Svih se nada kan'te vi koji ste ostali!
Da je Dante Alighieri živio današnjih dana u Hrvatskoj, njegove čuvene riječi "dobrodošlice" na ulazu u 9. krug pakla: "Lasciate ogni speranza voi ch' entrate" (Svih se nada kan'te vi koji ulazite) bi vjerojatno glasile: "Lasciate ogni speranza voi chi siete rimasti dentro" (Svih se nada kan'te vi koji ste ostali unutra), jer Hrvatska je svojevoljno, dakle vlastitim izborom HDZ-a i Franje Tuđmana krenula put pakla, a ovim zadnjim svojim izborom ulazi i u njegov deveti krug.
Pretpostavljam da je, sluteći da nam predstoji pakao, jedan od najboljih hrvatskih novinara, utemeljitelj i glavni i odgovorni urednik tjednika "Danas", prema mnogim znalcima najbolje tiskovine koja je ikad izlazila na području bivše države, pokojni Joža Vlahović, proročnaski rekao negdje "u smiraj" bivše države: "Već jučer nam je bilo bolje nego što će nam biti sutra!"
Pretpostavljam da je čovjek naprosto osjećao zadah ustaštva i smrti koji se širio oko Franje Tuđmana.
Ne, nije Tuđman pokrenuo rat za ostvarenje "viših ciljava" i svojih zamisli zato da bi sam učestvovao u njemu i možda poginuo, on je gurnuo druge da ratuju i ginu za njegove zamisli, uvjeravajući ih da oni time zajedno s njim stvaraju državu. Ako se država stvara na osnovi mržnje prema drugim i drugačijima, besprimjernom pljačkom i uništavanjem imovine koju su vrijedne ruke njenih državljana stvarale u vrijeme "represivnog nenarodnoag" režima.
I nitko da se zapita, kako se to nešto što desetljećima postoji može stvarati.
Ali ako je Franjo Tuđman mislio na etnički čistu nacional-socijalističku državu koju je uspostavljao, onda bismo možda i mogli prihvatiti termin stvaranje.
Neke ljude Tuđman nije trebao pozivati da mu se pridruže, oni su osjećali "zov krvi i tla" i sami mu pohrlili u zagrljaj, ti su i pokrenuli rat, drugi su se, tko voljno tko bezvoljno, odazvali mobilizacijskim pozivima, a treći su izbjegavali pridružiti se Tuđmanu, ne odazivanjem na mobilizacijske pozive ili čak i bijegom u inozemstvo.
Prvi i drugi su danas u statusu branitelja, oni "prvi" čak i elitni kao dragovoljci DR, s time što se mnogi iz redova "drugih " gnušaju onih "prvih" ili kako mi jedan moj mlađi rođak reče: "Nemoj ni spominjati da sam ja branitelj, ljudi će misliti da sam i ja poput onih što se okupljaju ispred Savske 66. A nisam, oni su rat započeli, a mene rat nikad vidio ne bi da nisam bio mobiliziran".
Oni "treći" su pak za "prve", ali i za dio "drugih", samo zato što su bili protiv mržnje, šovinizm, rata i upućivanja Hrvatske u pravcu 19. stoljeća, sve najgore što se zamisliti dade, od jugonostalgičara, preko srbo-četnika, pa do izdajnika i mrzitelja svega hrvatskog.
Neovisno o tome tko što mislio o Tuđmanu, Srbima, tim univerzalnim krivcima za sve hrvatske nedaće ili o ratu, Tuđman je za života uz obilnu pomoć svojih apologeta uspio nametnuti svoje definicije stanja i dogđanja koje su onda sadržane pod pojmom proglašene istine, iako se radi o setu ordinarnih podvala, neistina i laži, ali koje baš i nije uputno propitivati, jer čovjek riskira da ga uvijek budni "čuvari revolucije" mahom oni okupljenio oko crnih barjaka i braniteljskih udruga iz redova "prvih" ne uzmu na zub, kao već spomenute protivnike hrvatske države i mrzitelje svega hrvatskog.
