Predizborna kampanja je počela
A tako znači, neovisni, stranke i koalicije predadoše kandidacijske liste DIP-u, DIP je prihvatilo kandidacijske liste, predizborna kampanja može početi.
Molim?
A to!
Da, da, predizborna kampanja traje već poduže, Tomislav Karamarko vodi je otkad je preuzeo predsjedanje HDZ-om.
Hoće vlast svim svojim bićem.
Nekad se govorilo da se onima koji toliko žele vlast, vlast naprosto ne smije dati, jer to može biti silno opasno i po narod i po državu.
Kao da iz onoga što smo prošli s Franjom Tuđmanom, a on je svim tijelom i dušom želio vlast i ništa više, nismo baš ništa naučili, jer Tomislav Karamarko upravo hlepi za vlašću onim žarom kojim je hlepio i Franjo Tuđman.
Sve što su Tomislav Karamarko i HDZ poduzimali u toj svojoj permanentnoj predizbornoj kampanji bili su „udarci ispod pojasa“ sračunati na slabljenje i difamaciju aktualnih vlasti, u tu svrhu je postavljen i šator u Savskoj ulici u Zagrebu i osnovan Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, a organiziran je i dernek u Kninu kao tobožnja proslava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, sve u svrhu ponižavanja predstavnika aktualne vlasti.
Sve to bilo je popraćeno neprekidnim čekičanjem o neophodnosti raspisivanja prijevremenih izbora.
Za račun HDZ-a i Karamarka u predizbornu kampanju se faktički od dana preuzimanja predsjedničke funkcije uključila i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koja i kod kuće ali i na međunarodnom planu čini sve ne bi li oslabila poziciju aktualnog predsjednika Vlade, a onda i koalicije koju predvodi SDP. Tako se primjerice ni prilikom službenog posjeta Mađarskoj nije libila napadati Vladu RH ni njenog predsjednika.
Milan Bandić opet i ne radi ništa drugo nego iz jedne predizborne kampanje ulazi u drugu, malo za izbor gradonačelnika, malo za izbor predsjednika države, malo za parlamentarne izbore, pa opet malo za izbore za gradonačelnika, pa sad opet i on već poduže za predstojeće parlamentarne izbore.
A što nam to nude dvije velike i nekoliko manjih koalicija, nositelji neovisnih lista i pojedinci, zašto oni misle da bismo svoj glas trebali pokloniti baš njima?
Dakle baš svi osim ono malo striktno lijevo orijentiranih nude nam bezgranično i neupitno domoljublje, nerijetko zaogrnuto plaštem ustaštva, ljubav i poštovanje prema Franji Tuđmanu, DR-u i braniteljima, a posebno ono što nikad nitko nije definirao; zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa.
Uglavnom ispada da funkcionalni teritorijalni ustroj i decentralizacija nije hrvatski nacionalni interes, jer to gotovo nitko od onih koji bi štitili hrvatski nacionalni interes ne nudi.
Hrvatski nacionalni interes po tome nije ni izgradnja države blagostanja za sve, jer ni to nitko ne nudi.
Nije to ni država vladavine prava, dakle država u kojoj su pred zakonom svi jednaki, to isto onima koji bi vladali nije ni u panjevima. Čak ni uzurpacija i učestala prekoračenjea ovlasti Ustavnog suda nikog nisu ponukali da to stavi u svoj program.
Sekularnost države isto tako gotovo nikog ne zanima, iako je RH ustavom definirana kao sekularna država. To valjda isto nije hrvatski nacionalni interes, ta zaboga 86 % građana RH izjašnjavaju se katolicima!?
Pa što, reći ćete, u izvorišnim osnovana Ustava RH naveden je i antifašizam, a svejedno fašizacija države nezaustavljivo napreduje i sve nam manje smeta, tako nikoga ili gotovo nikog ne smeta ni to kad osuđeni ratni zločinac postrojava stranačku gardu, koja neodoljivo podsjeća na nacističke SA odrede, koji su itekako pomogli Hitlerovom usponu na vlast.
