U boj! U boj! Za barjak svoj …
Eto, radi nečeg među ozbiljnim svijetom gotovo nevrijedno spomena, nesporno neotesanog i neciviliziranog ispada pravomoćno osuđenog ratnog zločinca, mi krenusmo, nakon ohrabrujućeg Vučićevog posjeta Hrvatskoj, tabanati nazad i zamrzavati odnose sa Srbijom. Radi glupavog incidenta i izvlačenja još glupljih zaključaka iz njega!!!
Jel' Vojislav Šešelj gazio hrvatsku zastavu, valjda je, ovi iz hrvatskog izaslanstva nisu to vidjeli.
Pa, big deal!
Nikad i nigdje viđen i neuobičajen postupak?
Vrijedan prekida posjeta državne delegacije?
Je, ali ne za državnike, već samo za nesposobnjakoviće iz redova onih koji o nama odlučuju kod kuće i predstavljaju nas u svijetu.
Jel' Vojislav Šešelj psovao ustašku majku članovima hrvatskog izaslanstva, valjda je, ne znamo jel' to tko iz redova hrvatskog izaslanstva čuo ili su im tek ispričali.
Pa, big deal, Šešelj to uvijek radi i svim Hrvatima.
Nikad i nigdje viđen i neuobičajen postupak?
Vrijedan prekida posjeta državne delegacije?
Je, ali ne za državnike, već samo za nesposobnjakoviće iz redova onih koji o nama odlučuju kod kuće i predstavljaju nas u svijetu.
Valjda na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni nema nikoga tko išta drži do sebe tko već nije ili još neće osuditi jučerašnji ispad Vojislava Šešelja, nesporno pravomoćno osuđenog ratnog zločinca, koji kao narodni poslanik i dalje sjedi u Narodnoj skupštini Republike Srbije, iako to temeljem zakona te zemlje ne bi smio.
Samo, Vojislav Šešelj nije na političkoj sceni Srbije nikad bio nikakav odlučujući faktor, nije to ni danas, on je valjda u svojoj uobrazilji upravo onaj i onakav kakvim ga opisuju hrvatska bagra i brabonjci. Za njih je Šešelj bio odlučujući faktor u Srbiji čak i u ona prijeratna i ratna vremena, pa i onda kad ga je nesporni gazda Srbije, Slobodan Milošević, držao „fijokiranog“ u zatvoru u Padinskoj Skeli.
Nedajbože da bi Slobodan Milošević bio neprijateljski raspoložen prema Hrvatskoj, jer on je bio onaj s kim smo pregovarali, s kim se dogovarali, s kim smo paktirali i sporazume potpisivali.
Ne, prema hrvatskoj bagri i brabonjcima Slobodan Milošević i Srbija kojoj je on bio na čelu, nisu bili naši neprijatelji, naši neprijatelji su bili oni koji u Srbiji ni o čemu odlučivali nisu, dakle Šešelj i njegova Srbija. Ma što to značilo.
Želimo li graditi dobrosusjedske i partnerske odnose sa susjedima, a posebno sa Srbijom, onda bi u našem nacionalnom, vjerskom, državotvornom, riječju nacionalšovinističkom, zanosu valjalo malo prikočiti, malo „curiknuti“, malo reterirati.
Prvo bi se valjalo naviknuti na činjenicu da su općeprihvaćena stajališta u objema državama o nekim događanjima u prošlosti različita, a o nekim i dijametralno suprotna, kao primjerice o vrsti i karakteru rata ili VRO „Oluja“.
Mislim da bismo trebali prihvatiti činjenicu da se ta stajališta neće mijenjati niti će se približavati, bar ne u nekakvo dogledno vrijeme.
Zato je po meni kontraproduktivno neprekidno čekićati po tome i radi tih razlika koje nas dijele odbijati izgradnju dobrosusjedskih i partnerskih odnosa
E da, samo da bi se razumijevali globalni procesi u svijetu, međunarodni politički odnosi i silnice, da bi se vodila politika koja bi vodila uvažavanju Republike Hrvatske i njenoj međunarodnoj afirmaciji, valjalo bi na čelu države imati bar pokojeg državnika, a ne nacionalšovinizmom, ustaštvom i klerofašizmom opsjednute ljude koji prije spadaju u specijalizirane zdravstvene ustanove, nego da vode narod i državu.
Dakle da bi se moglo prelaziti preko takvih incidenata i nespornih svinjarija, kakve je priredio Vojislav Šešelj i pridati im značaj koji zaslužuju, valjalo bi u Hrvatskoj onemogućavati ili se bar nedvosmisleno distancirati od gnojnih čireva, vlastitih šešelja, svih onih radi kojih primjerice imamo tri obilježavanja godišnjica proboja logoraša iz logora smrti Jasenovca. Onu koja za tu manifestaciju kao svog izaslanika izabire poznatog „antifašista“ Ivana Zvonimira Čička …
One koji su pokrovitelji ustaških derneka kod Bleiburga, kod jame Jazovka i drugdje …
One radi kojih predsjednik Hrvatskog sabora odbija pokroviteljstvo nad obilježavanjem Dana Pobjede nad fašizmom i Dana Evrope.
Valjalo bi, prvenstveno radi nas samih, pripaziti tko nam vodi državu i narod, izbor su moćni instrument za postići takve ciljeve. Ali izgleda da se mi kao narod tim instrumentarijem na znamo služiti.
A dok to ne naučimo, ostat ćemo „muljevito dno Evrope“, posvađani sa svijetom i samima sobom.
