A trebali smo u 21. stoljeće na krilima znanosti
Nekako u isto doba u proljeće 1988. započeta je gradnja nove zgrade NSK u Zagrebu i hrama Svetog Save u Beogradu, što je inicijator gradnje NSK, dr. Stipe Šuvar, prokomentirao kako će eto „netko u 21. stoljeće na krilima znanosti, a netko sa sv. Savom“.
Mi u Zagrebu bili smo silno ponosni na to što će NSK konačno preseliti u primjereni prostor, nakon što se koje desetljeće pričalo o tome.
A onda su nastupila turbulentna vremena, sve se brzo promijenilo, pa i sustav društvenih vrijednosti je okrenut naglavačke i mi usprkos „hrama znanosti“, nove zgrade NSK, zakoračismo u 21. stoljeće s blaženim Alojzijem Stepincem na krilima ustaštva i klerofašizma.
Jer na skupu kojeg je kao svojevrsni pritisak s namjerom da se ubrza proglašenje kardinala Alojzija Stepinca svetim kao akademski razgovor na temu „Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja“ organizirao u srijedu 4. studenoga u kongresnoj dvorani Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, uz sudjelovanje istaknutih predstavnika visokih hrvatskih ustanova društvenoga života, znanosti i kulture, zaključeno je da je Stepinčeva svetost neupitna, a on sam postao polazište od kojega se uvijek iznova započinje, na kojemu se nadahnjuje, a on sam nas učvršćuje i orijentira tako da nam se otvaraju obzori budućnosti.
Bio je to skup istomišljenika, skup bez disonantnih tonova kojemu su značajan doprinos dali predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić i rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras.
„Kadilo“ se Stepincu uzduž i poprijeko, mislim da bi od tih pohvala i njemu samom bilo neugodno da je to morao slušati. Ono pak što je sasvim sigurno je to da dotični ili bezočno lažu ili pojma nemaju o tome tko je stvarno bio kardinal Alojzije Stepinac, zato ih sve upućujem upravo u NSK, neka tamo makar samo prolistaju katolički tisak 1941. do 1945., posebno „Katolički tjednik“, tek da vide svu Stepinčevu „veličinu“. Kad blagoslivlja ustaško oružje ili slavi koncelebrirane svete mise povodom Pavelićevih rođendana.
Preštimano društvo okupljeno u veliko dvorani Ekonomskog fakulteta kao da ne zna ni tko je ni što je o Crkvi u Hrvata i kardinalu Stepincu prozborio fra Marko Oršolić, bosanski franjevac iz provincije Bosna Srebrena, priznati katolički mislilac i teolog, autor knjiga "Zlodusima unatoč" i "Zlodusima nasuprot", poznat i po tome što je rekao da on "ne ulazi u zagrebačku katedralu jer se tamo između njega i Boga ispriječio Alojzije Stepinac".
O samoj Crkvi u Hrvata, predvođenoj Stepincem, Oršolić će reći sljedeće:
„Katolička crkva u Hrvatskoj nikada se nije ogradila od nacionalsocijalizma ili ustaštva. To nije uradio ni papa Pio XI, kao ni Pio XII. On je šutio i tu šutnju kasnije pretvorio u antikomunizam. I ova šutnja Katoličke crkve, ne samo u Hrvatskoj, već i u Bosni i Hercegovini, se nastavlja, pa se ne proučava uloga crkve u Drugom svjetskom ratu, kao da ona ne postoji. To je nedopustivo i to treba obraditi.“
Još živi svjedoci mogu potvrditi da su i priče o Stepinčevom mučeništvu tek priče za malu djecu, o pokušajima trovanja da ne govorim.
On niti je bio maltretiran, niti bilo kako mučen, ni u Kraljevini Jugoslaviji, ni u tzv. NDH, ni u Titovoj Jugoslaviji bilo tokom istražnog postupka, bilo tokom suđenja, bilo tokom izdržavanja kazne, a o internaciji da i ne govorim ... pa po čemu je onda mučenik?
Otkad kročimo u budućnost Stepinčevim putem Zagrebačko sveučilište nezaustavljivo pada na rang listi svjetskih sveučilišta, tako da danas debelo zaostaje iza Ljubljanske univerze, a u leđa gleda i Beogradskom univerzitetu.
