti, kad je Tito krčio put Novoj Jugoslviji na međunarodnoj sceni, pokazujući krajnju kooperativnost tamo gdje je to bilo oportuno i za državu korisno, ali i krajnju nepopustljivost uvijek kad su vitalni interesi i državni suverenitet dovođeni u pitanje.
A ja osobno mislim da su danas, kao gotovo nikad prije, u pitanje dovedeni i vitalni interesi RH i suverenitet zemlje, dakle u situaciji smo koja zahtjeva promptnu i odlučnu reakciju vlasti.
Vrijeme je ovo, moji Kukurikavci, iz kojega ćete izaći sa štitom ili na njemu.
O vama ovisi.
PS
Ako je vaša namjera da promijenite ustav unošenjuem odredbe o nezastarijevanju poltički motiviranih ubojstava motivirana željom da se kad-tad osude nalogodavci za politički motivirana ubojstva od Josipa Reihl Kira i Ante Paradžika, preko Milana Krivokuće, do Milana Levara, a Šeksova uznemirenost upućuje na to, onda to morate javnosti jasno reći, dobit ćete potporu.
