Naši (vaši) vaše (naše) nadjebaše!
(Bit će sutra neovisno o tome tko će pobijediti u drugom izbornom krugu)
Nakon svega što smo čuli i vidjeli u proteklih mjesec dana, meni ne preostaje drugo nego pozvati vas da svoj glas na izborima dadete Ivi Josipoviću, ne zato što je on taj mandat svojim dosadašnjim radom zaslužio, već zato što iza Kolinde Grabar Kitarović nadire mrkli fašistički i klerofašistički mrak.
Čitav život se svadim s budalama pokušavajući im dokazati notorne istine da i onda kad je dobro, nikad nije tako dobro da ne bi moglo biti i bolje, ali isto tako, kad je loše, a nama jest loše, nikad nije tako loše da ne bi moglo biti i gore.
Svakom pametnom su i zadnja sučeljavanja dvoje predsjedničkih kandidata zorno pokazala da nam može biti, ne samo gore, nego i puno gore.
Ako si za predsjednicu države izaberemo Kolindu Grabar Kitarović.
Nije Ivo Josipović nekakav predsjednik s kojim bismo se trebali ponositi, ali nije neznalica, dok s druge strane Kolinda Grabar Kitarović pokazuje da gotovo ni o čemu pojma nema, a laže i gore i više nego Karamarko i njegov pobočnik Vaso zajedno.
A njih dvojica su gotovo nenadlažljivi.
Kad neki narod ili bolje rečeno državljani neke države na svom putu dožive takvu "sreću" da im na vlast dođu zadrti ignoranti kojei kod naroda bude najniže strasti, obično se od posljedica takve vladavine oporavljaju jako dugo, to duže što je budaletina iza sebe ostavila više svojih sljedbenika.
Takvu "sreću" su državljani Hrvatske doživjeli s Franjom Tuđmanom, koji je bio i ostao naš najveći problem, radi svega „dobrog“ što je namro hrvatskom narodu i državi, pogotovo kadrovske pustoši koju je iz sebe ostavio.
Koliko god danas slušali o tome kako Tuđman nije volio Ivu Sanadera, činjenica je da je Sanader kod Tuđmana i uz Tuđmana pravio političku karijeru i na neki način postao "majstor" dostojan Tuđmana, što se možda najbolje vidjelo po "borbaševskom" osvajanju čelne funkcije u HDZ-u.
No vrhunsko majstorstvo je Sanader pokazao kad je kao premijer na ministarska mjesta, tamo gdje je sam želio voditi glavnu riječ, dovodio politički nepismene i potpuno nekompetentne poput Kolinde Grabar Kitarović ili Gordana Jandrokovića. Nemojte mi samo reći da u HDZ-u i onda i danas nema ili nije bilo sposobnijih i kompetentnijih ljudi od spomenutog dvojca.
Ali "put u EU" i vanjske poslove Ivo Sanader nije želio dijeliti ni s kim, zato i je na ta mjesta imenovao one za koje je bio siguran da se, već i radi vlastitog neznanja, neće miješati u svoj posao.
Mislim da su isti razlozi vodili Sanadera i kasnije, pri predlaganju Kolinde Grabar Kitarović za imenovanje na najznačajniju veleposlaničku funkciju. Samo da je udalji iz svoje blizine.
A ona se je i na jednoj i na drugoj funkciji svojski trudila da nekakvim svojim radom i zalaganjem, ne bi smetala šefu. Žena je sve podredila sređivanju svojeg privatnog obiteljskog života i statusa, ne libeći se da i službeni auto veleposlanstva za privatne potrebe koristi njen suprug.
Osobno mislim da je i njena današnja "visoka funkcija" u NATO-u upravo ta – da ne smeta, a hrvatska domoljubna prsa, već plava od busanja, mogu biti zadovoljna i ponosna, jer je jedna Hrvatica na visokoj funkciji u NATO-u.
Mislilo se da su time i Kolindine ambicije zadovoljene; visoka pozicija u značajnoj svjetskoj strukturi i visoka primanja, ali prevarili su se svi oni koji su tako mislili, ona želi više, želi odlučivati pa i o sudbini zemlje, jer objektivno ona na današnjoj „visokoj poziciji“, iako formalno u vrhu strukture NATO-a, ne odlučuje doslovno ni o čemu.
Ako Ivo Josipović izgubi izbore, a po mojem sudu je jako blizu tome, onda će ih izgubiti samo zato što ni on kao gotovo nitko u ovoj zemlji iz prošlosti, pa i svoje, nije naučio ništa.
Sjetimo se da se u predizbornoj kampanji u srazu s Milanom Bandićem Ivo Josipović nije pozivao na Tuđmana već na antifašizam, nije se niti pokušavao dodvoravati ikome od hrvatskih „svetih krava“ poput branitelja i KC, nekakvu jebenu pomirbu ni spomenuo nije, a ipak dvotrećinskom većinom doslovno „pomeo“ Bandića, koji je „slavio obitelj, vjeru i domovinu“ u čemu je i KC prepoznala „hrvatske vrijednosti“ i svim svojim utjecajem stala iza njega.
Tadašnju Josipovićevu pobjedu opisao sam kao „pobjedu antifašističke Hrvatske“, što je sve Ivo vrlo brzo obezvrijedio svojim neodgovornim ponašanjem, poput nepotrebnog i kontraproduktivnog „hodočašća“ na Bleiburško polje, što nije jedan i jedini ustupak učinjen fašističkoj Hrvatskoj, sve češće se on dodvoravao onima iz redova kojih ne može računati na jedan jedini glas na izborima.
Ivo Josipović je iznevjerio antifašističke principe, postao čovjek bez ikakvih ideoloških opredjeljenja i vlastitog stava o bilo čemu.
I evo nam Ive Josipovića u minuloj predizbornoj kampanji kako se hrvatskim biračima obraća retorikom HDZ-a, punih usta „pohvale ludosti“ (Tuđmana), DR, branitelja, KC i pomirbe, dovodeći time svoje pristaše i potencijalne birače u tešku nedoumicu, ljudi si postavljaju pitanja koja je razlika u svjetonazorskom opredjeljenju između njega i HDZ-ove kandidatkinje i ima li je uopće.
Postavlja se pitanje tko mu je osmislio kampanju predloživši takvu katastrofalnu strategiju i taktiku, koja jedino čudom neće voditi u izborni poraz?
