Deveti krug (za trg) pakla
Glasujte
U subotu 06. 05. 2017. se sve ono „slobodarsko“ i „napredno“ što Zagreb ima i što „demokratskim duhom diše“ po 11. put okupilo kod HNK da pruži podršku inicijativi „Krug za trg“ u njenom obračunu s antifašizmom, kao civilizacijskim dosegom i svjetonazornim principom slobodnih pojedinaca u slobodnom društvu, odnosno pokušaju obračuna s najvećim simbolom antifašističke borbe maršalom J. B. Titom.
Ljudi, uglavnom zaostali u čudnom prostoru i nekim davnim vremenima, jedan čak iz vremena i prostora Lekë Dukagjinija, ako ćemo suditi prema njegovom „demokratskom“ opredjeljenju i ljudskom, moralnom i političkom habitusu, drugi kao da su upravo došli s Bleiburškog polja na dan 15. 05. 1945., a oni „najmoderniji“ negdje iz 1948. i vremena Rezolucije IB, kao i oni iz redova emigrantskog šljama i recikliranog komunistički otpada “prikupljenog“ kroz 45 godina postojanja Titove Jugoslavije, okupiše se da na sebi svojstven način Zagrepčankama i Zagrepčnima čestitaju 72. obljetnicu oslobođenja grada.
A da bi inicijativu „internacionalizirali“ dovukoše i osuđenog kriminalca, mega-lažljivca i kombinatora, stručnjaka za „partizanske poslijeratne poboje, udbaške zločine i jugoslavenski totalitarizam“.
Među okupljenim ustašama, klerofašistima iz redova Stepinčeve crkve i pripadnicima nekih „prestižnih“ NVO naslonjenih na potonje, koji prednjače u svojem „domoljublju“ i „demokratičnosti“, najbrojniji su oni „izbosne“, bilo rođeni tamo, bilo da otamo vuku svoje „najhrvatskije“ porijeklo. Da, da otamo nam pristižu i Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović uz Davora ivu Stiera najsjajnije zvijezde na HDZ-ovom „antitotalitarističkom“ proustaškom nebu.
Tu je kao neizbježan i tragatelj za „crvenom niti“ koji je nepogrešivo otkrio samo „crnu nit“, rijetko viđena ljudska ništarija, koji se proslavio i kao autor ideje da se ratni pobjednici iz 2. Svjetskog rata ispričaju poraženim kvislinškim zločincima i da se stranka/partija, SKH – SDP, kojoj je pripadao Deklaracijom usvojenom na prvoj konvenciji SDP odrekne svojeg identiteta, ali ne i imovine SKH.
Tu je i prvi hrvatski žrtvoslov i vrhovni sudac tzv. „etičkog sudišta“ čiji bi se brojni postupci teško mogli okarakterizirati etičnim.
Navodni vrhunski poznavatelj aktuarske matematike i akademik-skriboman, koji se zadnjih četvrt stoljeća, nakon što se pola života uspješno dodvoravao čaršiji, uglavnom bavi utjerivanjem hrvatstva u Hrvate, je također tu da Zagrepčanima „prosvijetli pamet“ i natjera ih da odustanu od imena trga koji s ponosom nosi Titovo ime.
Naravno da je tu i „zdrava hrvatska hrastovina“, koja je uvijek tamo gdje su ustaštvo i klerofašizam, pa smo tako imali prilike čuti kako je Željku Markić njena baka šamarom privodila pameti i ispravnom rasuđivanju, kad se ova usudila pjevušiti „Po šumama i gorama …“, onda kad je njena baka smatrala da je jedino ispravno „Puška puca a top riče …“
I eto, naša Željka je prihvatila bakinu sugestiju i počela na bakinu radost pjevušiti ustaške poskočnice i tako postala inkompatibilna današnjem vremenu i prostoru.
Što reći o bardu hrvatske političke misli i intelektualnom gorostasu, zajedno s drugim šljamom pristiglom iz Norvala, Anti Belji, za kojeg mi je svojedobno jedan poznati hrvatski novinar, poslije razgovora s njim, rekao da se on zapravo zove Beeeeeeljo, koji je tu da nam „otvori oči“.
Žao mi je što među okupljenima nije bilo ocolikog, jer on zastupa sve one „napredne“ i „domoljubne“ stavove i vrijednosti, koje zastupaju i u subotu okupljeni pred HNK, ali valjda i on onako pametan kakvim ga je Bog dao, pamti da je otac, u koga se okupljeni kunu imao o maršalu Titu jako drugačije mišljenje od njih.
Da, tražeći promjenu imena Trga, tamo okupljeni šljam djeluje najdirektnije protiv Franje Tuđmana kojemu se inače kunu na vjernost kao čovjeku koji je „stvorio Hrvatsku“, koji je usprkos svoj svojoj sklonosti ustaštvu i ljudskoj, moralnoj, zdravorazumskoj i demokratskoj deficijenciji znao da bez Tita ne bi bilo ni hrvatske države.
A ustaštvo mu je trebalo samo da se lakše dokopa vlasti, a onda i kao komponenta njegove pomiriteljske politike na krilima koje je „miksajući kosti“ mislio otići u povijest.
Tužno je saznanje da nigdje nije bilo onih koji se kunu u svoj antifašizam, pa makar da osude bukačku gomilu okupljenu ispred HBK.
No u subotnje predvečerje Zagreb je obasjao i tračak svjetlosti koji je došao od „Trnjanskih krijesova“ manifestacije koju je „mlada Tuđmanova demokracija“ obustavila, a koju je pred tri godine obnovila zagrebačka antifašistička mladost, pokazavši i na taj način da je Zagreb bio i ostao nepokoreni grad.
