Zagrepčanke i Zagrepčani, čestitam vam 8. svibanj, …
… Dan oslobođenja grada Zagreba, uz zahtjev da se ispravi nepravda koja se dogodila tokom 90-ih kada je »Ulica 8. maja 1945." preimenovana i da joj se konačno vrati ime koje je ponosno nosila 45 godina, kao da i Dan Grada umjesto 31. svibnja ponovo bude 8. svibnja, dakle na dan koji itekako ima veze sa Zagrebom.
U povijesti Evrope ali i svijeta prva dekada svibnja 1945. ostat će zabilježena zlatnim slovima, jer je bezuvjetnom kapitulacijom nacističke Njemačke izvojevana pobjeda nad fašizmom i time na tlu Evrope okončan 2. Svjetski rat.
Bilo je to vrijeme kad su događanja prestizala jedno drugo, u završnim operacijama oslobođenja zemlje jedinice NOVJ nezaustavljivo napreduju i u žestokim borbama lome otpor uglavnom kvislinških snaga, koje više brane odstupnicu njemačkim snagama u povlačenju, nego što brane svoju "državu".
Tako eliminirajući malobrojne džepove ustaškog otpora u Zagreb 8. svibnja 1945. ulaze jedinice NOVJ, i donose gradu slobodu.
Dan oslobođenja grada Zagreba proglašen je Danom grada Zagreba i slavio se punih 45 godina održavanjem brojnih priredbi, svečanosti i drugih manifestacija.
Sve je to okončano Tuđmanovim dolaskom na vlast kad svojevrsnim ustaškim revivalom, kroz anatemiziranje i sotonizacija antifašizma, antifašističke borbe i antifašista i zatiranje svega što je na bilo koji način bilo povezano s NOB-om, počinje fašizacije Hrvatske, koja se ubrzava i da nije povremenih packi iz EU, SAD i Izraela čovjek bi rekao da nesmetano napreduje, a građani se na to stanje sve više navikavaju.
Ustaško divljanje ne prestaje sve do današnjih dana, nego se intenzivira, zato što hrvatske vlasti nisu činile i ne čine gotovo ništa da to anticivilizacijsko ludilo zaustave. Tu i tamo, prvenstveno radi intervencije izvana, daju pokoju nemuštu iznuđenu izjavu kojom tobože osuđuju ustaštvo i distanciraju se od njega. Već po intonaciji govora vidljivo je da govornici ne misle to što su rekli, neovisno radilo se o predsjednici Republike, predsjedniku Vlade RH ili ministru kulture.
Obračun s antifašizmom teče nesmetano i nastavlja se a najvidljiviji se očituje kroz ponižavanje Zagreba preziranjem žrtava koje je Zagreb položio na oltar domovine u 2. Svjetskom ratu.
Svojedobnom devastacijom spomenika Zagrepčanima palim u ratu za oslobođenje, a u redovima NOV-e poginuo je svaki deseti Zagrepčanin, rada kipara Koste Angeli Radovanija, u Dotršćini, obračun s antifašizmom u Zagrebu dobio je zamah.
Tuđman i njegova sljedba odmah nakon preuzimanja vlasti preimenovanjem ulica, preko promjene datuma za Dan grada, sve do rušenja spomenika antifašistima i antifašističkoj borbi uzeli su Zagrebu Dan oslobođenja, a uzeli su mu i Ulicu 8. maja, koja je bila spomenik na datum kad je Zagreb oslobođen od okupatora i njegovih slugu.
Da, da, tako Zagreb gubi Ulicu 8. maja 1945., a Danom grada proglašava se 31. svibanj, datum koji u povijesti grada ne predstavlja baš ništa, ali ima veze s Majkom Božjom od Kamenitih vrata, koju je kardinal Kuharić proglasio "zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom" hrvatske metropole.
Danas se možemo samo sa sjetom prisjećati svečanosti kojima su obilježavane godišnjice oslobođenja grada Zagreba koje se dogodilo 8. svibnja 1945., kad su jedinice NOVJ ušle u grad, kojeg su prethodno ustaške vlasti proglasile otvorenim, a OS tzv. NDH ga napustile bez borbe.
Da, dame i gospodo, gradonačelnik Zagreba, koji se znade „okititi“ i bedžom s Titovim likom, kad misli da bi mu to moglo koristiti, bitno je pridonosio i pridonosi skrnavljenju grobova svih Zagrepčana poginulih u borbi za slobodu u 2. Svjetskom ratu, najkrvavijem ratu u povijesti čovječanstva.
Nije valjda njihova žrtva manja od žrtve onih koji su poginuli u dogovorenom nepotrebnom ratiću, kojega se tako patetično zove Domovinskim ratom.
E pa te patetičare bih ja samo podsjetio da je sama Bitka na Neretvi bila, prema angažiranim snagama, intenzitetu borbi i njihovom trajanju i broju poginulih, veća od čitavog DR-a.