Prilika da popravi puno toga što je Tuđman uništio pružila se poslije Tuđmanove smrti Ivici Račanu i njegovom SDP na čelu koalicijske vlade koju je činilo 7 stranaka, ali poznati kunktator, kojemu je predsjednik Mesić otvorio prostor, nije učinio doslovno ništa ili i manje od ništa, uzmemo li u obzir da je na čelo Zagreba doveo Milana Bandića.
Potom slijede dva mandata HDZ-ove vlade i teška gospodarska kriza koju je Sanaderova vlada dugo negirala i zanemarivala, tako da je hvatanje u koštac s krizom zakasnilo.
A onda se dvama "hrvatskim muževima" iz redova SDP, Ivi Josipoviću kao predsjedniku RH i Zoranu Milanoviću predsjedniku Hrvatske vlade, pruža prilika, kakva se inače ne događa ili se rijetko događa, da su stvoreni svi preduvjeti za raskid s prošlošću i potpuni zaokret u vođenju države. Njih dvojica imaju šansu da raskrste i s Tuđmanom i svim njegovimn proglašenim istinama, da se odreknu njegove nacional-socijalističke države i povedu Hrvatsku putem napretka, gradeći državu blagostanja za sve.
A to podrazumijeva i sekularnost i vladavinu prava.
Svjedoke za to da njih dvojica na tom planu nisu napravili ništa, ne trebamo tražiti izvan nas samih, jer sami o tome najbolje svjedočimo. Obojica su prigrlili Tuđamanove proglašene istine i nastavili dograđivati Tuđmanovu Hrvatsku, državu koju je on uspostavljao na temeljima rigidnog nacional-šovinizma i podređenu interesima parazitskog soja hrvatskih branitelja i materijalno nezajažljive Crkve u Hrvata, prethodno je kako rekoh temeljito opljačkavši.
I sve dok se na Pantovčaku ili u Banskim dvorima budu branile "naše boje" na Tuđmanovim principima, uz puno pridržavanje njegovih proglašenih istina Hrvatska iz krize neće moći, samo će i dalje propadati.
Je, imat će svake godine desetak novih crkava više, desetak novootvorenih javnih kuhinja više i desetak tisuća stanovnika manje.
Oni koji ostaju bit će sve siromašniji, sve zaduženiji, sve otuđeniji i sve bliže potpunom potonuću u duboku letargiju.
A spomenuti dvojac trebao je istinom kao jedinim oružjem u prah i pepeo srušiti i Tuđmana i njegove proglašene istine ali i sve one koji mahom radi materijalnih interesa ustraju na njihovom braniku.
Trebao je, ali nije ...
Josipovićevo pristajanje uz Tuđmana i njegove proglašene istine i floskule poput "predsjednika svih Hrvata" preinačenu u "predsjednika svih građana Hrvatske", stalno odvraćanje od ozbiljnih problema primjerice nagonjenje na bavljenje za Hrvatsku potpuno irelevantnim Šešeljem ... stajali su ga izbora, nije mu za to kriv ni SDP, ni Zoran Milanović.
Ne znam način na koji je Ivo Josipović kao predsjednik svih građana Hrvatske uopće mogao biti predsjednik primjerice Đuri Glogoškom, osim kao predsjednik RH.
E pa zato je i bio izabran za predsjednika RH, a ne predsjednika svih građana.
No, im Westen nichts Neues, već se i novoizabrana predsjednica, ako je s izborima sve u redu, proglasila predsjednicom svih građana RH, naglašavajući tako, svoje zalaganje za nekakvo svehrvatsko jedinstvo.
Na kojoj to platformi nije rekla, ali ako se to zajedništvo temelji na Karamarkovim "postulatima" inspiriranim Tuđmanom, onda će razjedinjenost hrvatskog korpusa biti sve veća.
