Historia magistra vitae est
(Povijest je učiteljica života)
Neki kažu da je ova stara latinska izreka, koja se pripisuje Ciceronu, potpuni besmisao, ako bismo izrečeno doslovno shvaćali, ali ona smještena u kontekst okolnosti, dakle vremena, prostora i društvenog razvoja u kojem je nastala, ima svoj smisao koji bismo mogli opisati jedanput kao izbjegavanje pogrešaka koje smo u nekom vremenu počinili sami ili su ih počinili drugi, a drugi put kao korištenje vlastitih, ali i iskustava drugih u novonastalim okolnostima, dakle nečega što bismo koristeći suvremenu terminologiju zapravo zvali inteligencijom.
Dakle onaj tko je od povijesti nešto naučio neće u novim okolnostima ponavljati ni tuđe ni vlastite pogreške. Zato se kao nesporna činjenica uzima da je osuđen povijest ponavljati svaki onaj tko od povijesti ništa naučio nije. To neučenje od povijesti ili prije neprihvaćanje očitoga je možda i najvećim razlogom zašto su hrvatski narod odnosno svi građani Hrvatske osuđeni svoju sadašnjost živjeti u prošlosti.
Digresija:
U predvečerje, nakon dugog jahanja kroz preriju, su se Winnetou i Old Shatterhand ulogorili, zapalili logorsku vatru i sjedili pored nje …U jednom trenutku ustane se Winnetou i krenu u mrak. Nakon kraćeg vremena začuje se „tup“ … vrati se Winnetou iz mraka bez riječi sjeda
pored vatre, a na čelu ima jasno vidljivu čvorugu.
Nitko ne govori ništa … ustane se Old Shatterhand i krenu u mrak. Nakon kraćeg vremena začuje se „tup“ a nedugo poslije toga još jedanput … vrati se Old Shatterhand iz mraka, bez riječi sjeda pored vatre, a na čelu ima dvije jasno vidljive čvoruge.
Tek tada Winnetou progovara pitajući: „Zašto je bijeli brat dva puta stao na grablje?“
Dakle Old Shatterhnd nije od povijesti naučio ništa, jer da je, onda bi vidjevši čvorugu na Winnetouovom čelu zaključio da je tamo u mraku neka zamka, pa sam otišao u mrak drugim putem ili na drugu stranu, a pogotovo se ne bi istim putem vraćao nazad prema logorskoj vatri.
MOST nezavisnih lista ništa od povijesti vlastitog iskustva s HDZ-om naučio nije, zaboravivši valjda da ga je izigrao u proljeće 2016. kad je srušio suradnju/koaliciju i koalicijsku vladu, pa je „radnju ponovio“ poslije prijevremenih izbora iz rujna 2016. kad je bez obzira na traumatično iskustvo suradnje s HDZ-om ponovo ušao u suradnju/koaliciju sa istom zločinačkom organizacijom.
Isto tako Andrej Plenković ništa od povijesti naučio nije, a trebao je nešto naučiti iz ponašanja/postupaka svojeg prethodnika Tomislava Karamarka, pa tako gotovo u istom maniru ruši vlastitu vladu kao što ju je godinu dana prije rušio i Karamarko.
Savršeno je svejedno jel' Karamarko pao na INA-MOL kompleksu, a Plenković će akobogda pasti na kompleksu „Agrokor“.
Istini za volju razlika između dvaju predsjednika HDZ postoji, Tomislav Karamarko nije
bio predsjednik vlade, tako da je on rušeći predsjednika vlade rušio vladu, dok Andrej Plenković smjenom ministara iz redova koalicijskog partnera rušeći koaliciju zapravo ruši vladu.
Ono što im je zajedničko je „mahanje“ novom saborskom većinom do koje bi HDZ došao „preslagivanjem“ saborske većine, što Karamarku nije pošlo za rukom, a vidjet ćemo hoće li u tome Plenković uspjeti.
I još nešto, ponašanje i poteze Tomislava Karamarka sasvim sigurno nisu niti izbliza toliko diktirali iz INA-MOL, kao što su ponašanje a onda i potezi koje povlači Andrej Plenković diktirani iz „Agrokora“ odnosno od Ivice Todorića.
I još nešto, oba ova dična hrvatska muža kao čelnici zločinačke organizacije, HDZ, nisu svirali solo, „basirali!“ su im dostojni partneri iz MOSTA nezavisnih lista za koje smo već rekli da od povijesti ništa naučili nisu.
No, kad bi naša parlamentarna opozicija to zaista i bila, onda ni svako zlo ne bi bilo za zlo, jer bi to mogla biti prilika da se opozicija poveže s MOSTOM, da njeni stranački čelnici prevladaju sve animozitete, stave glave skupa i konačno posve „razmontiraju“ nesporno zločinačku organizaciju, HDZ, koju su Franjo Tuđman und Jaranen osnovali s jednim jedinim ciljem da do krajnjih granica podignu nacionalne osjećaje, na krilima nacional-šovinizma osvoje vlast, ne ulazeći uopće u to koliko su svemu tome pripomogli Ivica Račan i SKH-SDP, da bi je u punoj mjeri iskoristili za svoje potrebe.
