MOLovanje I
Događanja u i oko INE zorno pokazuju da se INU, ne da nije trebalo, nego je se nije smjelo prodati pogotovo ne takvom „strateškom partneru“ kakav je MOL, pogotovo u svjetlu događanja koja su uslijedila poslije Sanaderove „dorade“ ugovora prema kojoj su sva upravljačka prava nad INOM prenijeta na MOL.
Kako su stvari krenule, ne poduzme li Vlada u najkraćem mogućem vremenu ništa da stvari promijeni, RH će, bar što se naftnog biznisa tiče, biti energetski potpuno ovisna o MOLU.
A to se naprosto ne smije dopustiti.
Dakle nije bila samo kuloarska priča, odluka o zatvaranju ININE rafinerije u Sisku, bila je pripremljena, ali su njeno izglasavanje onemogućili hrvatski članovi Uprave INE, koji su svojim nedolaskom na sjednicu Uprave onemogućili kvorum.
U međuvremenu je počela kružiti priča kako je u pripremi i odluka o zatvaranju ININE rafinerije u Urinju, čime bi se INU ostavilo bez proizvodnje goriva i pretvorilo u isključivog uvoznika goriva iz MOLOVIH rafinerija.
I sad se događa još nešto, naime naglo je, nakon nekoliko godina „sazrijevanja“, proradila savjest hrvatskih članova Uprave INE, tako da su oni NO INE uputili pismo, svojevrsnu predstavku, kojom upozoravaju NO na nezakonitosti u upravljanju INOM i traže od NO da poduzme mjere kako bi se u INI počelo raditi u skladu sa zakonom.
Ako je tome tako, pitam se što je NO INE, kako onaj Šternov, tako i ovaj Petrovićev, radio, što je i koga nadzirao, o čemu je brigu vodio?
U cilju zaobilaženja legalnog organa upravljanja INOM, Uprave INE, MOL je, protivno Statutu trgovačkog društva, uveo funkciju izvršnih direktora, te oformio Odbor izvršnih direktora koji je donosio sve odluke i tako nezakonito gotovo u potpunosti razvlastio Upravu INE.
Hrvatski članovi Uprave su navodno na sjednici od 28. 08. 2014. službeno predložili ukidanje funkcije izvršnih direktora, Odbora izvršnih direktora i prestanak važenja Poslovnika o radu izvršnih direktora, te da se rad Društva INA d. d. uskladi sa Zakonom o trgovačkim društvima. Prijedlog se našao na dnevnom redu sjednice Uprave od 10. 09. 2014. ali nije usvojen jer su svi MOLOVI članovi Uprave INE glasali protiv.
Potpisnici predstavke upozoravaju NO i na činjenicu da su i ovlasti predsjednika Uprave u neskladu sa Zakonom i Statutom Društva.
Tragedija je da su sva pitanja MOLOVIH presizanja prema INI, nepoštivanja ugovornih obaveza i izigravanja zakona RH izašla na vidjelo tek na suđenju Sanaderu, pa ispada, da nije bilo toga suđenja, da bi u INI i oko nje, osim povremenih stidljivih prosvjeda članova sindikata „Inaš“, kad bi doznali za krajnje neprihvatljive poteze koje je povlačio MOL i dalje sve bilo gotovo idilično, pa bi se onda valjda u tišini zatvorile i obje rafinerije, a INU svelo, kako sam već rekao, na pukog uvoznika goriva i naftnih derivata od MOLA.
Ali eto, suđenje Sanaderu skinulo je pozlatu s odnosa sa „strateškim partnerom“, hrvatski članovi Uprave INE su „progledali“ i počeli se miješati u svoj posao, a i članovi sindikata „Inaš“ započeli su s ozbiljnijim industrijskim akcijama.
Ministar gospodarstva poziva hrvatske članove Uprave i NO INE kako bi im iznio stajališta Vlade, sugerirajući im, kako se čuje, da nastave svoje djelovanje u jednom i drugom tijelu, ali u pomirljivom tonu. (sic)
Iako je ta problematika u isključivoj nadležnosti Uprave INE, NO INE bi, iako to tijelo ne može donositi nikakve odluke u vezi s time, danas trebao raspravljati o preradi nafte i sudbini ININIH rafinerija. Vidjet ćemo što će se iz te rasprave izroditi i može li se uopće išta izroditi.
Prema medijima, ministar Vrdoljak je aktualnu situaciju u i oko INE prokomentirao ovako: "Nije teško vidjeti da MOL želi pretvoriti Inu u mrežu benzinskih pumpi, bez industrije, bez proizvodnje nafte i plina, bez fakulteta koji rade za tu industriju i sve druge benefite. Njihov interes je taj da Ina završi kao mreža benzinskih pumpi, naš je interes taj da zaštitimo i strateške Inine i nacionalne interese i njene zaposlenike, i da u Hrvatskoj postoji industrijska proizvodnja. Uz taj mali prostor ćemo učiniti sve što možemo da zaštitimo Inu."
Osobno ne razumijem što ministru, u svjetlu nezakonitog postupanja MOLA, znači pojam „mali prostor“, kad Vladi na raspolaganju stoji izuzetno velik prostor koji se zove nacionalizacija INE, kao jedini efikasan način razrješenja krize upravljanja INOM, daljnjih MOLOVIH presizanja i zaštite hrvatskih nacionalnih interesa.
INA je toliko značajna za RH da sindikat „Inaš“ treba nastaviti s industrijskim akcijama, tražiti potporu svih sindikata EKN-a, ali da im se pridruži i što veći broj građana, tako da se naprosto prisili Vladu na djelovanje, a ako to ne bi dalo rezultata, treba pokrenuti generalni štrajk.