Nitko nam više ne nudi ni potragu za ogromnim količinama novca koje su uglavnom pod dirigentskom palicom samog Tuđmana i HDZ-a isisane iz Hrvatske i nalaze se na privatnim računima diljem svijeta. To valjda isto ne sudi u hrvatske nacionalne interese.
Hrvatski nacionalni interes po svemu sudeći nije niti vraćanje nagomilanog državnog duga i izlazak Hrvatske iz dužničkog ropstva, jer to nam isto nitko ne nudi.
No kako će koalicije Hrvatska raste predvođena SDP-om i Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om zajedno osvojiti ¾ saborskih mjesta, ništa nalik na SYRIZU ili PODEMOS u Hrvatskoj nije ni na pomolu, onda smiješnim ispadaju najave o osvajanju najmanje 10 mjesta onih koji neće osvojiti nijedan mandat, možda 1 ili jedva dva, našu pažnju trebamo posvetiti onim programima koje nam nude te dvije koalicije.
Ako se „pokretanje novog DR u borbi za hrvatsku Hrvatsku“ lažima, podmetanjima, prijetnjama izazivanja nereda, pa i plinskim bocama, može uopće zvati programom.
A gospodarski program HDZ-a, tobože pripreman dvije godine u njemačkom IFO institutu podsjeća na program Tuđmanovog HDZ-a uoči prvih višestranačkih izbora, kojeg naprosto nije bilo, a znamo da je rezultiralo mega-pljačkom hrvatskog naroda i države.
Ja osobno za premijera ne želim čovjeka takvih intelektualnih sposobnosti da ne zna složiti ni nekoliko prosto-proširenih rečenica u smislenu cjelinu.
I taj bi vodio državu!?
Znam ja da je dati glas onim drugima samo izbor manjeg zla, samo recite mi što bi bila treća inačica, kad se takvo što i ne nudi.
Molim?
A to!
Da, da, predizborna kampanja traje već poduže, Tomislav Karamarko vodi je otkad je preuzeo predsjedanje HDZ-om.
Hoće vlast svim svojim bićem.
Nekad se govorilo da se onima koji toliko žele vlast, vlast naprosto ne smije dati, jer to može biti silno opasno i po narod i po državu.
Kao da iz onoga što smo prošli s Franjom Tuđmanom, a on je svim tijelom i dušom želio vlast i ništa više, nismo baš ništa naučili, jer Tomislav Karamarko upravo hlepi za vlašću onim žarom kojim je hlepio i Franjo Tuđman.
Sve što su Tomislav Karamarko i HDZ poduzimali u toj svojoj permanentnoj predizbornoj kampanji bili su „udarci ispod pojasa“ sračunati na slabljenje i difamaciju aktualnih vlasti, u tu svrhu je postavljen i šator u Savskoj ulici u Zagrebu i osnovan Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, a organiziran je i dernek u Kninu kao tobožnja proslava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, sve u svrhu ponižavanja predstavnika aktualne vlasti.
Sve to bilo je popraćeno neprekidnim čekičanjem o neophodnosti raspisivanja prijevremenih izbora.
Za račun HDZ-a i Karamarka u predizbornu kampanju se faktički od dana preuzimanja predsjedničke funkcije uključila i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, koja i kod kuće ali i na međunarodnom planu čini sve ne bi li oslabila poziciju aktualnog predsjednika Vlade, a onda i koalicije koju predvodi SDP. Tako se primjerice ni prilikom službenog posjeta Mađarskoj nije libila napadati Vladu RH ni njenog predsjednika.
Milan Bandić opet i ne radi ništa drugo nego iz jedne predizborne kampanje ulazi u drugu, malo za izbor gradonačelnika, malo za izbor predsjednika države, malo za parlamentarne izbore, pa opet malo za izbore za gradonačelnika, pa sad opet i on već poduže za predstojeće parlamentarne izbore.
