Izbjeglice i kako ih steći?
Izbjeglička kriza, strka oko toga koga sve zvati u pomoć i na koji način angažirati raspoložive snage, te kako prihvatiti i kako zbrinuti toliki broj unesrećenih ljudi, a onda i što s njima sutra, gurnula je nekako u drugi plan razmišljanja o tome što je tu krizu prouzročilo.
A uzrok svih kriza poslije 2. Svjetskog rata u svijetu je samo jedan i uvijek isti; imperijalistička politika SAD, koje su se nakon slabljenja moći i konačnog sloma SSSR-a posebno razmahale.
Ali „okrećući pilu naopako“ na scenu stupa američki potpredsjednik, Joe Biden, poznat po svojem „mirotvorstvu“ i „naprednim“ stavovima, koji je navodno izjavio da su za nastanak ISIL-a, a onda i današnju izbjegličku krizu, odgovorne evropske države.
Ni po muke kad Joe Biden ne bi bio u pravu, istinaibog ne potpuno, ali u tome da su (neke) evropske zemlje zaista odgovorne pa i za nastanak ISIL-a, posebno se to odnosi na Veliku Britaniju i Francusku, ali samo utoliko što su nekritički i bespogovorno podupirale globalnu politiku SAD-a, a i same se svojim vojnim efektivima uključivale u američke vojne kampanje i procese „demokratizacije“, a ustvari agresije na druge suverene države. Posebno arapske.
Iz vladajućih garnitura evropskih zemalja, bile članice EU ili ne, gotovo da nismo čuli nešto što bi iole zazvučalo prigovarajuće ili osuđujuće na račun američke politike i agresije na druge suverene zemlje, čak ni onda kad je postalo jasno da se Amerikanci ne libe služiti bezobraznim i prozirnim lažima kao što je primjerice bio slučaj agresije na Irak, što je rezultiralo potpunim uništenjem jedne prosperitetne zemlje.
Slijedile su, pod izgovorom demokratizacije, agresije na Tunis, Libiju, Egipat, Siriju … pri čemu je Libija uništavana NATO-vim zračnim udarima u kojima su uz Amerikance prednjačili Francuzi i Britanci.
Važno je napomenuti da niti u jednoj od „demokratiziranih“ zemalja, prije američkih „korektivnih“ zahvata, nije bilo niti tragova terorističke Al Qaede, a ISIL je stvoren američkim nedovršenim „poslom“ u Iraku. Američko uništavanje Sirije, čemu se Evropa nije suprotstavila, otvorilo je ISIL-u sva „nebeska“ vrata.
No, nisu se Ameri zadržali samo u Aziji i Africi krenuli su oni s ciljem slabljenja Rusije i u „demokratizaciju“ Ukrajine, uvlačeći i ovom prilikom EU u sukob s Rusijom. EU je bespogovorno stala uz Amere, kao da nitko od vladajućih struktura EU, ali i pojedinih njenih članica nije vidio da se u Ukrajini angažiraju i potiču pripadnici „Desnog sektora“ dakle ordinarni fašistički privrženici kojima je uspjelo izazvati nerede i dovesti do promjene vlasti koja odmah povlači poteze koji vode sukobima s Rusijom.
No ono što evropski političari nisu znali, nisu vidjeli ili nisu željeli ni znati ni vidjeti, vidjeli su neki drugi pa je uslijedila i reakcija s te neočekivane strane, naime umirovljeni oficiri Bundeswehra, mahom iz vojnih redova bivše DDR, okupljeni oko inicijative „Vojnici za mir“, kojima su se pridružila i dvojica bivših njemačkih ministara obrane, objavili su apel u kojem pozivaju na odustajanje od evropske podrške američkoj politici i NATO-vom zveckanju oružjem, jer je to „dovelo do ratova u Jugoslaviji, Afganistanu, Iraku, Jemenu, Sudanu, Libiji i Somaliji …, a što se pak ukrajinske krize tiče, strategija SAD ima za cilj odstranjivanje Rusije, kao konkurenta, i slabljenje EU“.
Potpisnici apela upozorili su i na “nezapamćenu medijsku kampanju“, “vojnu histeriju i rusofobiju“ zaključujući kako oni „odlično znaju šta je rat, i zato se zalažu za mir“.
Koliki će domet imati ovaj apel, koji je nekadašnji državni tajnik u ministarstvu obrane SRNj, Willy Wimmer, čovjek koji je najzaslužniji za provedbu integracije dijelova NA NjDR u zapadnonjemački Bundeswehr, prokomentirao da je to nešto „što se u njemačkoj povijesti još nije dogodilo, da se bivša vojska preko svojih vodećih predstavnika otvoreno zalaže za mir“, ostaje da se vidi.
Pitam se hoće li ova izbjeglička kriza makar potaknuti i koga iz našeg amerikanofilskog apologetskog političkog miljea na razmišljanje, kao što je potaknula ove ljude iz inicijative „Vojnici za mir“, da barem u nekim situacijama, sadašnjim i budućim, ono što je prošlo, prošlo je, ovoj u Siriji ili Ukrajini, odustanu od bezrezervne podrške ratnohuškačkoj američkoj politici?