HDZ-a je odmah po pobjedi na prvim višestranačkim izborima počeo vladati nepodnošljivom lakoćom, ton tom i takvom ponašanju davao je reciklirani komunistički otpad, ljudi koje je SKH isključivao iz svojih redova radi njihovih kriminalnih aktivnosti ili zato što su se teško ogriješili o statutarne odredbe SKH. Svi su se oni skrasili u HDZ-u i odmah po osvajanju vlasti krenuli osvećivati se nikom drugom nego hrvatskom narodu za zatvorske i druge kazne i postupke poput uklanjanja s političke i društvene scene, kojima su bili izloženi u SRH. To korištenje vlasti za svoje potrebe HDZ je nastavio i poslije Tuđmanove smrti neovisno o tome tko je na njegovom čelu, pa tako to radi i danas.
I na kraju najtragičnije je što dobar dio hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske od povijesti ništa naučio nije, jer da je ne bi i dalje na izborima birao da ga vodi zločinačka organizacija, HDZ, koja je od svojeg dolaska na vlast u Hrvatskoj uništavala i narod i državu posebno kroz pljačku društvene imovine i rat.
Ta politička stranka/pokret je toliko ogrezla u kriminalu i korupciji da se otamo širi sve nepodnošljiviji zadah zločina počinjenih nad vlastitim narodom. A narod kao opčinjen stoički podnosi zlehudu sudbinu koju mu je u naslijeđe ostavio Franjo Tuđman, nesporni kreator HDZ-a kao zločinačke organizacije.
Zato bi svi zastupnici u Hrvatskom saboru kojima je Hrvatska na srcu trebali poduzeti sve da se upravo u interesu hrvatskog naroda i države ne priklanjaju HDZ-u, već da ga onemoguće u daljnjem obnašanju vlasti, nisu novi izbori niti takav bauk, kojim nas plaši Plenković, niti predstavljaju nepotreban i nepodnošljiv trošak. Od svega najveći trošak predstavlja status Hrvatske kao „muljevitog dna Evrope“ (soggy bottom of Europe) kako nas je nadahnuto na samom početku 2007. opisao The Economist.
Dakle od svega je najnepodnošljivija i najskuplja HDZ-ova vlast.
Neki kažu da je ova stara latinska izreka, koja se pripisuje Ciceronu, potpuni besmisao, ako bismo izrečeno doslovno shvaćali, ali ona smještena u kontekst okolnosti, dakle vremena, prostora i društvenog razvoja u kojem je nastala, ima svoj smisao koji bismo mogli opisati jedanput kao izbjegavanje pogrešaka koje smo u nekom vremenu počinili sami ili su ih počinili drugi, a drugi put kao korištenje vlastitih, ali i iskustava drugih u novonastalim okolnostima, dakle nečega što bismo koristeći suvremenu terminologiju zapravo zvali inteligencijom.
Dakle onaj tko je od povijesti nešto naučio neće u novim okolnostima ponavljati ni tuđe ni vlastite pogreške. Zato se kao nesporna činjenica uzima da je osuđen povijest ponavljati svaki onaj tko od povijesti ništa naučio nije. To neučenje od povijesti ili prije neprihvaćanje očitoga je možda i najvećim razlogom zašto su hrvatski narod odnosno svi građani Hrvatske osuđeni svoju sadašnjost živjeti u prošlosti.
Digresija:
U predvečerje, nakon dugog jahanja kroz preriju, su se Winnetou i Old Shatterhand ulogorili, zapalili logorsku vatru i sjedili pored nje …U jednom trenutku ustane se Winnetou i krenu u mrak. Nakon kraćeg vremena začuje se „tup“ … vrati se Winnetou iz mraka bez riječi sjeda
pored vatre, a na čelu ima jasno vidljivu čvorugu.
Nitko ne govori ništa … ustane se Old Shatterhand i krenu u mrak. Nakon kraćeg vremena začuje se „tup“ a nedugo poslije toga još jedanput … vrati se Old Shatterhand iz mraka, bez riječi sjeda pored vatre, a na čelu ima dvije jasno vidljive čvoruge.
Tek tada Winnetou progovara pitajući: „Zašto je bijeli brat dva puta stao na grablje?“
Dakle Old Shatterhnd nije od povijesti naučio ništa, jer da je, onda bi vidjevši čvorugu na Winnetouovom čelu zaključio da je tamo u mraku neka zamka, pa sam otišao u mrak drugim putem ili na drugu stranu, a pogotovo se ne bi istim putem vraćao nazad prema logorskoj vatri.
