Još o ostavštini Franje Tuđmana
Franjo Tuđman trebao bi ući u povijest, ne radi tobožnjeg stvaranja države koju je uništavao, on jednostavno ni za kakvo stvaranje nije bio, već radi novela koje je uveo u područje politike, posebno kadrovske politike i upravljanja državom.
Pored prakse da pobjednik na izborima, imao ili nemao ikakvog suvislog programa, ma na koji način na izborima pobijedio ili ma na koji način prevario biračko tijelo, oformi vlast, koja onda četiri godine radi što je volja, ta zaboga pobijedili su na izborima …
Mnogo toga je sadržano u sintagmi „jedinstva vlasti“, ipak mislim da je najveći doseg da narod/građani, a onda i njegovo predstavničko tijelo odgovaraju „hrvatskom državnom poglavaru“, odnosno izvršnoj vlasti, a ne onako kao što je to praksa u demokratski uređenim društvima i državama, da vlast odgovara narodu prvenstveno putem njegovog predstavničkog tijela.
Ovih poniženja kojima Andrej Plenković izlaže Hrvatski sabor i svakog od zastupnika koji nešto propitkuje, izražava sumnju u nepogrešivost predsjednika vlade ili iskazuje neslaganje s politikom vlade kojoj je na čelu, ne bi se stidio niti „tvorac hrvatske države“, koji je tu praksu uveo.
Dobar dio njegove bahatosti možemo bez svake sumnje pripisati njegovom manjkavom kućnom odgoju, a drugo njegovom profesionalnom osposobljavanju na „Tuđmanovoj akademiji“.
Osobno sumnjam da se s toliko ponižavanja svojem parlamentu obraća i „zadnji evropski diktator“.
No Andrej Plenković sve to može prvenstveno zato što u Hrvatskom saboru prave opozicije i nema, odnosno ono što opoziciono djeluje je preslabo, i jučer smo vidjeli da je čast opozicije branio jedino predsjednik HSS-a Krešo Beljak, iako ja osobno ne vjerujem da je on jedini koga smeta uznapredovali fašizam, koji ne da kuca na hrvatska vrata nego je pored Andreja Plenkovića i predsjednice Republike stekao puno pravo građanstva.
Najjača opoziciona stranka, koja bi u Hrvatskom saboru trebala udarati tempo, SDP, se već gotovo dvije godine, prvenstveno zahvaljujući „mangupima u vlastitim redovima“, bavi sama sobom, obožavatelji konzervativnog liberala ne daju joj da diše i da brani politički lijeve ideje, da bude ono što opozicija mora biti, korektor ponašanja vlasti.
Iz redova te stranke dolazi i njen „ugledni član“, kojeg bismo ukratko mogli opisati kao švercera kroz život na naš račun, koji se dosad u svojem „opozicijskom“ djelovanju istakao uglavnom iskazivanjem podrške Andreju Plenkoviću i guranjem tog svata na mjesto člana EK.
Pa jel' onda čudno da Andrej Plenković na krilima Tuđmanove doktrine „može što hoće“, pa to i radi? A to što radi djeluje kao da se za nešto gadno i ružno osvećuje hrvatskom narodu, koji odumire i bježi iz Tuđmanistana glavom bez obzira. Radi Andreja Plenkovića i izuzetno „uspješne“ politike njegove vlade koja je dovela Hrvatsku na samo začelje zemalja EU!
I ne, nije Andrej Plenković u takvom djelovanju ni sam ni usamljen, on to radi u suradnji s predsjednicom Republike koja nam svojim antologijskim „dosjetkama“ širi „slavu izvan“ granica tako da joj se, a zapravo nama, smije čitava Evropa, a bogami sve više i svijet. Tu su u sinergijskom djelovanju i vrh HDZ-a, kler Stepinčeve crkve i čelništva braniteljskih udruga.
Kako rekoh, nitko iz opozicije, osim Kreše Beljaka, niti je vidio niti čuo kako ministri slave ratne zločince, kako posmrtne ostatke poginulih, na smrt osuđenih i strijeljanih ili izvan pravnog sustava smrću kažnjenih, bivših pripadnika OS zločinačke kvislinške tvorevine sahranjuju uz vojne počasti, prethodno ih proglasivši nevinim žrtvama. Nitko ne vidi ili možda i vidi, ali ga ne smeta, uznapredovali ustaški revival koji hrvatske vlasti ne suzbijaju, kao što ne reagiraju na govor mržnje, na promociju fašizma niti na negaciju holokausta.
Naprotiv predsjednica Republike izjavljuje kako su te pojave u RH toliko marginalne da ih nije vrijedno spominjati, hoda okolo daje izjave i u intervjuima toliko lupeta pa i otvoreno laže, pogotovo kad govori o bivšoj Jugoslaviji, tako da o tome pišu strani mediji i portali, jesni se tek čude pitajući se što joj to treba, drugi tvrde da se tim nekontroliranim izjavama samo sramoti, a treći idu toliko daleko da otvoreno tvrde da predsjednica RH „masti“ odnosno laže.
Strani mediji su sasvim ispravno zaključili u kojoj je funkciji bilo i ono predsjedničino neobuzdano „navijanje“ i nesuvislo ponašanje na SP u Rusiji, a ja dodajem da Kolinda Grabar Kitarović svojim ludovanjima, lažima i nesuvislim izjavama ne sramoti samo sebe nego i državu kojoj je na čelu.
