Kriv, osumnjičen, nevin?
Onaj iz zatvora, osuđen za počinjenje ratnih zločina nesmetano „drma“ parlamentarnom strankom čiji zastupnici ne priznaju ni sud ni presudu, a usput i njeguju govor mržnje, a ovaj osumnjičen za oštećenje gradskog proračuna i dalje ostaje gradonačelnikom i iz pritvora osniva političku stranku ...
Kakva smo mi to država i tko je tu lud?
Mnogi pitaju što je čudno u tome što je Zagreb prezadužen u situaciji kad je i čitava država prezadužena, jer najveći „delavec“ istočno od Greenwicha je „mudro“ i nadasve „skrbno“ vodeći Zagreb proteklih 15 godina, grad zadužio za milijardu EUR?
Samo što između Hrvatske i Zagreba postoji ogromna razlika; Hrvatska nema dovoljno vlastitih prihoda za pokriće svih potreba, dok grad Zagreb, kao jedini grad u državi, ima dovoljno vlastitih prihoda za pokriće svih svojih potreba.
Ili je možda bolje reći da bi Grad imao dovoljno vlastitih prihoda za pokriće svih svojih potreba da ga u proteklom periodu nije vodio bahati ignorant i kabadahija iz Pogane Vlake, „rođeni gradonačelnik Zagreba“, prema svojim duhovnim očevima Ivanu Šikiću i Marku Melčiću.
Svojim ponašanjem u stilu „pijanog milijunaša“ dijeleći gradski novac „šakom i kapom“, a pogotovo preplaćujući projekte i radove koji su financirani iz gradske blagajne, „rođeni gradonačelnik Zagreba“ sve češće je posizao za pozajmicama i na kraju stvorio Gradu impresivni dug, koji neće biti ni lako ni jednostavno, ne vratiti, nego ni servisirati.
Kada u svjetlu navedenog promotrimo iznose za koje se Milana Bandića u istrazi tereti da je svojim neodgovornim postupcima oštetio gradski proračun, nije teško ne zaključiti da se radi o gotovo smiješnim ciframa, tako da ja kažem, ako su to svi Bandićevi grijesi, onda ga nije trebalo ni dirati, pogotovo ako nitko ne kani ući u strukturu duga i na što, posebno kako je utrošena ta milijarda EUR za koju se Grad zadužio.
Zašto nitko ne istražuje sve one javne natječaje prema kojima su poslove dobivali Bandićevi kumovi, a radovi preplaćivani i nekoliko puta u odnosu na važeće cijene na tržištu.
Zašto nitko ne istraži troškove izgradnje kolektora otpadnih voda ili izgradnje „Domovinskog mosta“, ali i drugih infrastrukturnih objekata.
Jel' vrijedno svake sumnje i istrage u slučajevima kad vantroškovnički radovi nadmaše u cijeni one troškovnikom predviđene pa ispada da je projekt stajao bar dvostruko više od za njega odobrenih sredstava. A normalno se zvoni na uzbunu ako vantroškovnički radovi nadmaše 15 % troškovnikom predviđenih sredstava.
O znam ja da će se odmah javiti „bandobranitelji“ kako bi ustali u obranu svojeg idola, pa ustvrditi kako je eto baš svaku troškovnu stavku „pročešljao“ Gradski Ured za kontroling, pa kad oni nisu našli ništa sumnjivog, otkud onda meni pravo da sumnjam. Samo zar netko misli da bi ti iz spomenutog ureda odmah prijavljivali da su naišli na neke sporne stavke, kad i u tom uredu uglavnom rade, ne privrženici, nego pravi vjernici Milana Bandića.
Poznato je naime kako je Milan Bandić svojim dužnicima i plaćenicima, često onima BiH provenijencije, kikašima, bulumima, lacama, demama, švepsovima, kalinićima …, naprosto premrežio stručne službe Grada i Holdinga, oni su bespogovorno izvršavali sve što im je Bandić naložio, ne pitajući se ni što je što, nit jel' to u skladu sa zakonom i drugim propisima, Bandić je za njih bio jedina mjera legalnosti, legitimnosti i zakonitosti postupanja, ta sam Milan Bandić je za njih zakon.
Zanimljivo je da među onima koji su osumnjičeni i uhićeni zajedno s Bandićem nema „čuvara gradske kase“ Slavka Kojića, bez čijeg se „amen“ po mojem osobnom mišljenju nije moglo ni zakonito ni nezakonito, ni kontrolirano ni nekontrolirano, raspolagati gradskim novcem, pa je radi štete nanijete gradskom proračunu po meni njega prvog trebalo osumnjičiti i uhititi.
Nema direktora poduzeća, ili njihovih uprava, koji su na bilo koji način pljačkali svoja poduzeća, a da ih u tom poslu nisu „pokrivali“ šefovi računovodstva, financijski direktori, pa i pravne službe ili čitavi financijski i pravni servisi kao što je bio slučaj američkog energetskog diva „Enron“.
Osobno smatram da Milan Bandić nije bez znanja Slavka Kojića mogao potrošiti nijednu kunu iz gradskog proračuna.
A novac je nestajao, godišnje bilance su „štimale“, što znači da su u bilancama računovodstveno opravdavana i nenamjenski trošena sredstva.
Pitam se kako bi to bilo moguće bez, ne samo znanja, nego i „blagoslova“, Slavka Kojića, ali eto, on nevin k'o Majka Terezija?
