Što je predsjednica RH tražila u Jasenovcu?
Eto, sad ste sredili dojmove s obilježavanja 70. obljetnice proboja logoraša iz logora smrti Jasenovac, ponovo ste odslušali dosta korektan govor Zorana Milanovića, s malim nepreciznostima oko hrvatskih partizana, registrirali zvižduke na spomen imena predsjednice RH u trenutku kad je njen osobni izaslanik Branko Lustig polagao vijenac u njeno ime.
Predsjednica RH je, kako bi izbjegla politikantstvo, tako je objasnila svoj postupak, krišom izvan protokola i bez javnosti posjetila spomen područje Jasenovac na dan proboja 22. 04., položila buket bijelih ruža i upisala se u knjigu dojmova ne propustivši povezati tzv. NDH s „vjekovnim težnjama hrvatskog naroda“, poput njenog uzora koji je to učinio na prvom saboru HDZ-a. Zoran Milanović nije propustio priliku da podsjeti predsjednicu i tko je u to vrijeme bio tko i što je bilo što, pozvavši sve one koji povezuju RH s tzv. NDH da onda skupe hrabrost i predlože unošenje te kvislinške tvorevine u izvorišne osnove ustava RH.
Većina antifašistički orijentiranih hrvatskih državljana smatra postupak predsjednice RH u najmanju ruku nepriličnim, a neki ga i otvoreno prozivaju nedopustivim i skandaloznim. Jednako njeno ne poštivanje protokola kao i njen povijesni revizionizam.
Da, teško je reći što je Kolinda Grabar Kitarović uopće tražila u Jasenovcu.
Samo za dvoje hrvatskih izroda, Josipa Bozanića i Kolindu Grabar Kitarović, se ne zna što su tražili u Jasenovcu. Osim što su svojim postupcima sramotili i zemlju i narod. Ni ona ni on nisu trebali dolaziti, takvima tamo naprosto nije mjesto.
Naime dana 24. 09. 2009., nakon (pre)dugog otaljavanja i oklijevanja reprezentativno izaslanstvo od tristotinjak svećenika Kurije IV (kaptolska kurija u kojoj je osnovana prva ćelija ustaškog pokreta u Hrvatskoj) pod vodstvom kaptolskog Velikog meštra kardinala Josipa Bozanića došlo je, ne pokloniti se žrtvama ustaškog logora Jasenovac, nego je došlo lagati na to stratište i obračunavati se, ne s ustaštvom, nego s antifašizmom, komunistima i Titom.
Uostalom, postavlja se pitanje i kome su se oni došli pokloniti, kad se nisu udostojali doći ni do "Kamenog cvijeta", spomenika žrtvama?
Hajde, Kolinda je bar došla do „Kamenog cvijeta“.
Ona je napisala što je napisala, a to što je napisala je dijelom potpuno neprihvatljivo, a kardinal je između ostalog "komemoriranja" rekao i sljedeće:
"Dovoljno je zločinaca pokazalo što može bezumnost i nečovječnost. Nisu u pitanju samo strahote represivnog sustava i vodstva Kraljevine Jugoslavije; niti težnje i strahote Ante Pavelića i ustaša, slijepih privrženika nacionalnoj ideji čiji je put vodio u vezanje uz ideologiju nacizma i fašizma, daleko od kršćanskih temelja i baštine našeg naroda, što je sav hrvatski narod odvelo u tragediju patnje i poniženja. Nije posrijedi ni sama ideološka zaslijepljenost i strahote partizana i komunističkih vlastodržaca pod vodstvom Josipa Broza Tita, koji do današnjeg dana – pod krinkom antifašizma – ne žele priznati i preuzeti odgovornost za nečovječnost koja ide uz bok s nacističkom. Tu se suočavamo s otajstvom zla".
Moram priznati da mene osobno ni Kolinda Grabar Kitarović ni kardinal Bozanić nisu iznenadili, oni naprosto zaslijepljeni nacional-šovinizmom drugačije ne znaju, ja sam takav njihov "nastup" u Jasenovcu i očekivao, razočarani su samo oni koji su očekivali da će na tom stratištu i Bozanić i Kolinda Grabar Kitarović konačno obračunati s ustaštvom.