MOST nezavisnih lista ništa od povijesti vlastitog iskustva s HDZ-om naučio nije, zaboravivši valjda da ga je izigrao u proljeće 2016. kad je srušio suradnju/koaliciju i koalicijsku vladu, pa je „radnju ponovio“ poslije prijevremenih izbora iz rujna 2016. kad je bez obzira na traumatično iskustvo suradnje s HDZ-om ponovo ušao u suradnju/koaliciju sa istom zločinačkom organizacijom.
Isto tako Andrej Plenković ništa od povijesti naučio nije, a trebao je nešto naučiti iz ponašanja/postupaka svojeg prethodnika Tomislava Karamarka, pa tako gotovo u istom maniru ruši vlastitu vladu kao što ju je godinu dana prije rušio i Karamarko.
Savršeno je svejedno jel' Karamarko pao na INA-MOL kompleksu, a Plenković će akobogda pasti na kompleksu „Agrokor“.
Istini za volju razlika između dvaju predsjednika HDZ postoji, Tomislav Karamarko nije
bio predsjednik vlade, tako da je on rušeći predsjednika vlade rušio vladu, dok Andrej Plenković smjenom ministara iz redova koalicijskog partnera rušeći koaliciju zapravo ruši vladu.
Ono što im je zajedničko je „mahanje“ novom saborskom većinom do koje bi HDZ došao „preslagivanjem“ saborske većine, što Karamarku nije pošlo za rukom, a vidjet ćemo hoće li u tome Plenković uspjeti.
I još nešto, ponašanje i poteze Tomislava Karamarka sasvim sigurno nisu niti izbliza toliko diktirali iz INA-MOL, kao što su ponašanje a onda i potezi koje povlači Andrej Plenković diktirani iz „Agrokora“ odnosno od Ivice Todorića.
I još nešto, oba ova dična hrvatska muža kao čelnici zločinačke organizacije, HDZ, nisu svirali solo, „basirali!“ su im dostojni partneri iz MOSTA nezavisnih lista za koje smo već rekli da od povijesti ništa naučili nisu.
No, kad bi naša parlamentarna opozicija to zaista i bila, onda ni svako zlo ne bi bilo za zlo, jer bi to mogla biti prilika da se opozicija poveže s MOSTOM, da njeni stranački čelnici prevladaju sve animozitete, stave glave skupa i konačno posve „razmontiraju“ nesporno zločinačku organizaciju, HDZ, koju su Franjo Tuđman und Jaranen osnovali s jednim jedinim ciljem da do krajnjih granica podignu nacionalne osjećaje, na krilima nacional-šovinizma osvoje vlast, ne ulazeći uopće u to koliko su svemu tome pripomogli Ivica Račan i SKH-SDP, da bi je u punoj mjeri iskoristili za svoje potrebe.
HDZ-a je odmah po pobjedi na prvim višestranačkim izborima počeo vladati nepodnošljivom lakoćom, ton tom i takvom ponašanju davao je reciklirani komunistički otpad, ljudi koje je SKH isključivao iz svojih redova radi njihovih kriminalnih aktivnosti ili zato što su se teško ogriješili o statutarne odredbe SKH. Svi su se oni skrasili u HDZ-u i odmah po osvajanju vlasti krenuli osvećivati se nikom drugom nego hrvatskom narodu za zatvorske i druge kazne i postupke poput uklanjanja s političke i društvene scene, kojima su bili izloženi u SRH. To korištenje vlasti za svoje potrebe HDZ je nastavio i poslije Tuđmanove smrti neovisno o tome tko je na njegovom čelu, pa tako to radi i danas.
I na kraju najtragičnije je što dobar dio hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske od povijesti ništa naučio nije, jer da je ne bi i dalje na izborima birao da ga vodi zločinačka organizacija, HDZ, koja je od svojeg dolaska na vlast u Hrvatskoj uništavala i narod i državu posebno kroz pljačku društvene imovine i rat.
Ta politička stranka/pokret je toliko ogrezla u kriminalu i korupciji da se otamo širi sve nepodnošljiviji zadah zločina počinjenih nad vlastitim narodom. A narod kao opčinjen stoički podnosi zlehudu sudbinu koju mu je u naslijeđe ostavio Franjo Tuđman, nesporni kreator HDZ-a kao zločinačke organizacije.
Zato bi svi zastupnici u Hrvatskom saboru kojima je Hrvatska na srcu trebali poduzeti sve da se upravo u interesu hrvatskog naroda i države ne priklanjaju HDZ-u, već da ga onemoguće u daljnjem obnašanju vlasti, nisu novi izbori niti takav bauk, kojim nas plaši Plenković, niti predstavljaju nepotreban i nepodnošljiv trošak. Od svega najveći trošak predstavlja status Hrvatske kao „muljevitog dna Evrope“ (soggy bottom of Europe) kako nas je nadahnuto na samom početku 2007. opisao The Economist.
Dakle od svega je najnepodnošljivija i najskuplja HDZ-ova vlast.