U subotu 06. 05. 2017. se sve ono „slobodarsko“ i „napredno“ što Zagreb ima i što „demokratskim duhom diše“ po 11. put okupilo kod HNK da pruži podršku inicijativi „Krug za trg“ u njenom obračunu s antifašizmom, kao civilizacijskim dosegom i svjetonazornim principom slobodnih pojedinaca u slobodnom društvu, odnosno pokušaju obračuna s najvećim simbolom antifašističke borbe maršalom J. B. Titom.
Ljudi, uglavnom zaostali u čudnom prostoru i nekim davnim vremenima, jedan čak iz vremena i prostora Lekë Dukagjinija, ako ćemo suditi prema njegovom „demokratskom“ opredjeljenju i ljudskom, moralnom i političkom habitusu, drugi kao da su upravo došli s Bleiburškog polja na dan 15. 05. 1945., a oni „najmoderniji“ negdje iz 1948. i vremena Rezolucije IB, kao i oni iz redova emigrantskog šljama i recikliranog komunistički otpada “prikupljenog“ kroz 45 godina postojanja Titove Jugoslavije, okupiše se da na sebi svojstven način Zagrepčankama i Zagrepčnima čestitaju 72. obljetnicu oslobođenja grada.
A da bi inicijativu „internacionalizirali“ dovukoše i osuđenog kriminalca, mega-lažljivca i kombinatora, stručnjaka za „partizanske poslijeratne poboje, udbaške zločine i jugoslavenski totalitarizam“.
Među okupljenim ustašama, klerofašistima iz redova Stepinčeve crkve i pripadnicima nekih „prestižnih“ NVO naslonjenih na potonje, koji prednjače u svojem „domoljublju“ i „demokratičnosti“, najbrojniji su oni „izbosne“, bilo rođeni tamo, bilo da otamo vuku svoje „najhrvatskije“ porijeklo. Da, da otamo nam pristižu i Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović uz Davora ivu Stiera najsjajnije zvijezde na HDZ-ovom „antitotalitarističkom“ proustaškom nebu.
Tu je kao neizbježan i tragatelj za „crvenom niti“ koji je nepogrešivo otkrio samo „crnu nit“, rijetko viđena ljudska ništarija, koji se proslavio i kao autor ideje da se ratni pobjednici iz 2. Svjetskog rata ispričaju poraženim kvislinškim zločincima i da se stranka/partija, SKH – SDP, kojoj je pripadao Deklaracijom usvojenom na prvoj konvenciji SDP odrekne svojeg identiteta, ali ne i imovine SKH.
Tu je i prvi hrvatski žrtvoslov i vrhovni sudac tzv. „etičkog sudišta“ čiji bi se brojni postupci teško mogli okarakterizirati etičnim.
Navodni vrhunski poznavatelj aktuarske matematike i akademik-skriboman, koji se zadnjih četvrt stoljeća, nakon što se pola života uspješno dodvoravao čaršiji, uglavnom bavi utjerivanjem hrvatstva u Hrvate, je također tu da Zagrepčanima „prosvijetli pamet“ i natjera ih da odustanu od imena trga koji s ponosom nosi Titovo ime.
Naravno da je tu i „zdrava hrvatska hrastovina“, koja je uvijek tamo gdje su ustaštvo i klerofašizam, pa smo tako imali prilike čuti kako je Željku Markić njena baka šamarom privodila pameti i ispravnom rasuđivanju, kad se ova usudila pjevušiti „Po šumama i gorama …“, onda kad je njena baka smatrala da je jedino ispravno „Puška puca a top riče …“
I eto, naša Željka je prihvatila bakinu sugestiju i počela na bakinu radost pjevušiti ustaške poskočnice i tako postala inkompatibilna današnjem vremenu i prostoru.
Što reći o bardu hrvatske političke misli i intelektualnom gorostasu, zajedno s drugim šljamom pristiglom iz Norvala, Anti Belji, za kojeg mi je svojedobno jedan poznati hrvatski novinar, poslije razgovora s njim, rekao da se on zapravo zove Beeeeeeljo, koji je tu da nam „otvori oči“.
Žao mi je što među okupljenima nije bilo ocolikog, jer on zastupa sve one „napredne“ i „domoljubne“ stavove i vrijednosti, koje zastupaju i u subotu okupljeni pred HNK, ali valjda i on onako pametan kakvim ga je Bog dao, pamti da je otac, u koga se okupljeni kunu imao o maršalu Titu jako drugačije mišljenje od njih.
Da, tražeći promjenu imena Trga, tamo okupljeni šljam djeluje najdirektnije protiv Franje Tuđmana kojemu se inače kunu na vjernost kao čovjeku koji je „stvorio Hrvatsku“, koji je usprkos svoj svojoj sklonosti ustaštvu i ljudskoj, moralnoj, zdravorazumskoj i demokratskoj deficijenciji znao da bez Tita ne bi bilo ni hrvatske države.
A ustaštvo mu je trebalo samo da se lakše dokopa vlasti, a onda i kao komponenta njegove pomiriteljske politike na krilima koje je „miksajući kosti“ mislio otići u povijest.
Tužno je saznanje da nigdje nije bilo onih koji se kunu u svoj antifašizam, pa makar da osude bukačku gomilu okupljenu ispred HBK.
No u subotnje predvečerje Zagreb je obasjao i tračak svjetlosti koji je došao od „Trnjanskih krijesova“ manifestacije koju je „mlada Tuđmanova demokracija“ obustavila, a koju je pred tri godine obnovila zagrebačka antifašistička mladost, pokazavši i na taj način da je Zagreb bio i ostao nepokoreni grad.