A što nam to nude dvije velike i nekoliko manjih koalicija, nositelji neovisnih lista i pojedinci, zašto oni misle da bismo svoj glas trebali pokloniti baš njima?
Dakle baš svi osim ono malo striktno lijevo orijentiranih nude nam bezgranično i neupitno domoljublje, nerijetko zaogrnuto plaštem ustaštva, ljubav i poštovanje prema Franji Tuđmanu, DR-u i braniteljima, a posebno ono što nikad nitko nije definirao; zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa.
Uglavnom ispada da funkcionalni teritorijalni ustroj i decentralizacija nije hrvatski nacionalni interes, jer to gotovo nitko od onih koji bi štitili hrvatski nacionalni interes ne nudi.
Hrvatski nacionalni interes po tome nije ni izgradnja države blagostanja za sve, jer ni to nitko ne nudi.
Nije to ni država vladavine prava, dakle država u kojoj su pred zakonom svi jednaki, to isto onima koji bi vladali nije ni u panjevima. Čak ni uzurpacija i učestala prekoračenjea ovlasti Ustavnog suda nikog nisu ponukali da to stavi u svoj program.
Sekularnost države isto tako gotovo nikog ne zanima, iako je RH ustavom definirana kao sekularna država. To valjda isto nije hrvatski nacionalni interes, ta zaboga 86 % građana RH izjašnjavaju se katolicima!?
Pa što, reći ćete, u izvorišnim osnovana Ustava RH naveden je i antifašizam, a svejedno fašizacija države nezaustavljivo napreduje i sve nam manje smeta, tako nikoga ili gotovo nikog ne smeta ni to kad osuđeni ratni zločinac postrojava stranačku gardu, koja neodoljivo podsjeća na nacističke SA odrede, koji su itekako pomogli Hitlerovom usponu na vlast.
Nitko nam više ne nudi ni potragu za ogromnim količinama novca koje su uglavnom pod dirigentskom palicom samog Tuđmana i HDZ-a isisane iz Hrvatske i nalaze se na privatnim računima diljem svijeta. To valjda isto ne sudi u hrvatske nacionalne interese.
Hrvatski nacionalni interes po svemu sudeći nije niti vraćanje nagomilanog državnog duga i izlazak Hrvatske iz dužničkog ropstva, jer to nam isto nitko ne nudi.
No kako će koalicije Hrvatska raste predvođena SDP-om i Domoljubna koalicija predvođena HDZ-om zajedno osvojiti ¾ saborskih mjesta, ništa nalik na SYRIZU ili PODEMOS u Hrvatskoj nije ni na pomolu, onda smiješnim ispadaju najave o osvajanju najmanje 10 mjesta onih koji neće osvojiti nijedan mandat, možda 1 ili jedva dva, našu pažnju trebamo posvetiti onim programima koje nam nude te dvije koalicije.
Ako se „pokretanje novog DR u borbi za hrvatsku Hrvatsku“ lažima, podmetanjima, prijetnjama izazivanja nereda, pa i plinskim bocama, može uopće zvati programom.
A gospodarski program HDZ-a, tobože pripreman dvije godine u njemačkom IFO institutu podsjeća na program Tuđmanovog HDZ-a uoči prvih višestranačkih izbora, kojeg naprosto nije bilo, a znamo da je rezultiralo mega-pljačkom hrvatskog naroda i države.
Ja osobno za premijera ne želim čovjeka takvih intelektualnih sposobnosti da ne zna složiti ni nekoliko prosto-proširenih rečenica u smislenu cjelinu.
I taj bi vodio državu!?
Znam ja da je dati glas onim drugima samo izbor manjeg zla, samo recite mi što bi bila treća inačica, kad se takvo što i ne nudi.
