DIV(ota) ili možda prije DIV(ljaštvo) I
Ili vjerujete li vi suzama Tomislava Debeljaka?
O da, pisao sam već o tome:
http://feniks.bloger.index.hr/post/divota-ili-mozda-prije-divljastvo/20660577.aspx
“Restrukturiranje” BI Split se nastavlja, doduše ne na način koji donosi stabilnost u poslovanju i vodi u blagostanje njegove zaposlenike, već prema zamislima čuvenog “vizionara” g. Tomislava Debeljaka.
Čovjek je u svojim nastojanjima uspostave sustava poznatog pod nazivom “red, rad i disciplina” naprosto “otkrio” tko unosi “nered” i tko su “neradnici” radi kojih nije moguće uspostaviti discipline kakvu bi g. Tomislav Debeljak želio, a ona se opet može postići samo kroz nadzor po principu “Big brother is watching you”, pa je uz videonadzor uposlio i tzv. “kontrolorke”, žene koje ne samo da su po Debeljaku ovlaštene za pretrage i premetačine, čak i privatnih stvari, nego one, vjerojatno dobro plaćene, to zdušno i rade, nerijetko prekoračujući ionako sumnjiva ovlaštenja, pa se to nihovo presizanje u privatnost zaposlenika naziva imenom mobbing.
Lukav je naš Tomislav, premda dolazi iz kraja u kojem, radi nedostatka joda u tlu, vlada “endemski kretenizam”, zna on što bi se moglo dogoditi muškom “kontroloru”, kao što zna i da radnici neće tući žene, ma kakve one bile i ma što radile.
Dopustite mi malu digresiju, samo da vidite dokle želja za posvemašnjim nadzorom ide …
Pred dvanaestak godina došao sam pregovarati o jednom potencijalčno zajednoičkom poslu u ovdašnje sjedište poznate multinacionalke i primijetio sam u prostoriji za sastanke nadzornu kameru, ustao sam se i rekao da ja s njima ne kanim poslovati i otišao da se ne vratim.
Jesu li razgovori vođeni u toj prostoriji bili i audio snimani ne znam.
Kasnije sam doznao od nekih zaposlenika da su nadzorne kamere postavljene i u toaletne prostore ...
Surađujući svojedobno s tom tvrtkom na nekim drugim poslovima znam da u njihovoj domicilnoj zemlji na kraj pameti ne bi bilo raditi takvo što, uvjeren sam čak što više da nijedan od njihovih ozbiljnih direktora na to pristao ne bi. Ali u Hrvatskoj, ovdašnji “manageri godine” su zaista na sve spremni pa i na “gaženje preko leševa”.
No vratimo se u BI Split gdje su radnici zaštrajkali radi kašnjenja plaća, ali i radi njihovog neobjašnjivog umanjenja, samo, paz’ sad, umanjenja u odnosu na što, jer dotadanji kolektivni ugovor po g. Debeljaku ne vrijedi, osim za radnike pod otkazom, a novoga nema.
Ne znam ni s kime bi se novi kolektivni ugovor trebao potpisati u uvjetima kad g. Tomislav Debeljak očito ne priznaje sindikat.
Nadalje, prema ugovoru država je dužna DIV-u u pet godina restrukturirnja isplatiti 1,5 milijardi kuna, od čega dvije trećine tog iznosa u prve dvije godine, dakle g. Debeljak od hrvatske Vlade svaki mjesec dobiva iznos koji je otprilike u visini dviju mjesečnih bruto plaća u škveru, pa mi je, ako nije isključivo u svrhu izazivnja nereda, to nerazumljivija njegova potreba “šaranja” po plaćama zaposlenika bez, ne samo suvislog, nego ikakvog obrazloženja. Po mojem sudu, ali I iskustvu iz prakse, svaki radnik kojemu se umanjuje plaća treba znati zašto je to učinjeno. On ima pravo na to i ne samo iz puke pristojnosti.
No, kako rekoh, g. Tomislav Debeljak ne priznaje sindikat, zabranio bi ga, a onda posljedično ne priznaje ni pravo na štrajk kao elementarnu industrijsku akciju, te si dopušta luksuz da radnike u štrajku, kojega je nota bene sam izazvao, naziva ni više ni manje nego teroristima.
Ma zamislite si samo vi to, gad je naučio gaziti sve pred sobom, nikad nije doživio adekvatni odgovor, nikad do sada mu nitko od obespravljenih nije pružio otpor, pa misli da će i dalje prolaziti lišo, samo BI Split nije TVIK i nije na području od posebne drušvene skrbi, ovi radnici su i međusobno solidarni i znaju odgovoriti na nasilje.
