Saborsko istražno povjerenstvo, kako ga osnovati i onemogućiti mu rad
I vlasti i kreditori i dobavljači i HNB su o „Agrokoru“ sve znali, a ipak nitko ništa poduzimao nije.
Gornja rečenica, iako se formalno odnosi na „Agrokor“, gotovo više od bilo čega opisuje svu razinu korumpiranosti i svu bijedu hrvatske politike a onda i čitavog hrvatskog društva.
To je slika ponašanja „agrokurvara“ u procesu „agrokurvanja“ čiji se rasplet jedva naslućuje.
Svatko je imao svoje razloge za nepoduzimanje, a nijedan od tih razloga ne naslanja se na zakonito postupanje.
Naprotiv!
Ali eto, kako to obično biva obmane, laži, gramzljivost, nepoštenje i kriminal dotjeraše „cara do duvara“ sve više ga razgolićujući i pokazujući da je car gol.
Rasplet „slučaja Agrokor“, koji će trajati tko zna koliko dugo i tko zna čime će sve rezultirati, je jedva započeo i to po meni na potpuno pogrešan način, sasvim nepotrebno uvlačeći državu u rješenje problema i izlažući je nepotrebnim rizicima, samo kako bi se onemogućilo ruske banke, ali i prikrila umješnost nekih članova Vlade u pogodovanja „Agrokoru“, pokazao je da je u nečasne radnje prikrivanja i lažiranja poslovnih rezultata „Agrokora“, pored već pobrojanih, bila umiješana i revizorska kuća, čija centrala je to i priznala promptno brišući iz svojeg registra podružnicu u RH.
Samo koliko god sve zlo zvano „Agrokor“ pokušali pripisati jednom čovjeku, čak i kad i on sam sebe ističe kao jedinog odgovornog, on će doduše reći zaslužnog, jer po njemu je „Agrokor“ remek-djelo, a ne put u propast, „Agrokor“, kako i prva rečenica iza naslova kaže, ni u kojem slučaju nije one-man-show.
Pa ako bismo i pristali da represivni aparat i pravosuđe pronađu odgovorne za kriminalne radnje i osude ih, nikako ne bismo smjeli dopustiti da se ne utvrdi politička odgovornost i svi oni iz vlasti, koji su „gazdi“ u proteklih gotovo četvrt vijeka ne samo “držali ljestve“, nego ga i „poguravali“, tvorno mu pomagali i „nalazili mu se pri ruci“, budu zaobiđeni i prođu „lišo“.
Saborsko istražno povjerenstvo, koje gotovo da nema alternative kad je utvrđivanje političke odgovornosti u pitanju, voljom vladajućih, a posebno HDZ-a, izgleda da je zaustavljeno i prije nego što je počelo s radom.
Rad Povjerenstva bi, po mojem uvjerenju zasnovanom na dostupnim saznanjima, pokazao da u redovima hrvatskog političkog establishmenta jednostavno nema nedužnih, bar kad je „gnojni čir“ „Agrokor“ u pitanju.
E ali već u procesu prije imenovanja Istražnog povjerenstva spominjala su se imena onih koje bi trebalo izuzeti, čak i bez obzira na njihove veze s Todorićem i „Agrokorom“, pa se tako došlo do imena „glavnog projektanta“, kojeg bi trebalo izuzeti jer je već odavno mrtav, pa onda Franju Gregurića jer je bio predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva, pa Nikice Valentića, jer je bio na čelu vlade „koja je dobila rat“, pa Zlatka Mateše, koji je samo bio poslušnik … a da li onda i svemoćnog Borislava Škegre čija je svemoć bila određena ali i ograničena jedino svemoći „hrvatskog državnog poglavara“, kojeg bismo izuzeli, pa …
Boris Vujčić, guverner HNB-a, institucije koja se kad je u pitanju „Agrokor“ baš i nije previše miješala u svoj posao, pogotovo za mandata guvernera Željka Rohatinskog, koji je na funkciju došao iz „Agrokora“, a po isteku mandata se i vratio u „Agrokor“, također zna da su o „Agrokoru“ „svi sve znali“ a nitko ništa poduzimao nije, ali je voljan svjedočiti pred Povjerenstvom, naglašavajući „zanimljive stvari“ koje bi mogao reći pod uvjetom da ga se oslobodi obaveze čuvanja supervizorske tajne.
No koliko god ne bilo nevinih kad je „Argrokor“ u pitanju, u HDZ-u su svjesni da najveća politička odgovornost i krivnja leži na njihovim plećima, počevši od podržavljenja društvenog vlasništva, ideje „200 bogatih obitelji“ i privatizacije zaogrnute u kriminalno ruho, tema koje istražno povjerenstvo ne bi moglo zaobići, pa opstruiraju početak rada Povjerenstva, nastojeći ga u potpunosti zaustaviti, a potom ga i raspustiti.
Hoće li baš svi iz vladajuće koalicije u tome podržati HDZ i tako s njime podijeliti odgovornost, ostaje da se vidi.
Gornja rečenica, iako se formalno odnosi na „Agrokor“, gotovo više od bilo čega opisuje svu razinu korumpiranosti i svu bijedu hrvatske politike a onda i čitavog hrvatskog društva.
To je slika ponašanja „agrokurvara“ u procesu „agrokurvanja“ čiji se rasplet jedva naslućuje.
Svatko je imao svoje razloge za nepoduzimanje, a nijedan od tih razloga ne naslanja se na zakonito postupanje.
Naprotiv!
Ali eto, kako to obično biva obmane, laži, gramzljivost, nepoštenje i kriminal dotjeraše „cara do duvara“ sve više ga razgolićujući i pokazujući da je car gol.
Rasplet „slučaja Agrokor“, koji će trajati tko zna koliko dugo i tko zna čime će sve rezultirati, je jedva započeo i to po meni na potpuno pogrešan način, sasvim nepotrebno uvlačeći državu u rješenje problema i izlažući je nepotrebnim rizicima, samo kako bi se onemogućilo ruske banke, ali i prikrila umješnost nekih članova Vlade u pogodovanja „Agrokoru“, pokazao je da je u nečasne radnje prikrivanja i lažiranja poslovnih rezultata „Agrokora“, pored već pobrojanih, bila umiješana i revizorska kuća, čija centrala je to i priznala promptno brišući iz svojeg registra podružnicu u RH.
Samo koliko god sve zlo zvano „Agrokor“ pokušali pripisati jednom čovjeku, čak i kad i on sam sebe ističe kao jedinog odgovornog, on će doduše reći zaslužnog, jer po njemu je „Agrokor“ remek-djelo, a ne put u propast, „Agrokor“, kako i prva rečenica iza naslova kaže, ni u kojem slučaju nije one-man-show.
Pa ako bismo i pristali da represivni aparat i pravosuđe pronađu odgovorne za kriminalne radnje i osude ih, nikako ne bismo smjeli dopustiti da se ne utvrdi politička odgovornost i svi oni iz vlasti, koji su „gazdi“ u proteklih gotovo četvrt vijeka ne samo “držali ljestve“, nego ga i „poguravali“, tvorno mu pomagali i „nalazili mu se pri ruci“, budu zaobiđeni i prođu „lišo“.
Saborsko istražno povjerenstvo, koje gotovo da nema alternative kad je utvrđivanje političke odgovornosti u pitanju, voljom vladajućih, a posebno HDZ-a, izgleda da je zaustavljeno i prije nego što je počelo s radom.
Rad Povjerenstva bi, po mojem uvjerenju zasnovanom na dostupnim saznanjima, pokazao da u redovima hrvatskog političkog establishmenta jednostavno nema nedužnih, bar kad je „gnojni čir“ „Agrokor“ u pitanju.
E ali već u procesu prije imenovanja Istražnog povjerenstva spominjala su se imena onih koje bi trebalo izuzeti, čak i bez obzira na njihove veze s Todorićem i „Agrokorom“, pa se tako došlo do imena „glavnog projektanta“, kojeg bi trebalo izuzeti jer je već odavno mrtav, pa onda Franju Gregurića jer je bio predsjednik Vlade nacionalnog jedinstva, pa Nikice Valentića, jer je bio na čelu vlade „koja je dobila rat“, pa Zlatka Mateše, koji je samo bio poslušnik … a da li onda i svemoćnog Borislava Škegre čija je svemoć bila određena ali i ograničena jedino svemoći „hrvatskog državnog poglavara“, kojeg bismo izuzeli, pa …
Boris Vujčić, guverner HNB-a, institucije koja se kad je u pitanju „Agrokor“ baš i nije previše miješala u svoj posao, pogotovo za mandata guvernera Željka Rohatinskog, koji je na funkciju došao iz „Agrokora“, a po isteku mandata se i vratio u „Agrokor“, također zna da su o „Agrokoru“ „svi sve znali“ a nitko ništa poduzimao nije, ali je voljan svjedočiti pred Povjerenstvom, naglašavajući „zanimljive stvari“ koje bi mogao reći pod uvjetom da ga se oslobodi obaveze čuvanja supervizorske tajne.
No koliko god ne bilo nevinih kad je „Argrokor“ u pitanju, u HDZ-u su svjesni da najveća politička odgovornost i krivnja leži na njihovim plećima, počevši od podržavljenja društvenog vlasništva, ideje „200 bogatih obitelji“ i privatizacije zaogrnute u kriminalno ruho, tema koje istražno povjerenstvo ne bi moglo zaobići, pa opstruiraju početak rada Povjerenstva, nastojeći ga u potpunosti zaustaviti, a potom ga i raspustiti.
Hoće li baš svi iz vladajuće koalicije u tome podržati HDZ i tako s njime podijeliti odgovornost, ostaje da se vidi.
