In memoriam – Jovanka Broz
Umrla je Jovanka Broz, supruga doživotnog predsjednika bivše zajedničke nam države, SFRJ, maršala Josipa Broza Tita.
Njenu smrt možemo proglasiti okončanjem jednog sna, kojega su snivali i neki od najčasnijih i najumnijih Hrvata, reći će neki dobronamjerni, krajem utopije reći će jugoskeptici, krajem „tamnice hrvatskog naroda“, reći (lagat) će hrvatski fašisti; ustaše, neoustaše i ustašuljci, krajem jugoslavenskog eksperimenta, glas je iz svijeta, radi kojeg je ta država i morala prestati postojati.
Ne, neću se ja baviti biografijom gospođe Jovanke Broz, neću niti nagađati o pričama koje su kružile u vezi njene udaje za pokojnog maršala, kao niti o pričama o tom što je na kraju izazvalo prekid među supružnicima, o tome su oni koji znaju puno više od mene i rekli i napisali podosta.
Neću ja niti o tome kome je od jugoslavenskih moćnika gospođa Jovanka Broz bila neprijateljem, kao ni o tome tko je od jugoslavenski moćnika bio njen neprijatelj.
Ja jedino ne prihvaćam, priču o tome da je ona bila nelojalna Titu, jer je tobože imala političke ambicije, čak što vise da je s tim u vezi imala i pučističke namjere.
Sav njen život i njeno ponašanje, poslije Titove smrti, kao i neljudsko ponašanje srbijanskih vlasti prema njoj, najbolje demantiraju te price.
E o tome neljudskom ponašanju srbijanskih vlasti prema njoj, posebno do 2009., želim reći nekoliko riječi, prvenstveno o tome kako ja vidim razloge za to šikaniranje Titove udovice.
Mislim da je glavnim razlogom upravo njena lojalnost Titu, koji je bio najveća brana velikosrpskim presizanjima prema drugim narodima i njihovim državama u SFRJ, jer su je velikosrpski nastrojeni savezni funkcioneri sve vrijeme željeli kao svojeg saveznika, mislili su da i ona dijeli njihove velikosrpske vlažne snove, pa da će iskoristiti svoj utjecaj na muža kako bi on barem ublažio svoje stavove nulte tolerancije kad je velikosrpstvo bilo u pitanju.
Kad su vidjeli da ona na to ne pristaje, počela su podmetanja i denunciranja s jednom jedinom svrhom, da je se, kad već nije kooperativna, udalji od Tita i onemopgući svaki utjecaj na njega.
Izvan te velikosrpske sfere, čiji je natvrdokorniji predstavnik bio general Nikola Ljubičić, njen najveći neprijatelj bio je, prema brojnim svjedočenjima, izuzetno moćni Stane Dolanc, koji je navodno bio suradnik BND-a, a Jovanka ga je ugrožavala time što je navodno raspolagala dokazima da je vrli Stane bio početkom četrdesetih član Hitlerjugenda.
Dakle pogrešno bi bilo reći da su njene patnje počele tek poslije Titove smrti, njena golgota je počela još za njegovog života, samo što su poslije njegove smrti srbijanske vlasti radikalizirale svoj odnos prema njoj.
Tako, primjerice, suprug joj umire, a ostavinska rasprava nikad nije održana.
Ne znam, ni koliko su točne priče o tome da su je službene hrvatske vlasti pozivale da dođe živjeti u Hrvatsku, osim onog Jakovčićevog poziva iz 2006. godine, na koji se nije mogla odzvati, jer nije imala ni putovnice ni drugih dokumenata, koji su joj uručeni tek 2009.
I da, ni mirovine nije imala.
Prema svemu Jovanka Broz bila je daleko bolji čovjek od svih njenih osporavatelja i zato joj želim da počiva u miru u blizini svojeg supruga kojega je iskreno voljela.