Narod kome će Stepinac otvarati obzore budućnosti, sasvim sigurno budućnosti imati neće.
Mi u Zagrebu bili smo silno ponosni na to što će NSK konačno preseliti u primjereni prostor, nakon što se koje desetljeće pričalo o tome.
A onda su nastupila turbulentna vremena, sve se brzo promijenilo, pa i sustav društvenih vrijednosti je okrenut naglavačke i mi usprkos „hrama znanosti“, nove zgrade NSK, zakoračismo u 21. stoljeće s blaženim Alojzijem Stepincem na krilima ustaštva i klerofašizma.
Jer na skupu kojeg je kao svojevrsni pritisak s namjerom da se ubrza proglašenje kardinala Alojzija Stepinca svetim kao akademski razgovor na temu „Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja“ organizirao u srijedu 4. studenoga u kongresnoj dvorani Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, uz sudjelovanje istaknutih predstavnika visokih hrvatskih ustanova društvenoga života, znanosti i kulture, zaključeno je da je Stepinčeva svetost neupitna, a on sam postao polazište od kojega se uvijek iznova započinje, na kojemu se nadahnjuje, a on sam nas učvršćuje i orijentira tako da nam se otvaraju obzori budućnosti.
Bio je to skup istomišljenika, skup bez disonantnih tonova kojemu su značajan doprinos dali predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić i rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras.
„Kadilo“ se Stepincu uzduž i poprijeko, mislim da bi od tih pohvala i njemu samom bilo neugodno da je to morao slušati. Ono pak što je sasvim sigurno je to da dotični ili bezočno lažu ili pojma nemaju o tome tko je stvarno bio kardinal Alojzije Stepinac, zato ih sve upućujem upravo u NSK, neka tamo makar samo prolistaju katolički tisak 1941. do 1945., posebno „Katolički tjednik“, tek da vide svu Stepinčevu „veličinu“. Kad blagoslivlja ustaško oružje ili slavi koncelebrirane svete mise povodom Pavelićevih rođendana.
Preštimano društvo okupljeno u veliko dvorani Ekonomskog fakulteta kao da ne zna ni tko je ni što je o Crkvi u Hrvata i kardinalu Stepincu prozborio fra Marko Oršolić, bosanski franjevac iz provincije Bosna Srebrena, priznati katolički mislilac i teolog, autor knjiga "Zlodusima unatoč" i "Zlodusima nasuprot", poznat i po tome što je rekao da on "ne ulazi u zagrebačku katedralu jer se tamo između njega i Boga ispriječio Alojzije Stepinac".
O samoj Crkvi u Hrvata, predvođenoj Stepincem, Oršolić će reći sljedeće:
„Katolička crkva u Hrvatskoj nikada se nije ogradila od nacionalsocijalizma ili ustaštva. To nije uradio ni papa Pio XI, kao ni Pio XII. On je šutio i tu šutnju kasnije pretvorio u antikomunizam. I ova šutnja Katoličke crkve, ne samo u Hrvatskoj, već i u Bosni i Hercegovini, se nastavlja, pa se ne proučava uloga crkve u Drugom svjetskom ratu, kao da ona ne postoji. To je nedopustivo i to treba obraditi.“
Još živi svjedoci mogu potvrditi da su i priče o Stepinčevom mučeništvu tek priče za malu djecu, o pokušajima trovanja da ne govorim.
On niti je bio maltretiran, niti bilo kako mučen, ni u Kraljevini Jugoslaviji, ni u tzv. NDH, ni u Titovoj Jugoslaviji bilo tokom istražnog postupka, bilo tokom suđenja, bilo tokom izdržavanja kazne, a o internaciji da i ne govorim ... pa po čemu je onda mučenik?
Otkad kročimo u budućnost Stepinčevim putem Zagrebačko sveučilište nezaustavljivo pada na rang listi svjetskih sveučilišta, tako da danas debelo zaostaje iza Ljubljanske univerze, a u leđa gleda i Beogradskom univerzitetu.
Narod kome će Stepinac otvarati obzore budućnosti, sasvim sigurno budućnosti imati neće.
