And now something completely different
Eh, da uzeo sam si tamo pravo biti virtualni župnik, pa onda slijedom toga i održavati propovijedi virtualnoj pastvi.
Evo jedne od tih propovijedi:
Kršćanska braćo i sestre,
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, zapovijed je ljubavi.
Za pravu ljubav ne trebaju zakoni, jer onoga koji ljubi, nitko ne treba tjerati da bude dobrohotan prema onome koga voli.
Sve naše bližnje, a posebno neke, voljet ćemo i to onako kako bi i same sebe voljeli: jer voljeti nekoga manje nego znamo sebe voljeti - odmah osjetimo da to i nije prava ljubav, cjelovita ljubav. (moći ćemo voljeti druge tim više ako i sebe znamo voljet).
Ljubav ne poznaje granica, ljubav je prava onda kada želi uvijek rasti u svojoj dobrohotnosti - dobroti, kad želi uvijek biti još veća i još veća.
Ako poželimo iskreno ljubiti - već smo počeli zbiljski ljubiti.
Jedna naša župljanka, neću je imenovati, ali svi je znate, je poput zabludjele ovčice, ima silnih problema u poimanju ljubavi.
Ona čak i prema svojem skromnom vremešnom župniku ne gaji i ne iskazuje ljubav, koju on pokazuje prema njoj. Moglo bi se čak reći da ona svojeg župnika uopće ne ljubi.
