Jel' se od 2001. do danas išta promijenilo?
Na Indexu sam kao @Feniks 02. 06. 2001. ostavio uvodni upis pod naslovom „Izjava G. Robertsona“. Što mislite jel' se otad pa do danas išta suštinski promijenilo?
http://www.index.hr/forum/5/politika/tema/89/izjava-g-robertsona.aspx
Pa evo da se i ja pridružim raspravi o izjavi G. Robertsona, glavnog tajnika NATO-a.
MZ (prvenstveno Ameri) došla je do nekih saznanja o stvarima pred kojima je uporno zatvarala oči. Naime, bez obzira na sveprisutnost CIA-e i njenog obavještajnog aparata, Ameri često donose pogrešne procjene pa onda i povlače pogrešne poteze. Često se ne slušaju stvarni poznavaoci prilika iz vlastitih i tuđih redova, nego se sluša razno-razne «analitičare» koji promatraju svijet isključivo američkim očima. Samo za ilustraciju, gotovo svaka informacija CIA-e koja se tiče Bliskog Istoka, preciznije arapskog svijeta, je krivo interpretirana, jer se uporno zatvaraju oči pred činjenicom da je mentalni sklop prosječnog Arapina bitno drugačiji od mentalnog sklopa prosječnog Amerikanca. A gotovo svaka informacija obrađuje se na način kao da se odnosi na Amerikance, a ne na nekog potpuno drugačijeg. Jedine prave i ispravne procjene s kojima Ameri barataju, kad je u pitanju Bliski Istok, su one dobivene od Mossada.
Slična je situacija i sa odnosima na jugoistoku Evrope, odnosno na Balkanu. Tek danas su Ameri svjesni da su se upleli u nešto čemu se uopće ne nazire kraj i to bez obzira na uložena sredstva i ljudski angažman. Kako npr. dokazati Amerikancu da Hercegovci ne prihvaćaju nikakvu državu, odnosno organizirani način življenja. Ovi njihovi otpori F BiH, odnosno državi BiH, bazirani tobože na tvrdnji, da teže da se otcijepe od BiH i pripoje Hrvatskoj, su bez osnove, jer da se te njihove težnje ostvare, sutra bi se oni jednostavno na isti način suprotstavljali hrvatskoj državi. Jedino što dobro razumiju je jezik sile i to neovisno da li oni provode nasilje nad drugima ili se nasilje provodi nad njima. Ali to je jedini jezik koji oni razumiju! Budući da takvi nasilni odnosi nemaju veze s demokracijom, to onda Ameri ne razumiju!
Na području bivše SFRJ nastala su tri krizna žarišta BiH, Srbija (Kosovo) i Makedonija. Hrvatska nije nikad bila krizno žarište ali snosi dio odgovornosti za produbljivanje krize i na taj način je direktno povezana s kriznim žarištem u BiH. Za krizu u BiH krivnju snose političke elite sva tri konstitutivna naroda, s time da su tu Muslimani najmanje problematični, jer oni žele državu BiH, a problemi s njima proizlaze iz činjenice da bi oni željeli u toj državi dominirati (floskula o «temeljnom narodu»). Bosanski Srbi (najveći dio) i Hercegovci državu BiH ne žele, već žele podjelu BiH i pripojenje njenih dijelova svojim matičnim državama.
Međutim za nastalu situaciju nisu krivi samo bosanski Srbi i Hercegovci! Po mojem mišljenju najveću krivicu snose službene vlasti u Srbiji i Hrvatskoj koje neprekidno pothranjuju namjere komadanja BiH. Milošević i Tuđman su to radili gotovo otvoreno, dok sadašnje vladajuće garniture to čine prikriveno, uglavnom neslužbenim kanalima. Rješenje krize u BiH je moguće i ostvarivo i to na način da službena Srbija i Hrvatska iskreno odustanu od projekta Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun BiH, te da nedvosmisleno daju do znanja svojim sunarodnjacima u BiH da sve svoje probleme trebaju rješavati međusobnim dogovorima u Sarajevu a ne u Beogradu i Zagrebu. Osim toga i srpske i hrvatske vlasti trebale bi obeshrabrivati i svako neslužbno nastojanje podjele BiH. Tako bi se primjerice Račan morao žestoko okomiti na Budišu kad ovaj zagovara u suštini Tuđmanove stavove o BiH. I Srbija i Hrvatska trebale bi zaustaviti svaku materijalnu pomoć svojim sunarodnjacima u BiH. Eventualno pomagati samo društva koja promiču tradiciju i kulturu dvaju naroda, a ne kao dosad financirati paradržavne institucije i vojsku. I obje crkve bi trebalo oštro upozoriti da u interesu mira i prosperiteta paze što rade, jer one zbog svojeg političkog djelovanja i u prošlosti i u sadašnjosti snose veliki dio odgovornosti.
http://www.index.hr/forum/5/politika/tema/89/izjava-g-robertsona.aspx
Pa evo da se i ja pridružim raspravi o izjavi G. Robertsona, glavnog tajnika NATO-a.