Zato i njoj savjetujem da bude predsjednica RH, ostavi se Hrvata u BiH, prestane mrziti Srbe, neovisno o tome jel' joj i koji Srbin "skinuo paučinu", pa je odbacio, a od Karamarka se udalji bar deset svjetlosnih godina.
Ona za Hrvatsku, kad bi baš ne znam koliko to htjela, ne može ovako impregnirana tuđmanizmom učiniti ništa korisno.
Pretpostavljam da je, sluteći da nam predstoji pakao, jedan od najboljih hrvatskih novinara, utemeljitelj i glavni i odgovorni urednik tjednika "Danas", prema mnogim znalcima najbolje tiskovine koja je ikad izlazila na području bivše države, pokojni Joža Vlahović, proročnaski rekao negdje "u smiraj" bivše države: "Već jučer nam je bilo bolje nego što će nam biti sutra!"
Pretpostavljam da je čovjek naprosto osjećao zadah ustaštva i smrti koji se širio oko Franje Tuđmana.
Ne, nije Tuđman pokrenuo rat za ostvarenje "viših ciljava" i svojih zamisli zato da bi sam učestvovao u njemu i možda poginuo, on je gurnuo druge da ratuju i ginu za njegove zamisli, uvjeravajući ih da oni time zajedno s njim stvaraju državu. Ako se država stvara na osnovi mržnje prema drugim i drugačijima, besprimjernom pljačkom i uništavanjem imovine koju su vrijedne ruke njenih državljana stvarale u vrijeme "represivnog nenarodnoag" režima.
I nitko da se zapita, kako se to nešto što desetljećima postoji može stvarati.
Ali ako je Franjo Tuđman mislio na etnički čistu nacional-socijalističku državu koju je uspostavljao, onda bismo možda i mogli prihvatiti termin stvaranje.
Neke ljude Tuđman nije trebao pozivati da mu se pridruže, oni su osjećali "zov krvi i tla" i sami mu pohrlili u zagrljaj, ti su i pokrenuli rat, drugi su se, tko voljno tko bezvoljno, odazvali mobilizacijskim pozivima, a treći su izbjegavali pridružiti se Tuđmanu, ne odazivanjem na mobilizacijske pozive ili čak i bijegom u inozemstvo.
Prvi i drugi su danas u statusu branitelja, oni "prvi" čak i elitni kao dragovoljci DR, s time što se mnogi iz redova "drugih " gnušaju onih "prvih" ili kako mi jedan moj mlađi rođak reče: "Nemoj ni spominjati da sam ja branitelj, ljudi će misliti da sam i ja poput onih što se okupljaju ispred Savske 66. A nisam, oni su rat započeli, a mene rat nikad vidio ne bi da nisam bio mobiliziran".
Oni "treći" su pak za "prve", ali i za dio "drugih", samo zato što su bili protiv mržnje, šovinizm, rata i upućivanja Hrvatske u pravcu 19. stoljeća, sve najgore što se zamisliti dade, od jugonostalgičara, preko srbo-četnika, pa do izdajnika i mrzitelja svega hrvatskog.
Neovisno o tome tko što mislio o Tuđmanu, Srbima, tim univerzalnim krivcima za sve hrvatske nedaće ili o ratu, Tuđman je za života uz obilnu pomoć svojih apologeta uspio nametnuti svoje definicije stanja i dogđanja koje su onda sadržane pod pojmom proglašene istine, iako se radi o setu ordinarnih podvala, neistina i laži, ali koje baš i nije uputno propitivati, jer čovjek riskira da ga uvijek budni "čuvari revolucije" mahom oni okupljenio oko crnih barjaka i braniteljskih udruga iz redova "prvih" ne uzmu na zub, kao već spomenute protivnike hrvatske države i mrzitelje svega hrvatskog.
Prilika da popravi puno toga što je Tuđman uništio pružila se poslije Tuđmanove smrti Ivici Račanu i njegovom SDP na čelu koalicijske vlade koju je činilo 7 stranaka, ali poznati kunktator, kojemu je predsjednik Mesić otvorio prostor, nije učinio doslovno ništa ili i manje od ništa, uzmemo li u obzir da je na čelo Zagreba doveo Milana Bandića.
