Proizvodnja besposličara i izopćavanje iz hrvatstva
Mnogo toga što u Hrvatskoj ne valja, a teško bih mogao navesti išta što valja, jer je u proteklih 20 godina sve što je vrijedilo uglavnom obezvrijeđeno ili potpuno uništeno. Aktualne hrvatske vlasti, jednako kao i one prije njih, to ili ne primjećuju ili se prave da ne primjećuju, pa ispada da se neke loše stvari bolje vide izvana, a dojadile su i EK, pa ona na njih upozorava.
Jedna od tih stvari su i neopravdana i gospodarski nepodnošljiva prava i privilegije hrvatskih branitelja, pa EK ta prava, posebno nakon njihovog „proširenja“ kroz novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja, naziva pravim imenom - proizvodnja besposličara. A ja bih rekao i „cementiranje“ glasačkog tijela HDZ-a. Njih je već sad toliko da oni i članovi njihovih obitelji sami mogu na izborima donijeti pobjedu njihovoj političkoj opciji, a to je HDZ. Tu nema mjesta nikakvom političkom opredjeljenju, niti oni imaju izvan kategorije vlastitih interesa ikakve stavove o bilo čemu, njih pogoni isključivo vlastiti interes.
Nema tu ni mjesta ikakvoj ljubavi prema domovini i niti kakvoj spremnosti na žrtvu o čemu tako vole lamentirati, ta oni su predvođeni Tuđmanom i ratovali prvenstveno radi redistribucije narodnih dobara u stvaranju kojih su samo rijetki od njih sudjelovali.
Moram priznati da ne znam zemlju u kojoj bi se po svim osnovama na ratne veterane i crkvu trošilo više nego za kulturu, znanost i obranu zajedno.
Vole lamentirati o tobožnjoj svemoći SUBNOR-a u bivšoj državi, pravima bivših boraca NOR-a i boračkim mirovinama, nikad se ne pitajući kako to da je prosječni radni staž umirovljenih bivših boraca NOR-a bio 27 godina, a prosječni radni staž umirovljenih branitelja samo 17 godina. Tih 10 godina staža „viška“ u korist bivših boraca NOR-a isključiva je posljedica njihove socijalizacije, produktivnog zapošljavanja prvenstveno.
Povlačenjem sredstava za veteranske mirovine iz mirovinskih fondova u koje nisu uplaćivali, oni zapravo voljom vlasti te fondove pljačkaju.
Nije ovo prvi put da EK upozorava hrvatske vlasti na taj problem, u mojem prilogu od 08. 03. 2018. sam na tu temu između ostalog napisao:
„Sve ono što se tražilo pod šatorom ispred Savske 66 pretočeno je kroz „Zakon o pravima hrvatskih branitelja ….“ usvojen u studenom 2017. u stvarna prava čime je definitivno zacementirano postojanje jednog parazitskog sloja hrvatskog društva pozicioniranog iznad zakona.
Na već tada neprimjerena braniteljska prava upozoravali su pregovarači EU hrvatsku stranu tokom pretpristupnih pregovora, ali je Jadranka Kosor uspjela uvjeriti EU pregovarače da RH bez problem može servisirati obaveze prema braniteljima. Tako je ta stavka ostala netaknutom.
No EK prati stanje u Hrvatskoj i već 2016. upozorava hrvatske vlasti da se sredstva državnog proračuna namijenjena najugroženijem kategorijama hrvatskog društva neopravdano i nepravedno preusmjeravaju ratnim veteranima. Naravno bez odziva s hrvatske strane.
Sve vezano za braniteljska prava i privilegije je ne samo u sferi iracionalnog, nego i potpuno nerazumljivog, pogotovo u svjetlu činjenice da RH isplaćuje mirovine za gotovo 7.000 bivših pripadnika HVO-a, valjda kao nagradu za to što su ratujući protiv A BiH rušili susjednu državu.