To očekivati bilo bi ipak prepretenciozno, bilo bi to kao da čovjek obračunava sam sa sobom.
Dakle doći na mjesto logora smrti, a onda nesuvislo trabunjati o nekim drugima i zločinima, a pogotovo "zločinima", tih drugih, a ne onima koji su tamo činili genocid, u najmanju je ruku neukusno.
Uostalom postavlja se jedno opće pitanje što u Jasenovcu ima tražiti osoba koja je preuzela pokroviteljstvo nad ustaškim balom vampira na Bleiburškom polju, jer ono što se tamo događa zbog programatskih govora i ikonografije se ni uz najbolju volju ne može zvati komemoracijom.
Ove godine će po preuzetom pokroviteljstvu na Bleiburškom polju glavna „zvijezda“ biti predsjednica RH, a i uzoriti kardinal Josip Bozanić će ove godine „uveličati“ „komemoraciju“.
Kojim se to oni žrtvama tamo idu klanjati, kad tamo nitko nije ubijen?
Bleiburg je mjesto gdje su pred partizanima, uz ostatke OS tzv. NDH, oružje položili i slovenski domobrani i belogardejci i četnici, posebno crnogorski, nedićevci, ljotićevci, Kozaci i Čerkezi.
Sve njih su ratni pobjednici tretirali jednako, pa nije jasno kako je to samo mjesto "tragedije hrvatskog naroda".
Bleiburško polje to i nije, ono nije bilo stratište, ali je bilo i ostalo mjestom ustaškog mita.
Što se Kolind Grabar Kitarović ne dogovori s predsjednicima država uspostavljenih na području bivše SFRJ, posebno Slovenije i Srbije, da zajedno s njime, u ime antifašizma, posjete to "mjesto stradanja"?
Ili možda da se prije upita kako to da predstavnici službenih vlasti tih država ne osjećaju potrebu posjetiti to opskurno mjesto?
Ponovno naglašavam da tamo nije mjesto nikome iz redova hrvatskih službenih vlasti, jer se tamo nema ni kome klanjati ni kome komemorirati.
Osim ako se to ne čini za "pokojnu NDH".
Jednako tako onima koji „komemoriraju“ na Bleiburškom polju nije mjesto među onima koji komemoriraju u Jasenovcu.
Predsjednica RH je, kako bi izbjegla politikantstvo, tako je objasnila svoj postupak, krišom izvan protokola i bez javnosti posjetila spomen područje Jasenovac na dan proboja 22. 04., položila buket bijelih ruža i upisala se u knjigu dojmova ne propustivši povezati tzv. NDH s „vjekovnim težnjama hrvatskog naroda“, poput njenog uzora koji je to učinio na prvom saboru HDZ-a. Zoran Milanović nije propustio priliku da podsjeti predsjednicu i tko je u to vrijeme bio tko i što je bilo što, pozvavši sve one koji povezuju RH s tzv. NDH da onda skupe hrabrost i predlože unošenje te kvislinške tvorevine u izvorišne osnove ustava RH.
Većina antifašistički orijentiranih hrvatskih državljana smatra postupak predsjednice RH u najmanju ruku nepriličnim, a neki ga i otvoreno prozivaju nedopustivim i skandaloznim. Jednako njeno ne poštivanje protokola kao i njen povijesni revizionizam.
Da, teško je reći što je Kolinda Grabar Kitarović uopće tražila u Jasenovcu.
Samo za dvoje hrvatskih izroda, Josipa Bozanića i Kolindu Grabar Kitarović, se ne zna što su tražili u Jasenovcu. Osim što su svojim postupcima sramotili i zemlju i narod. Ni ona ni on nisu trebali dolaziti, takvima tamo naprosto nije mjesto.
Naime dana 24. 09. 2009., nakon (pre)dugog otaljavanja i oklijevanja reprezentativno izaslanstvo od tristotinjak svećenika Kurije IV (kaptolska kurija u kojoj je osnovana prva ćelija ustaškog pokreta u Hrvatskoj) pod vodstvom kaptolskog Velikog meštra kardinala Josipa Bozanića došlo je, ne pokloniti se žrtvama ustaškog logora Jasenovac, nego je došlo lagati na to stratište i obračunavati se, ne s ustaštvom, nego s antifašizmom, komunistima i Titom.