Potom slijede dva mandata HDZ-ove vlade i teška gospodarska kriza koju je Sanaderova vlada dugo negirala i zanemarivala, tako da je hvatanje u koštac s krizom zakasnilo.
A onda se dvama "hrvatskim muževima" iz redova SDP, Ivi Josipoviću kao predsjedniku RH i Zoranu Milanoviću predsjedniku Hrvatske vlade, pruža prilika, kakva se inače ne događa ili se rijetko događa, da su stvoreni svi preduvjeti za raskid s prošlošću i potpuni zaokret u vođenju države. Njih dvojica imaju šansu da raskrste i s Tuđmanom i svim njegovimn proglašenim istinama, da se odreknu njegove nacional-socijalističke države i povedu Hrvatsku putem napretka, gradeći državu blagostanja za sve.
A to podrazumijeva i sekularnost i vladavinu prava.
Svjedoke za to da njih dvojica na tom planu nisu napravili ništa, ne trebamo tražiti izvan nas samih, jer sami o tome najbolje svjedočimo. Obojica su prigrlili Tuđamanove proglašene istine i nastavili dograđivati Tuđmanovu Hrvatsku, državu koju je on uspostavljao na temeljima rigidnog nacional-šovinizma i podređenu interesima parazitskog soja hrvatskih branitelja i materijalno nezajažljive Crkve u Hrvata, prethodno je kako rekoh temeljito opljačkavši.
I sve dok se na Pantovčaku ili u Banskim dvorima budu branile "naše boje" na Tuđmanovim principima, uz puno pridržavanje njegovih proglašenih istina Hrvatska iz krize neće moći, samo će i dalje propadati.
Je, imat će svake godine desetak novih crkava više, desetak novootvorenih javnih kuhinja više i desetak tisuća stanovnika manje.
Oni koji ostaju bit će sve siromašniji, sve zaduženiji, sve otuđeniji i sve bliže potpunom potonuću u duboku letargiju.
A spomenuti dvojac trebao je istinom kao jedinim oružjem u prah i pepeo srušiti i Tuđmana i njegove proglašene istine ali i sve one koji mahom radi materijalnih interesa ustraju na njihovom braniku.
Trebao je, ali nije ...
Josipovićevo pristajanje uz Tuđmana i njegove proglašene istine i floskule poput "predsjednika svih Hrvata" preinačenu u "predsjednika svih građana Hrvatske", stalno odvraćanje od ozbiljnih problema primjerice nagonjenje na bavljenje za Hrvatsku potpuno irelevantnim Šešeljem ... stajali su ga izbora, nije mu za to kriv ni SDP, ni Zoran Milanović.
Ne znam način na koji je Ivo Josipović kao predsjednik svih građana Hrvatske uopće mogao biti predsjednik primjerice Đuri Glogoškom, osim kao predsjednik RH.
E pa zato je i bio izabran za predsjednika RH, a ne predsjednika svih građana.
No, im Westen nichts Neues, već se i novoizabrana predsjednica, ako je s izborima sve u redu, proglasila predsjednicom svih građana RH, naglašavajući tako, svoje zalaganje za nekakvo svehrvatsko jedinstvo.
Na kojoj to platformi nije rekla, ali ako se to zajedništvo temelji na Karamarkovim "postulatima" inspiriranim Tuđmanom, onda će razjedinjenost hrvatskog korpusa biti sve veća.
Zato i njoj savjetujem da bude predsjednica RH, ostavi se Hrvata u BiH, prestane mrziti Srbe, neovisno o tome jel' joj i koji Srbin "skinuo paučinu", pa je odbacio, a od Karamarka se udalji bar deset svjetlosnih godina.
Ona za Hrvatsku, kad bi baš ne znam koliko to htjela, ne može ovako impregnirana tuđmanizmom učiniti ništa korisno.