No spomenutim Zakonom iz studenog 2017. braniteljska prava su toliko proširena da to nije moglo proći „ispod radara“ EK i ona kroz dokument „Country Report Croatia 2018“ kao dijela dokumenta „2018 European Semester“ od 07. 03. 2018. sa stanjem u Hrvatskoj upoznaje EP, VE, Evropsku centralnu banku i sve članice EU, upućujući Hrvatskoj vrlo ozbiljne kritike radi toga.“
Mislim da vam ne trebam reći da će se autistične hrvatske vlasti oglušiti i na ovo upozorenje, nastaviti servisirati parazite i stvarati nove besposličare. Ta prava i te privilegije su zapravo već psihički uništile mnoge ljude u punoj snazi i to ne kroz PTSP, već kroz onaj intimni osjećaj beskorisnosti i time posvemašnje nepotrebnosti.
Pametne vlasti bi kategoriju ratnih veterana bar pokušale socijalizirati, a ne od njih praviti problem i njima osobno i društvu u cjelini. Ali kako je Tuđmanovim dolaskom na vlast pamet prestala stanovati u Hrvatskoj, bilo bi prepretenciozno očekivati bilo kakve pametne poteze hrvatskih vlasti, pa i na tom planu.
U nedjelju 07. 10. 2018. su izbori u BiH, za sve i svašta, što naravno ne može proći bez „dobronamjernog“ angažmana vlasti u Zagrebu i Beogradu, koje nikako da odustanu od svoje „petljavine“ i miješnja u unutarnje stvari te ionako problematično funkcionalne države. Ako je išta na ovim prostorima u proteklih skoro 27 godina ostalo isto, onda je to ponašanje Beograda i Zagreba prema BiH koje je dogovoreno na susretu Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu.
Naročito je bolesno navijanje Zagreba za Dragana Čovića, tog najupornijeg promotora HR HB, odnosno njegov izbor za mjesto člana predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda, navlače ga po Hrvatskoj k'o vrag grješnu dušu, Zagrebačko sveučilište časti ga počasnim doktoratom … sve kako bi se urbi et orbi zorno pokazalo da Hrvatska dušom i tijelom stoji iza HR HB i tim ruši BiH.
Čović pak sam smatra da je biti članom predsjedništva BiH njegovo stečeno pravo, odnosno da člana predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda ima pravo birati jedino članstvo HDZ-a BiH.
Tu isključivost i ponašanje HDZ-a BiH i Čovića samog drznuli se kritizirati franjevci iz franjevačke provincije Bosna srebrena, na što im je Čović žestoko uzvratio:
“Tko su oni da govore što je od onoga što ja radim ispravno, a što ne?! Tko su oni da osuđuju većinsku volju Hrvata u Bosni i Hercegovini?! Oni koji se vjekovima zalažu za Bosnu, a ne za naš narod! Sve ove godine šutim i ne obazirem se na takve poruke. Ali više neće moći. Ja sam jedini legitimni predstavnik Hrvata u ovoj zemlji i ja određujem tko je Hrvat, a tko nije!
Ako ovako nastave, neka budu sigurni da ću im oduzeti nacionalnu pripadnost. Boli mene briga koliko su oni vjekova prisutni u onoj zemlji, nisu oni ti koji će govoriti o hrvatskom nacionalnom biću nego ja. Ako im je preča Bosna od nas, onda neka ostanu uz nju. Eto ih tamo Bošnjacima, oni ih svakako vole jer simpatiziraju Bosnu i Hercegovinu.”
I iz ovoga vam je valjda jasno da je Dragan Čović „srcem i dušom za državu BiH“ i da, ako itko, onda upravo on „zaslužuje“ biti član njenog predsjedništva.
A jasno je i zašto ove nedotupavne hrvatske vlasti toliko navijaju upravo za Dragana Čovića.
Ali nije Čović bez podrške kad je katolički kler u BiH u pitanju, promptno su na njegovu stranu stali franjevci iz Hercegovačke franjevačke provincije, poručujući „franjevačkoj braći iz Bosne da se okane Bosanstva i da prihvate našu ideologiju“.
Nadam se da vam je jasna „međugorska“ ideologija, koja po potrebi i crkvena vrta zazida, kako oni drugačije „ideologije“ ni u crkvu ne bi mogli.
Ja ipak nekakvu slabu nadu gojim da Čović neće biti izabran, što bi bilo u najboljem interesu jednako tamošnjih Hrvata kao i države BiH.