MZ (prvenstveno Ameri) došla je do nekih saznanja o stvarima pred kojima je uporno zatvarala oči. Naime, bez obzira na sveprisutnost CIA-e i njenog obavještajnog aparata, Ameri često donose pogrešne procjene pa onda i povlače pogrešne poteze. Često se ne slušaju stvarni poznavaoci prilika iz vlastitih i tuđih redova, nego se sluša razno-razne «analitičare» koji promatraju svijet isključivo američkim očima. Samo za ilustraciju, gotovo svaka informacija CIA-e koja se tiče Bliskog Istoka, preciznije arapskog svijeta, je krivo interpretirana, jer se uporno zatvaraju oči pred činjenicom da je mentalni sklop prosječnog Arapina bitno drugačiji od mentalnog sklopa prosječnog Amerikanca. A gotovo svaka informacija obrađuje se na način kao da se odnosi na Amerikance, a ne na nekog potpuno drugačijeg. Jedine prave i ispravne procjene s kojima Ameri barataju, kad je u pitanju Bliski Istok, su one dobivene od Mossada.
Slična je situacija i sa odnosima na jugoistoku Evrope, odnosno na Balkanu. Tek danas su Ameri svjesni da su se upleli u nešto čemu se uopće ne nazire kraj i to bez obzira na uložena sredstva i ljudski angažman. Kako npr. dokazati Amerikancu da Hercegovci ne prihvaćaju nikakvu državu, odnosno organizirani način življenja. Ovi njihovi otpori F BiH, odnosno državi BiH, bazirani tobože na tvrdnji, da teže da se otcijepe od BiH i pripoje Hrvatskoj, su bez osnove, jer da se te njihove težnje ostvare, sutra bi se oni jednostavno na isti način suprotstavljali hrvatskoj državi. Jedino što dobro razumiju je jezik sile i to neovisno da li oni provode nasilje nad drugima ili se nasilje provodi nad njima. Ali to je jedini jezik koji oni razumiju! Budući da takvi nasilni odnosi nemaju veze s demokracijom, to onda Ameri ne razumiju!
Na području bivše SFRJ nastala su tri krizna žarišta BiH, Srbija (Kosovo) i Makedonija. Hrvatska nije nikad bila krizno žarište ali snosi dio odgovornosti za produbljivanje krize i na taj način je direktno povezana s kriznim žarištem u BiH. Za krizu u BiH krivnju snose političke elite sva tri konstitutivna naroda, s time da su tu Muslimani najmanje problematični, jer oni žele državu BiH, a problemi s njima proizlaze iz činjenice da bi oni željeli u toj državi dominirati (floskula o «temeljnom narodu»). Bosanski Srbi (najveći dio) i Hercegovci državu BiH ne žele, već žele podjelu BiH i pripojenje njenih dijelova svojim matičnim državama.
Međutim za nastalu situaciju nisu krivi samo bosanski Srbi i Hercegovci! Po mojem mišljenju najveću krivicu snose službene vlasti u Srbiji i Hrvatskoj koje neprekidno pothranjuju namjere komadanja BiH. Milošević i Tuđman su to radili gotovo otvoreno, dok sadašnje vladajuće garniture to čine prikriveno, uglavnom neslužbenim kanalima. Rješenje krize u BiH je moguće i ostvarivo i to na način da službena Srbija i Hrvatska iskreno odustanu od projekta Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun BiH, te da nedvosmisleno daju do znanja svojim sunarodnjacima u BiH da sve svoje probleme trebaju rješavati međusobnim dogovorima u Sarajevu a ne u Beogradu i Zagrebu. Osim toga i srpske i hrvatske vlasti trebale bi obeshrabrivati i svako neslužbno nastojanje podjele BiH. Tako bi se primjerice Račan morao žestoko okomiti na Budišu kad ovaj zagovara u suštini Tuđmanove stavove o BiH. I Srbija i Hrvatska trebale bi zaustaviti svaku materijalnu pomoć svojim sunarodnjacima u BiH. Eventualno pomagati samo društva koja promiču tradiciju i kulturu dvaju naroda, a ne kao dosad financirati paradržavne institucije i vojsku. I obje crkve bi trebalo oštro upozoriti da u interesu mira i prosperiteta paze što rade, jer one zbog svojeg političkog djelovanja i u prošlosti i u sadašnjosti snose veliki dio odgovornosti.