Uostalom, postavlja se pitanje i kome su se oni došli pokloniti, kad se nisu udostojali doći ni do "Kamenog cvijeta", spomenika žrtvama?
Hajde, Kolinda je bar došla do „Kamenog cvijeta“.
Ona je napisala što je napisala, a to što je napisala je dijelom potpuno neprihvatljivo, a kardinal je između ostalog "komemoriranja" rekao i sljedeće:
"Dovoljno je zločinaca pokazalo što može bezumnost i nečovječnost. Nisu u pitanju samo strahote represivnog sustava i vodstva Kraljevine Jugoslavije; niti težnje i strahote Ante Pavelića i ustaša, slijepih privrženika nacionalnoj ideji čiji je put vodio u vezanje uz ideologiju nacizma i fašizma, daleko od kršćanskih temelja i baštine našeg naroda, što je sav hrvatski narod odvelo u tragediju patnje i poniženja. Nije posrijedi ni sama ideološka zaslijepljenost i strahote partizana i komunističkih vlastodržaca pod vodstvom Josipa Broza Tita, koji do današnjeg dana – pod krinkom antifašizma – ne žele priznati i preuzeti odgovornost za nečovječnost koja ide uz bok s nacističkom. Tu se suočavamo s otajstvom zla".
Moram priznati da mene osobno ni Kolinda Grabar Kitarović ni kardinal Bozanić nisu iznenadili, oni naprosto zaslijepljeni nacional-šovinizmom drugačije ne znaju, ja sam takav njihov "nastup" u Jasenovcu i očekivao, razočarani su samo oni koji su očekivali da će na tom stratištu i Bozanić i Kolinda Grabar Kitarović konačno obračunati s ustaštvom.
To očekivati bilo bi ipak prepretenciozno, bilo bi to kao da čovjek obračunava sam sa sobom.
Dakle doći na mjesto logora smrti, a onda nesuvislo trabunjati o nekim drugima i zločinima, a pogotovo "zločinima", tih drugih, a ne onima koji su tamo činili genocid, u najmanju je ruku neukusno.
Uostalom postavlja se jedno opće pitanje što u Jasenovcu ima tražiti osoba koja je preuzela pokroviteljstvo nad ustaškim balom vampira na Bleiburškom polju, jer ono što se tamo događa zbog programatskih govora i ikonografije se ni uz najbolju volju ne može zvati komemoracijom.
Ove godine će po preuzetom pokroviteljstvu na Bleiburškom polju glavna „zvijezda“ biti predsjednica RH, a i uzoriti kardinal Josip Bozanić će ove godine „uveličati“ „komemoraciju“.
Kojim se to oni žrtvama tamo idu klanjati, kad tamo nitko nije ubijen?
Bleiburg je mjesto gdje su pred partizanima, uz ostatke OS tzv. NDH, oružje položili i slovenski domobrani i belogardejci i četnici, posebno crnogorski, nedićevci, ljotićevci, Kozaci i Čerkezi.
Sve njih su ratni pobjednici tretirali jednako, pa nije jasno kako je to samo mjesto "tragedije hrvatskog naroda".
Bleiburško polje to i nije, ono nije bilo stratište, ali je bilo i ostalo mjestom ustaškog mita.
Što se Kolind Grabar Kitarović ne dogovori s predsjednicima država uspostavljenih na području bivše SFRJ, posebno Slovenije i Srbije, da zajedno s njime, u ime antifašizma, posjete to "mjesto stradanja"?
Ili možda da se prije upita kako to da predstavnici službenih vlasti tih država ne osjećaju potrebu posjetiti to opskurno mjesto?
Ponovno naglašavam da tamo nije mjesto nikome iz redova hrvatskih službenih vlasti, jer se tamo nema ni kome klanjati ni kome komemorirati.
Osim ako se to ne čini za "pokojnu NDH".
Jednako tako onima koji „komemoriraju“ na Bleiburškom polju nije mjesto među onima koji komemoriraju u Jasenovcu.
