Zašto sam se (konačno) i ja odlučio?
Čitajući što i kako pišu drugi, često ne razumijevajući njihove potrebe da kažu nešto, a ne znaju ni kako ni zašto, odlučio sam da i ja pokrenem svoj blog, a namjernici i čitatelji neka odluče ... Zašto sam blogu dao naslov "Protiv struje"? Na to me je ponukao svojedobni grafit na Studomu "Stjepan Radić" i 7. Gimnaziji: "Ne prihvaćamo proglašene istine!", jer ja zaista do tih istina držim kao do lanjskog snijega. A kako su "stvaranje hrvatske države", "domovinski rat", "branitelji", "regionalna vojna sila", "pobijedili smo treću komunističku a četvrtu vojnu silu svijeta" itd. itd., službene istine, red je da ih se demistificira i detronizira i da se stvari konačno počne nazivati pravim imenom.
Stvaranjem hrvatske države prozvan je proces osamostaljenja Hrvatske i njenim izdvajanjem iz savezne države u kojoj je ona imala sve atribute državnosti i bila nositeljem izvornog suvereniteta. Pa i svojim Ustavom SRH bila je definirana kao država. A ako to nije bila, onda "stvarateljima" Hrvatske upućujem pitanje: "U kojim je to granicama svijet priznao RH kao subjekt međunarodnog prava?"
Domovinskim ratom proziva se lokalni dogovoreni ratić niskog intenziteta kojeg bi se dobronamjerno moglo prozvati slamanjem pobune dijela hrvatskih državljana srpske nacionalnosti u svrhu njihovog izgona iz Hrvatske. U tom činu nema ničeg svetog niti uzvišenog, ničega čime bi zaslužio naziv "domovinski rat".
Braniteljina se zove one koje bi se u normalnim zemljama zvalo ratnim veteranima, valjda i jedino radi toga da se a konto toga mogu iz državnog proračuna odlijevati ogromna sredstva onima koji su "stvarali državu", a čiji je država talac, bez svake sumnje. Ovako kako je danas, izgleda da je "braniteljstvo" najisplativiji "minuli rad", koji će, kad u potpunosti dođe na naplatu, jednostavno pojesti Hrvatsku. Da u ovoj jadnoj zemlji ima imalo pameti, onda bi se izmijenio Zakon o braniteljima u smislu da jedini koji imaju prava na državnu skrb budu invalidi (vojni i civilni, kao žrtve rata) te roditelji i djeca poginulih branitelja. Samo, oni su stradalnici i žrtve.
Hrvatska kao regionalna vojna sila. Što reći na to, osim da ni jedna Njemačka to danas nije. A kojim potencijalom (i vojnim) raspolaže Njemačka, a kojim Hrvatska?
A priča o pobjedi nad "trećom komunističkom i četvrtom vojnom silom svijeta" je nešto posebno samo zato jer se pritom misli na JNA, koja je bila raspadajuća se vojska umiruće države, koja nas je ipak "raskrojila" u bici za Vukovar, jedinoj ozbiljnoj bici koju smo s njom vodili na teritoriju RH. Itd. itd.
Rat je davno završio, a gdje smo mi danas, kad nas nitko ne pljačka, kad nam nitko ne krade devize, kad je hrvatska puška na hrvatskom ramenu, a hrvatska lisnica u hrvatskom džepu? Povijest je pokazala da je u svakom narodu poslije završetka rata (pogotovo pobjedničkog) zavladao stvaralački zanos koji je bio kotač zamašnjak svekolikog ubrzanog razvoja društva. Taj stvaralački zanos u pravilu traje nekoliko godina. Na ovim našim prostorima taj je zanos poslije WWII trajao gotovo dvadeset godina.
U Hrvatskoj nakon rata, koji se iz tko zna kojih razloga zove DR, taj je zanos izostao. Narod je umjesto u žaru stvaralačkog zanosa potonuo u duboku letargiju. Gotovo nevjerojatno zvuči istinita tvrdnja da su i Hrvati i drugi građani Hrvatske u FNRJ djelovali u stvaralačkom zanosu i postigli zadivljujuće rezultate, a da u svojoj samostalnoj državi to nisu u stanju, neće, ne mogu ili ne znaju. