Dok jedna baba kroči drumom, druga gluma šumom, …

…a didaci se na pragu veleizdaje probijaju kroz neprohodne šikare korupcije

Ili je to hrvatska vanjska politika, valjda radi podjednako sposobnih su-kreatora, u žestokom raskoraku, bar kad su odnosi s Rusijom u pitanju.

Imam dojam da na tom planu Pantovčak i Banski dvori vode nekakve odvojene politike i da latentni sukob između te dvije institucije hrvatske države, odnosno njihovih čelnika, koji u suštini pripadaju istom anticivilizacijskom krugu, sve više pokazuje osobine otvorenog sukoba.

Pa dok, jedna „baba“, šefica Predsjedničkih dvora, u svom državničkom posjetu Rusiji, iskreno ili ne, ostaje da se vidi, pokušava normalizirati poprilično zahlađene odnose s tom velesilom, koje je takvim činio i čini prvenstveno Andrej Plenković, svojim suludim lamentacijama u Ukrajini i o Ukrajini, odnosno odnosima te države s Rusijom, druga „baba“, šefica MVP, sigurno bez znanja predsjednice i sigurno ne bez znanja predsjednika Vlade, šest dana prije predsjedničinog posjeta Rusiji, šalje pismo visokoj povjerenici za vanjske poslove EU, kojim uz još sedam zemalja traži zaštitu od utjecaja ruske propagande.(sic!)

Odnose s Rusijom boljim nisu činile ni predsjedničine „uspravničke“, ni „Inicijative triju mora“, koje se zaista obzirom na protagoniste može protumačiti kao zalaganje predsjednice RH za uspostavu svojevrsnog „sanitarnog kordona“ između EU i Rusije.

Po meni potpuno nepotrebno poslušničko i služničko slanje pripadnika HV na ruske granice, pa bilo to i u okviru NATO-a ili baš radi toga, sasvim sigurno nije i neće pridonijeti poboljšanju odnosa RH s Rusijom.

Poboljšanju odnosa s Rusijom nije pridonosilo ni odugovlačenje s imenovanjem hrvatskog veleposlanika u toj zemlji.

Posebno svjetlo na očito razmimoilaženje u vanjskoj politici između Pantovčaka i Banskih dvora baca činjenica da u službenoj delegaciji koju je vodila predsjednica nije bilo ministrice vanjskih poslova iako je s ruske strane su-domaćin predsjednici bio i ministar vanjskih poslova Rusije.

U pozadini ovih po meni nepotrebnih čisto političkih gafova u odnosima s Rusijom, koji se mogu protumačiti jedino silnom potrebom hrvatskih dužnosnika da se dodvore Amerima, duže vrijeme je tinjala prijetnja sloma „Agrokora“, koji su prije svih naslutile ruske banke, kad na scenu stupa antirusko raspoloženje naročito izraženo kod anemičnog, a jednako ga prakticiraju i drugi hrvatski dužnosnici.

Što su politički i inače nepismeniji, to su na tom planu žešći.
Za njih je Ruska federacije još uvijek SSSR iz Staljinovog doba, jednako kao što im je i bivša SFRJ ostala negdje u periodu između 1945. i 1948.

Didaci su iz očito iracionalnih razloga u slučaju „Agrokor“ žestoko „zalegli na rudo“ čineći sve što je u njihovoj moći kako bi onemogućili ruske banke u realizaciji potraživanja iz njihovog poslovnog odnosa s „Agrokorom“.

U tu i jedino u tu svrhu donesen je sporni, a mnogima i protuustavni zakon odmila nazvan „Lex Agrokor“, očito na osnovi prethodno dogovorenog aranžmana s američkim „lešinarskim“ fondovima, pa što koštalo da koštalo, a koštat će puno, samo neka nisu Rusi.

Plenkovićeva lupetanja o zaštiti nacionalnih interesa i spašavanju ovog ili onog u slučaju „Agrokor“, ostaju samo lupetanja, ja ne dvojim da će vrijeme upravo to pokazati.

Dosad je proizveden samo dodatni ogromni trošak, kroz roll-up kredit, jer niti je što zaštićeno niti je što spašeno, iako bi plaćanja malim dobavljačima mogla uputiti i na drugačiji zaključak.
Samo do podmirenja obaveza dobavljačima bi došlo i bez uplitanja države na način na koji je to učinila, da je provođen standstill aranžman pod dirigentskom palicom Tonyja Alvareza III uz financijski suport ruskih banaka, ali bez roll-up obaveza.

Podsjećam da se i u tom slučaju Ivica Todorić odrekao upravljačkih prava, ne žaleći se da je na to od bilo koga prisiljen ili da je njegov potpis na standstill aranžman i od koga prijetnjama iznuđen.

Hrvatskim didacima izgleda još uvijek nitko nije rekao da se u povijesti baš nitko nije nekažnjeno poigravao s Rusijom, a nije da mnogi, pa i oni najmoćniji, to nisu pokušavali.

I na kraju bili svirepo kažnjeni.

Tako i ovdje, neovisno tko će i kako „restrukturirati“ „Agrokor“, ruske banke će sasvim sigurno znati naplatiti svoja potraživanja, pa pametni postavljaju pitanja čemu se trebalo izložiti silnom trošku, odnosno cijeni „usluga“ američkih lešinarskih fondova, koji su već dosad, ono što su plaćali 20-tak % od nominalne vrijednosti, prodali „Agrokoru“ po cijeni nominalne vrijednosti.

Priče o tome da je Todorić u Moskvi su, iako simptomatične, ipak irelevantne, što se baš i ne bi moglo reći za najavu „Rosnjeftovog“ preuzimanja MOL-ovog udjela u INI.

Živi bili, pa vidjeli.