Poduzimalo se i poduzima sve ne bi li se dokazalo da je Zagreb bio i ostao ustaški grad.
Samo Zagreb nikad nije bio ustaški grad, već grad koji je znao reći "ne" ustašama. I rekao je "ne", a taj "ne", koji je počeo otporom zagrebačke mladosti na stadionu "Građanskog", a u oružanoj borbi protiv "U" platile životima tisuće građana Zagreba i zajedno s drugima izborile nam slobodu. Izborile nam status pobjednika nad fašizmom, a time i pravo na opstojnost hrvatskog naroda i države.
Danas nam u našem Gradu koji je u borbi protiv najvećeg zla u povijesti ljudskog roda, fašizma, dao 20.000 života, Dan oslobođenja grada Zagreba, "slave" malobrojni još živi ustaše, njihovi u ustaškom duhu odgojeni potomci i nakot ustaške ekstremne emigracije, zdušno podržani od hrvatskih klerofašista iz redova KC i nekih promotora ustaštva zaogrnutih u plašteve tobožnjih znanstvenika povjesničara, prosvjedujući na Trgu maršala Tita, ne protiv Tita nego protiv antifašizma, svjesni da ako u svojoj borbi žele uspjeti, moraju prvo ukloniti simbol antifašističke borbe, Tita.
Oni to žele postići svojim prosvjedima u kojima Tita proglašavaju zločincem, pa se oni kao opravdano zalažu da se TMT preimenuje u Kazališni trg ili kako već.
Od njih tako doznajemo da tog 8. svibnja Zagreb nije oslobođen nego okupiran od srpske vojske u čijem su sastavu, gle paradoksa, relativnu većinu činili Hrvati.
Na učestale prigovore i zahtjeve za povratak imena Ulici 8. maja 1945., gradonačelnik i Skupština grada imenuju dio desne obale Save između Mosta slobode i Mosta mladosti „Obalom 8. svibnja 1945.“ uz obrazloženje da se radi o „danu kad su partizanske jedinice ušle u Zagreb“. Dakle, ne oslobodile Zagreb, nego tek ušle …
Trebam li posebno reći da su i tabla s Mosta mladosti i oznaka kod Mosta slobode uklonjene brzo po postavljanju.
Tračak svjetla na svu tugu baca Mreža antifašistkinja Zagreba, koja je prošle godine uoči 70. godišnjice oslobođenja Grada obnovila tradiciju paljenja „Trnjanskih kresova“ kao dio proslave Dana oslobođenja Zagreba. Manifestacija je bila dobro posjećena tako da ne iznenađuje brojka od oko 5.000 ljudi koji su se na manifestaciji okupili ove godine.
U povijesti Evrope ali i svijeta prva dekada svibnja 1945. ostat će zabilježena zlatnim slovima, jer je bezuvjetnom kapitulacijom nacističke Njemačke izvojevana pobjeda nad fašizmom i time na tlu Evrope okončan 2. Svjetski rat.
Bilo je to vrijeme kad su događanja prestizala jedno drugo, u završnim operacijama oslobođenja zemlje jedinice NOVJ nezaustavljivo napreduju i u žestokim borbama lome otpor uglavnom kvislinških snaga, koje više brane odstupnicu njemačkim snagama u povlačenju, nego što brane svoju "državu".
Tako eliminirajući malobrojne džepove ustaškog otpora u Zagreb 8. svibnja 1945. ulaze jedinice NOVJ, i donose gradu slobodu.
Dan oslobođenja grada Zagreba proglašen je Danom grada Zagreba i slavio se punih 45 godina održavanjem brojnih priredbi, svečanosti i drugih manifestacija.
Sve je to okončano Tuđmanovim dolaskom na vlast kad svojevrsnim ustaškim revivalom, kroz anatemiziranje i sotonizacija antifašizma, antifašističke borbe i antifašista i zatiranje svega što je na bilo koji način bilo povezano s NOB-om, počinje fašizacije Hrvatske, koja se ubrzava i da nije povremenih packi iz EU, SAD i Izraela čovjek bi rekao da nesmetano napreduje, a građani se na to stanje sve više navikavaju.
Ustaško divljanje ne prestaje sve do današnjih dana, nego se intenzivira, zato što hrvatske vlasti nisu činile i ne čine gotovo ništa da to anticivilizacijsko ludilo zaustave. Tu i tamo, prvenstveno radi intervencije izvana, daju pokoju nemuštu iznuđenu izjavu kojom tobože osuđuju ustaštvo i distanciraju se od njega. Već po intonaciji govora vidljivo je da govornici ne misle to što su rekli, neovisno radilo se o predsjednici Republike, predsjedniku Vlade RH ili ministru kulture.
Obračun s antifašizmom teče nesmetano i nastavlja se a najvidljiviji se očituje kroz ponižavanje Zagreba preziranjem žrtava koje je Zagreb položio na oltar domovine u 2. Svjetskom ratu.