Pa i nasiljem!
Ako g. Debeljak ne promijeni ništa u svojem ponašanju i retorici svi klemmovi ovog svijeta mu pomoći neće.
Zanimljhivo je da su se sindikalni čelnici vezano na događanja u škveru i ponašanje g. T. Debeljaka obratili ministru gospodarstva g. I. Vrdoljaku, koji ih je odloptao suludom izjavom kako se on nema što angažirati jer je BI Split sada privatna tvrtka … možda, ali (ne)poštivanje ugovora od strane sada privatnog vlasnika taj angažman itekako traži.
Samo radi podsjećanja, jučer se vlasti nije ticala ni “Pliva”, znamo kako je završila, nije ih se ticala ni INA, ona je bila na brizi “strateškog partnera” MOL-a, a onda kad je gotovo prekasno za sve, izgleda da ipak nije …
Sutradan će g. Debeljak demantirati, inače dobro dokumentiranu izjavu o teroristima, zabraniti dijelu radnika ulazak u škver, a potom kad su radna mjesta u znak solidarnosti napustili valjda svi radnici, “rulju pred ulaznim vratima” prozvao huliganima.
Na tiskovnoj konferenciji objavio je da je potpisao ugovor, valjda sam sa sobom, za dvije novogradnje, za koje nitko ne zna tko će ih financirat, a situaciju u škveru proglasio, ni više ni manje nego, “fenomenalnom”.
Pa da, što bi nego fenomenalno moglo značiti to što radnika na njihovim radnim mjestima nema, novogradnje će se graditi same ili po Duhu svetom, a možda će tu “dionicu” pod dirigentskom palicom g. T. Debeljaka “odsvirati” klemmovi.
E sad, u utorak bi se trebao održati sastanak između g. T. Debeljaka i radnika škvera, gazda bi htio bez sindikalnih čelnika, samo to izgleda neće ići, a usrdno se nadam da će i Ministarstvo gospodarstva netko zastupati.
Bilo bi dobro g. T. Debljaku, radi njega samog, radi škvera i njegovih radnika, a onda i radi Hrvatske, konačno “sabiti rogove u glavu” i natjerati ga da se ponaša i odgovorno i ljudski.
O da, pisao sam već o tome:
http://feniks.bloger.index.hr/post/divota-ili-mozda-prije-divljastvo/20660577.aspx
“Restrukturiranje” BI Split se nastavlja, doduše ne na način koji donosi stabilnost u poslovanju i vodi u blagostanje njegove zaposlenike, već prema zamislima čuvenog “vizionara” g. Tomislava Debeljaka.
Čovjek je u svojim nastojanjima uspostave sustava poznatog pod nazivom “red, rad i disciplina” naprosto “otkrio” tko unosi “nered” i tko su “neradnici” radi kojih nije moguće uspostaviti discipline kakvu bi g. Tomislav Debeljak želio, a ona se opet može postići samo kroz nadzor po principu “Big brother is watching you”, pa je uz videonadzor uposlio i tzv. “kontrolorke”, žene koje ne samo da su po Debeljaku ovlaštene za pretrage i premetačine, čak i privatnih stvari, nego one, vjerojatno dobro plaćene, to zdušno i rade, nerijetko prekoračujući ionako sumnjiva ovlaštenja, pa se to nihovo presizanje u privatnost zaposlenika naziva imenom mobbing.
Lukav je naš Tomislav, premda dolazi iz kraja u kojem, radi nedostatka joda u tlu, vlada “endemski kretenizam”, zna on što bi se moglo dogoditi muškom “kontroloru”, kao što zna i da radnici neće tući žene, ma kakve one bile i ma što radile.
Dopustite mi malu digresiju, samo da vidite dokle želja za posvemašnjim nadzorom ide …
Pred dvanaestak godina došao sam pregovarati o jednom potencijalčno zajednoičkom poslu u ovdašnje sjedište poznate multinacionalke i primijetio sam u prostoriji za sastanke nadzornu kameru, ustao sam se i rekao da ja s njima ne kanim poslovati i otišao da se ne vratim.
Jesu li razgovori vođeni u toj prostoriji bili i audio snimani ne znam.
Kasnije sam doznao od nekih zaposlenika da su nadzorne kamere postavljene i u toaletne prostore ...