Bilo bi zaista lijepo kad bi se to dogodilo, iako znam da neće, jer mozgovni kapaciteti prvenstveno onog zla s Pantovčaka to naprosto ne dopuštaju.
A uzrok svih kriza poslije 2. Svjetskog rata u svijetu je samo jedan i uvijek isti; imperijalistička politika SAD, koje su se nakon slabljenja moći i konačnog sloma SSSR-a posebno razmahale.
Ali „okrećući pilu naopako“ na scenu stupa američki potpredsjednik, Joe Biden, poznat po svojem „mirotvorstvu“ i „naprednim“ stavovima, koji je navodno izjavio da su za nastanak ISIL-a, a onda i današnju izbjegličku krizu, odgovorne evropske države.
Ni po muke kad Joe Biden ne bi bio u pravu, istinaibog ne potpuno, ali u tome da su (neke) evropske zemlje zaista odgovorne pa i za nastanak ISIL-a, posebno se to odnosi na Veliku Britaniju i Francusku, ali samo utoliko što su nekritički i bespogovorno podupirale globalnu politiku SAD-a, a i same se svojim vojnim efektivima uključivale u američke vojne kampanje i procese „demokratizacije“, a ustvari agresije na druge suverene države. Posebno arapske.
Iz vladajućih garnitura evropskih zemalja, bile članice EU ili ne, gotovo da nismo čuli nešto što bi iole zazvučalo prigovarajuće ili osuđujuće na račun američke politike i agresije na druge suverene zemlje, čak ni onda kad je postalo jasno da se Amerikanci ne libe služiti bezobraznim i prozirnim lažima kao što je primjerice bio slučaj agresije na Irak, što je rezultiralo potpunim uništenjem jedne prosperitetne zemlje.
Slijedile su, pod izgovorom demokratizacije, agresije na Tunis, Libiju, Egipat, Siriju … pri čemu je Libija uništavana NATO-vim zračnim udarima u kojima su uz Amerikance prednjačili Francuzi i Britanci.
Važno je napomenuti da niti u jednoj od „demokratiziranih“ zemalja, prije američkih „korektivnih“ zahvata, nije bilo niti tragova terorističke Al Qaede, a ISIL je stvoren američkim nedovršenim „poslom“ u Iraku. Američko uništavanje Sirije, čemu se Evropa nije suprotstavila, otvorilo je ISIL-u sva „nebeska“ vrata.
No, nisu se Ameri zadržali samo u Aziji i Africi krenuli su oni s ciljem slabljenja Rusije i u „demokratizaciju“ Ukrajine, uvlačeći i ovom prilikom EU u sukob s Rusijom. EU je bespogovorno stala uz Amere, kao da nitko od vladajućih struktura EU, ali i pojedinih njenih članica nije vidio da se u Ukrajini angažiraju i potiču pripadnici „Desnog sektora“ dakle ordinarni fašistički privrženici kojima je uspjelo izazvati nerede i dovesti do promjene vlasti koja odmah povlači poteze koji vode sukobima s Rusijom.
No ono što evropski političari nisu znali, nisu vidjeli ili nisu željeli ni znati ni vidjeti, vidjeli su neki drugi pa je uslijedila i reakcija s te neočekivane strane, naime umirovljeni oficiri Bundeswehra, mahom iz vojnih redova bivše DDR, okupljeni oko inicijative „Vojnici za mir“, kojima su se pridružila i dvojica bivših njemačkih ministara obrane, objavili su apel u kojem pozivaju na odustajanje od evropske podrške američkoj politici i NATO-vom zveckanju oružjem, jer je to „dovelo do ratova u Jugoslaviji, Afganistanu, Iraku, Jemenu, Sudanu, Libiji i Somaliji …, a što se pak ukrajinske krize tiče, strategija SAD ima za cilj odstranjivanje Rusije, kao konkurenta, i slabljenje EU“.
Potpisnici apela upozorili su i na “nezapamćenu medijsku kampanju“, “vojnu histeriju i rusofobiju“ zaključujući kako oni „odlično znaju šta je rat, i zato se zalažu za mir“.
Koliki će domet imati ovaj apel, koji je nekadašnji državni tajnik u ministarstvu obrane SRNj, Willy Wimmer, čovjek koji je najzaslužniji za provedbu integracije dijelova NA NjDR u zapadnonjemački Bundeswehr, prokomentirao da je to nešto „što se u njemačkoj povijesti još nije dogodilo, da se bivša vojska preko svojih vodećih predstavnika otvoreno zalaže za mir“, ostaje da se vidi.
Pitam se hoće li ova izbjeglička kriza makar potaknuti i koga iz našeg amerikanofilskog apologetskog političkog miljea na razmišljanje, kao što je potaknula ove ljude iz inicijative „Vojnici za mir“, da barem u nekim situacijama, sadašnjim i budućim, ono što je prošlo, prošlo je, ovoj u Siriji ili Ukrajini, odustanu od bezrezervne podrške ratnohuškačkoj američkoj politici?
Bilo bi zaista lijepo kad bi se to dogodilo, iako znam da neće, jer mozgovni kapaciteti prvenstveno onog zla s Pantovčaka to naprosto ne dopuštaju.