INU se naprosto mora vratiti u hrvatske ruke.
Kako su stvari krenule, ne poduzme li Vlada u najkraćem mogućem vremenu ništa da stvari promijeni, RH će, bar što se naftnog biznisa tiče, biti energetski potpuno ovisna o MOLU.
A to se naprosto ne smije dopustiti.
Dakle nije bila samo kuloarska priča, odluka o zatvaranju ININE rafinerije u Sisku, bila je pripremljena, ali su njeno izglasavanje onemogućili hrvatski članovi Uprave INE, koji su svojim nedolaskom na sjednicu Uprave onemogućili kvorum.
U međuvremenu je počela kružiti priča kako je u pripremi i odluka o zatvaranju ININE rafinerije u Urinju, čime bi se INU ostavilo bez proizvodnje goriva i pretvorilo u isključivog uvoznika goriva iz MOLOVIH rafinerija.
I sad se događa još nešto, naime naglo je, nakon nekoliko godina „sazrijevanja“, proradila savjest hrvatskih članova Uprave INE, tako da su oni NO INE uputili pismo, svojevrsnu predstavku, kojom upozoravaju NO na nezakonitosti u upravljanju INOM i traže od NO da poduzme mjere kako bi se u INI počelo raditi u skladu sa zakonom.
Ako je tome tako, pitam se što je NO INE, kako onaj Šternov, tako i ovaj Petrovićev, radio, što je i koga nadzirao, o čemu je brigu vodio?
U cilju zaobilaženja legalnog organa upravljanja INOM, Uprave INE, MOL je, protivno Statutu trgovačkog društva, uveo funkciju izvršnih direktora, te oformio Odbor izvršnih direktora koji je donosio sve odluke i tako nezakonito gotovo u potpunosti razvlastio Upravu INE.
Hrvatski članovi Uprave su navodno na sjednici od 28. 08. 2014. službeno predložili ukidanje funkcije izvršnih direktora, Odbora izvršnih direktora i prestanak važenja Poslovnika o radu izvršnih direktora, te da se rad Društva INA d. d. uskladi sa Zakonom o trgovačkim društvima. Prijedlog se našao na dnevnom redu sjednice Uprave od 10. 09. 2014. ali nije usvojen jer su svi MOLOVI članovi Uprave INE glasali protiv.
Potpisnici predstavke upozoravaju NO i na činjenicu da su i ovlasti predsjednika Uprave u neskladu sa Zakonom i Statutom Društva.
Tragedija je da su sva pitanja MOLOVIH presizanja prema INI, nepoštivanja ugovornih obaveza i izigravanja zakona RH izašla na vidjelo tek na suđenju Sanaderu, pa ispada, da nije bilo toga suđenja, da bi u INI i oko nje, osim povremenih stidljivih prosvjeda članova sindikata „Inaš“, kad bi doznali za krajnje neprihvatljive poteze koje je povlačio MOL i dalje sve bilo gotovo idilično, pa bi se onda valjda u tišini zatvorile i obje rafinerije, a INU svelo, kako sam već rekao, na pukog uvoznika goriva i naftnih derivata od MOLA.
Ali eto, suđenje Sanaderu skinulo je pozlatu s odnosa sa „strateškim partnerom“, hrvatski članovi Uprave INE su „progledali“ i počeli se miješati u svoj posao, a i članovi sindikata „Inaš“ započeli su s ozbiljnijim industrijskim akcijama.
Ministar gospodarstva poziva hrvatske članove Uprave i NO INE kako bi im iznio stajališta Vlade, sugerirajući im, kako se čuje, da nastave svoje djelovanje u jednom i drugom tijelu, ali u pomirljivom tonu. (sic)
Iako je ta problematika u isključivoj nadležnosti Uprave INE, NO INE bi, iako to tijelo ne može donositi nikakve odluke u vezi s time, danas trebao raspravljati o preradi nafte i sudbini ININIH rafinerija. Vidjet ćemo što će se iz te rasprave izroditi i može li se uopće išta izroditi.
Prema medijima, ministar Vrdoljak je aktualnu situaciju u i oko INE prokomentirao ovako: "Nije teško vidjeti da MOL želi pretvoriti Inu u mrežu benzinskih pumpi, bez industrije, bez proizvodnje nafte i plina, bez fakulteta koji rade za tu industriju i sve druge benefite. Njihov interes je taj da Ina završi kao mreža benzinskih pumpi, naš je interes taj da zaštitimo i strateške Inine i nacionalne interese i njene zaposlenike, i da u Hrvatskoj postoji industrijska proizvodnja. Uz taj mali prostor ćemo učiniti sve što možemo da zaštitimo Inu."
Osobno ne razumijem što ministru, u svjetlu nezakonitog postupanja MOLA, znači pojam „mali prostor“, kad Vladi na raspolaganju stoji izuzetno velik prostor koji se zove nacionalizacija INE, kao jedini efikasan način razrješenja krize upravljanja INOM, daljnjih MOLOVIH presizanja i zaštite hrvatskih nacionalnih interesa.
INA je toliko značajna za RH da sindikat „Inaš“ treba nastaviti s industrijskim akcijama, tražiti potporu svih sindikata EKN-a, ali da im se pridruži i što veći broj građana, tako da se naprosto prisili Vladu na djelovanje, a ako to ne bi dalo rezultata, treba pokrenuti generalni štrajk.
INU se naprosto mora vratiti u hrvatske ruke.