Pa jel' tome baš tako i hoće li se istražni organi konačno pozabaviti traženjem odgovora na pitanje u što su i kako utrošeni novci za koje su enormno zaduženi i Grad i Holding?
Kakva smo mi to država i tko je tu lud?
Mnogi pitaju što je čudno u tome što je Zagreb prezadužen u situaciji kad je i čitava država prezadužena, jer najveći „delavec“ istočno od Greenwicha je „mudro“ i nadasve „skrbno“ vodeći Zagreb proteklih 15 godina, grad zadužio za milijardu EUR?
Samo što između Hrvatske i Zagreba postoji ogromna razlika; Hrvatska nema dovoljno vlastitih prihoda za pokriće svih potreba, dok grad Zagreb, kao jedini grad u državi, ima dovoljno vlastitih prihoda za pokriće svih svojih potreba.
Ili je možda bolje reći da bi Grad imao dovoljno vlastitih prihoda za pokriće svih svojih potreba da ga u proteklom periodu nije vodio bahati ignorant i kabadahija iz Pogane Vlake, „rođeni gradonačelnik Zagreba“, prema svojim duhovnim očevima Ivanu Šikiću i Marku Melčiću.
Svojim ponašanjem u stilu „pijanog milijunaša“ dijeleći gradski novac „šakom i kapom“, a pogotovo preplaćujući projekte i radove koji su financirani iz gradske blagajne, „rođeni gradonačelnik Zagreba“ sve češće je posizao za pozajmicama i na kraju stvorio Gradu impresivni dug, koji neće biti ni lako ni jednostavno, ne vratiti, nego ni servisirati.
Kada u svjetlu navedenog promotrimo iznose za koje se Milana Bandića u istrazi tereti da je svojim neodgovornim postupcima oštetio gradski proračun, nije teško ne zaključiti da se radi o gotovo smiješnim ciframa, tako da ja kažem, ako su to svi Bandićevi grijesi, onda ga nije trebalo ni dirati, pogotovo ako nitko ne kani ući u strukturu duga i na što, posebno kako je utrošena ta milijarda EUR za koju se Grad zadužio.
Zašto nitko ne istražuje sve one javne natječaje prema kojima su poslove dobivali Bandićevi kumovi, a radovi preplaćivani i nekoliko puta u odnosu na važeće cijene na tržištu.
Zašto nitko ne istraži troškove izgradnje kolektora otpadnih voda ili izgradnje „Domovinskog mosta“, ali i drugih infrastrukturnih objekata.
Jel' vrijedno svake sumnje i istrage u slučajevima kad vantroškovnički radovi nadmaše u cijeni one troškovnikom predviđene pa ispada da je projekt stajao bar dvostruko više od za njega odobrenih sredstava. A normalno se zvoni na uzbunu ako vantroškovnički radovi nadmaše 15 % troškovnikom predviđenih sredstava.
O znam ja da će se odmah javiti „bandobranitelji“ kako bi ustali u obranu svojeg idola, pa ustvrditi kako je eto baš svaku troškovnu stavku „pročešljao“ Gradski Ured za kontroling, pa kad oni nisu našli ništa sumnjivog, otkud onda meni pravo da sumnjam. Samo zar netko misli da bi ti iz spomenutog ureda odmah prijavljivali da su naišli na neke sporne stavke, kad i u tom uredu uglavnom rade, ne privrženici, nego pravi vjernici Milana Bandića.
Poznato je naime kako je Milan Bandić svojim dužnicima i plaćenicima, često onima BiH provenijencije, kikašima, bulumima, lacama, demama, švepsovima, kalinićima …, naprosto premrežio stručne službe Grada i Holdinga, oni su bespogovorno izvršavali sve što im je Bandić naložio, ne pitajući se ni što je što, nit jel' to u skladu sa zakonom i drugim propisima, Bandić je za njih bio jedina mjera legalnosti, legitimnosti i zakonitosti postupanja, ta sam Milan Bandić je za njih zakon.
Zanimljivo je da među onima koji su osumnjičeni i uhićeni zajedno s Bandićem nema „čuvara gradske kase“ Slavka Kojića, bez čijeg se „amen“ po mojem osobnom mišljenju nije moglo ni zakonito ni nezakonito, ni kontrolirano ni nekontrolirano, raspolagati gradskim novcem, pa je radi štete nanijete gradskom proračunu po meni njega prvog trebalo osumnjičiti i uhititi.
Nema direktora poduzeća, ili njihovih uprava, koji su na bilo koji način pljačkali svoja poduzeća, a da ih u tom poslu nisu „pokrivali“ šefovi računovodstva, financijski direktori, pa i pravne službe ili čitavi financijski i pravni servisi kao što je bio slučaj američkog energetskog diva „Enron“.
Osobno smatram da Milan Bandić nije bez znanja Slavka Kojića mogao potrošiti nijednu kunu iz gradskog proračuna.
A novac je nestajao, godišnje bilance su „štimale“, što znači da su u bilancama računovodstveno opravdavana i nenamjenski trošena sredstva.
Pitam se kako bi to bilo moguće bez, ne samo znanja, nego i „blagoslova“, Slavka Kojića, ali eto, on nevin k'o Majka Terezija?
Pa jel' tome baš tako i hoće li se istražni organi konačno pozabaviti traženjem odgovora na pitanje u što su i kako utrošeni novci za koje su enormno zaduženi i Grad i Holding?