Svojedobnom devastacijom spomenika Zagrepčanima palim u ratu za oslobođenje, a u redovima NOV-e poginuo je svaki deseti Zagrepčanin, rada kipara Koste Angeli Radovanija, u Dotršćini, obračun s antifašizmom u Zagrebu dobio je zamah.
Tuđman i njegova sljedba odmah nakon preuzimanja vlasti preimenovanjem ulica, preko promjene datuma za Dan grada, sve do rušenja spomenika antifašistima i antifašističkoj borbi uzeli su Zagrebu Dan oslobođenja, a uzeli su mu i Ulicu 8. maja, koja je bila spomenik na datum kad je Zagreb oslobođen od okupatora i njegovih slugu.
Da, da, tako Zagreb gubi Ulicu 8. maja 1945., a Danom grada proglašava se 31. svibanj, datum koji u povijesti grada ne predstavlja baš ništa, ali ima veze s Majkom Božjom od Kamenitih vrata, koju je kardinal Kuharić proglasio "zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom" hrvatske metropole.
Danas se možemo samo sa sjetom prisjećati svečanosti kojima su obilježavane godišnjice oslobođenja grada Zagreba koje se dogodilo 8. svibnja 1945., kad su jedinice NOVJ ušle u grad, kojeg su prethodno ustaške vlasti proglasile otvorenim, a OS tzv. NDH ga napustile bez borbe.
Da, dame i gospodo, gradonačelnik Zagreba, koji se znade „okititi“ i bedžom s Titovim likom, kad misli da bi mu to moglo koristiti, bitno je pridonosio i pridonosi skrnavljenju grobova svih Zagrepčana poginulih u borbi za slobodu u 2. Svjetskom ratu, najkrvavijem ratu u povijesti čovječanstva.
Nije valjda njihova žrtva manja od žrtve onih koji su poginuli u dogovorenom nepotrebnom ratiću, kojega se tako patetično zove Domovinskim ratom.
E pa te patetičare bih ja samo podsjetio da je sama Bitka na Neretvi bila, prema angažiranim snagama, intenzitetu borbi i njihovom trajanju i broju poginulih, veća od čitavog DR-a.
Poduzimalo se i poduzima sve ne bi li se dokazalo da je Zagreb bio i ostao ustaški grad.
Samo Zagreb nikad nije bio ustaški grad, već grad koji je znao reći "ne" ustašama. I rekao je "ne", a taj "ne", koji je počeo otporom zagrebačke mladosti na stadionu "Građanskog", a u oružanoj borbi protiv "U" platile životima tisuće građana Zagreba i zajedno s drugima izborile nam slobodu. Izborile nam status pobjednika nad fašizmom, a time i pravo na opstojnost hrvatskog naroda i države.
Danas nam u našem Gradu koji je u borbi protiv najvećeg zla u povijesti ljudskog roda, fašizma, dao 20.000 života, Dan oslobođenja grada Zagreba, "slave" malobrojni još živi ustaše, njihovi u ustaškom duhu odgojeni potomci i nakot ustaške ekstremne emigracije, zdušno podržani od hrvatskih klerofašista iz redova KC i nekih promotora ustaštva zaogrnutih u plašteve tobožnjih znanstvenika povjesničara, prosvjedujući na Trgu maršala Tita, ne protiv Tita nego protiv antifašizma, svjesni da ako u svojoj borbi žele uspjeti, moraju prvo ukloniti simbol antifašističke borbe, Tita.
Oni to žele postići svojim prosvjedima u kojima Tita proglašavaju zločincem, pa se oni kao opravdano zalažu da se TMT preimenuje u Kazališni trg ili kako već.
Od njih tako doznajemo da tog 8. svibnja Zagreb nije oslobođen nego okupiran od srpske vojske u čijem su sastavu, gle paradoksa, relativnu većinu činili Hrvati.
Na učestale prigovore i zahtjeve za povratak imena Ulici 8. maja 1945., gradonačelnik i Skupština grada imenuju dio desne obale Save između Mosta slobode i Mosta mladosti „Obalom 8. svibnja 1945.“ uz obrazloženje da se radi o „danu kad su partizanske jedinice ušle u Zagreb“. Dakle, ne oslobodile Zagreb, nego tek ušle …
Trebam li posebno reći da su i tabla s Mosta mladosti i oznaka kod Mosta slobode uklonjene brzo po postavljanju.
Tračak svjetla na svu tugu baca Mreža antifašistkinja Zagreba, koja je prošle godine uoči 70. godišnjice oslobođenja Grada obnovila tradiciju paljenja „Trnjanskih kresova“ kao dio proslave Dana oslobođenja Zagreba. Manifestacija je bila dobro posjećena tako da ne iznenađuje brojka od oko 5.000 ljudi koji su se na manifestaciji okupili ove godine.
