Oštar zaokret i promjena retorike

Neki promatrači društvenih zbivanja i politički analitičari po ponašanju Ive Josipovića, poslije prvog izbornog kruga u kojemu je dobio nešto više od 1 % više glasova od Kolinde Grabar Kitarović, zaključuju da je on u smrtnom strahu od mogućnosti poraza u drugom krugu predsjedničkih izbora.

A strah je zaista zao drug, sasvim sigurno nije saveznik i ne nudi dobitnu kombinaciju.

Mislim da je i sam Josipović svjestan sasvim izgledne mogućnosti poraza, i sam pažljivo izanalizirao svoje istupe i svoju kampanju uoči prvog kruga predsjedničkih izbora i pronašao neke detalje u kojima on misli da je pogriješio ili nije bio dovoljno agresivan niti uvjerljiv.

Zato je za period do drugog izbornog kruga i najavio „oštar zaokret i promjenu retorike“ u svojim javnim istupima.

Neki tek za zanemarivu ostvarenu premoć ili možda čak i izmicanje pobjede već u prvom krugu optužuju nedovoljnu aktivnost stranaka i pojedinaca koji su mu izrazili podršku, posebno naglašavajući mlaki i nedovoljno angažirani nastup aktivista SDP-a.

Drugi ipak nepovoljni rezultat pripisuju u velikoj mjeri lošem rejtingu Zorana Milanovića i njegove vlade.

Rijetki to pripisuju njegovom ponašanju, neodlučnosti i ipak neradu u prvom mandatu i koliko god se ja generalno ne slagao s Milanom Kujundžićem, moram priznati da je svaka riječ njegove kritike Josipovićevog nečinjenja na mjestu.

Nadalje, kojeg je to birača lijevih političkih opredjeljenja uopće mogao privući Ivo Josipović svojim istupanjima u kampanji?

Zar možda svojim podilaženjima braniteljima, Crkvi u Hrvata, tuđmanoljupcima …?

Neka se vrati bar na retoriku iz drugog kruga predsjedničkih izbora od prije 5 godina, s kojom je naprosto pomeo „domoljubnog“ Milana Bandića u drugom krugu, pokazujući da ni Crkva u Hrvata, koja je dušom i tijelom bila uz Bandića, baš nije svemoćna.

A ja kažem da se Ivo Josipović realno nalazi pred porazom zato što je lagao kao i drugi kandidati, ali lagao je loše i sebi na štetu. Podilaženjem braniteljima, crkvi i tuđmanoljupcima on ne može očekivati niti jedan jedini glas s desne strane političkog spektra, što znači da si time čini direktnu štetu jer time odbija politički lijevo orijentirane birače.

Ja znam da od toga „fajde“ nema, ali ja bih Josipoviću sugerirao dvije stvari:

1. Da se oslobodi straha od mogućeg poraza, jer on se je kandidirao za političku funkciju, za koju su zainteresirani i neki drugi, nema on neko pravo prioriteta zato što je u prethodnom mandatu obnašao tu funkciju, pa po logici stvari i ne mora biti ponovo izabran.

Osim toga čemu strah, njega katedra na Pravnom fakultetu čeka?

2. Poštovati onu narodnu: „I u gori istinu zbori!“

Značilo bi to konačno progovoriti i reći narodu istinu o „hrvatskom George Washingtonu“, Franji Tuđmanu i njegovim proglašenim istinama, od „agresije“, „stvaranja države“, o D(ogovorenom) R(atu) kao ratu za teritorije i provedbu etničkog čišćenja, braniteljima, posebno dragovoljcima DR, sustavnom širenju govora mržnje i poticanja na činjenje zločina, izvođenju organiziranog kriminala na javnu scenu, djelovanju paraobavještajnog podzemlja, preko ispravnog tumačenja oslobađajućih presuda Gotovini i Markaču, do fašizacije hrvatskog društva, procesa u kojem prednjače klerofašisti iz crkvenih redova.

A to bi onda značilo zalaganje za poništenje, prvenstveno pretvorbe društvenog vlasništva, a potom i svih privatizacijskih procesa koji makar „mirišu“ na neke kriminalne radnje, ulaženje u trag ogromnom novcu isisanom iz RH od Tuđmanovog dolaska na vlast do danas, zalaganje za uvođenje crkvenog poreza za financiranje vjerskih zajednica, što vodi ne reviziji nego raskidu za Hrvatsku ponižavajućih ugovora s Vatikanom, što opet znači i zalaganje za uspostavu Hrvatske kao sekularne države, države vladavine prava i države blagostanja za sve.

Zalagati se da se branitelji, kojima bi se status priznavao od 1. srpnja1991., u pravima izjednače s borcima NOR-a, a antifašizam kao civilizacijski doseg i svjetonazorni princip slobodnih pojedinaca u slobodnom društvu prestane blatiti i proglašavati zločinačkom ideologijom.

To su uglavnom istine koje narod kao kolektiv sluti, ali ih ne raspoznaje radi neprekidnog bombardiranja lažima pogotovo sa strane onih koji sebi prisvajaju stvaranje države njenu obranu od agresije i oslobođenje, kao pravo na prisvajanje i razvlačenje nacionalnih dobara SR Hrvatske.

Zato je potreban netko dovoljno prepoznatljiv da to narodu „u bebu“ i kaže.

Jasno i argumentirano!

Zanima me koliko bi još poslije toga „čadorlije“ „kampirali“ ispred Savske 66.

Uostalom njihova prava adresa je ionako „666“.

Nisam siguran bi li Ivu Josipovića takvo obraćanje građanima RH, koje bi započeo sa: „Drage moje sugrađanke i sugrađani, lagali su vas i varali sve vrijeme i dalje vas lažu i varaju … Lagao sam vam i ja, ali ja sam odlučio da vam više neću lagati, odlučio sam vam reći istinu …“ dovelo do pobjede na izborima, ali sam siguran da poslije toga više ništa u Hrvatskoj ne bi bilo isto.

Nije isključno ni to da se tko od „stvaratelja države“ odluči izvršiti atentat na Ivu Josipovića, jer bi iznošenje istine moglo ugroziti blagostanje ne tako malog broja onih koji već više od petnaest godina tako dobro i uspješno parazitiraju na grbači osiromašenih i lažima sluđenih hrvatskih građana.

Eto po meni bi to bio oštri zaokret i promjena retorike Ive Josipovića u periodu do drugog kruga predsjedničkih izbora.

Sve drugo može biti tek boza ili zašećerena vodica.