Surađujući svojedobno s tom tvrtkom na nekim drugim poslovima znam da u njihovoj domicilnoj zemlji na kraj pameti ne bi bilo raditi takvo što, uvjeren sam čak što više da nijedan od njihovih ozbiljnih direktora na to pristao ne bi. Ali u Hrvatskoj, ovdašnji “manageri godine” su zaista na sve spremni pa i na “gaženje preko leševa”.
No vratimo se u BI Split gdje su radnici zaštrajkali radi kašnjenja plaća, ali i radi njihovog neobjašnjivog umanjenja, samo, paz’ sad, umanjenja u odnosu na što, jer dotadanji kolektivni ugovor po g. Debeljaku ne vrijedi, osim za radnike pod otkazom, a novoga nema.
Ne znam ni s kime bi se novi kolektivni ugovor trebao potpisati u uvjetima kad g. Tomislav Debeljak očito ne priznaje sindikat.
Nadalje, prema ugovoru država je dužna DIV-u u pet godina restrukturirnja isplatiti 1,5 milijardi kuna, od čega dvije trećine tog iznosa u prve dvije godine, dakle g. Debeljak od hrvatske Vlade svaki mjesec dobiva iznos koji je otprilike u visini dviju mjesečnih bruto plaća u škveru, pa mi je, ako nije isključivo u svrhu izazivnja nereda, to nerazumljivija njegova potreba “šaranja” po plaćama zaposlenika bez, ne samo suvislog, nego ikakvog obrazloženja. Po mojem sudu, ali I iskustvu iz prakse, svaki radnik kojemu se umanjuje plaća treba znati zašto je to učinjeno. On ima pravo na to i ne samo iz puke pristojnosti.
No, kako rekoh, g. Tomislav Debeljak ne priznaje sindikat, zabranio bi ga, a onda posljedično ne priznaje ni pravo na štrajk kao elementarnu industrijsku akciju, te si dopušta luksuz da radnike u štrajku, kojega je nota bene sam izazvao, naziva ni više ni manje nego teroristima.
Ma zamislite si samo vi to, gad je naučio gaziti sve pred sobom, nikad nije doživio adekvatni odgovor, nikad do sada mu nitko od obespravljenih nije pružio otpor, pa misli da će i dalje prolaziti lišo, samo BI Split nije TVIK i nije na području od posebne drušvene skrbi, ovi radnici su i međusobno solidarni i znaju odgovoriti na nasilje.
Pa i nasiljem!
Ako g. Debeljak ne promijeni ništa u svojem ponašanju i retorici svi klemmovi ovog svijeta mu pomoći neće.
Zanimljhivo je da su se sindikalni čelnici vezano na događanja u škveru i ponašanje g. T. Debeljaka obratili ministru gospodarstva g. I. Vrdoljaku, koji ih je odloptao suludom izjavom kako se on nema što angažirati jer je BI Split sada privatna tvrtka … možda, ali (ne)poštivanje ugovora od strane sada privatnog vlasnika taj angažman itekako traži.
Samo radi podsjećanja, jučer se vlasti nije ticala ni “Pliva”, znamo kako je završila, nije ih se ticala ni INA, ona je bila na brizi “strateškog partnera” MOL-a, a onda kad je gotovo prekasno za sve, izgleda da ipak nije …
Sutradan će g. Debeljak demantirati, inače dobro dokumentiranu izjavu o teroristima, zabraniti dijelu radnika ulazak u škver, a potom kad su radna mjesta u znak solidarnosti napustili valjda svi radnici, “rulju pred ulaznim vratima” prozvao huliganima.
Na tiskovnoj konferenciji objavio je da je potpisao ugovor, valjda sam sa sobom, za dvije novogradnje, za koje nitko ne zna tko će ih financirat, a situaciju u škveru proglasio, ni više ni manje nego, “fenomenalnom”.
Pa da, što bi nego fenomenalno moglo značiti to što radnika na njihovim radnim mjestima nema, novogradnje će se graditi same ili po Duhu svetom, a možda će tu “dionicu” pod dirigentskom palicom g. T. Debeljaka “odsvirati” klemmovi.
E sad, u utorak bi se trebao održati sastanak između g. T. Debeljaka i radnika škvera, gazda bi htio bez sindikalnih čelnika, samo to izgleda neće ići, a usrdno se nadam da će i Ministarstvo gospodarstva netko zastupati.
Bilo bi dobro g. T. Debljaku, radi njega samog, radi škvera i njegovih radnika, a onda i radi Hrvatske, konačno “sabiti rogove u glavu” i natjerati ga da se ponaša i odgovorno i ljudski.
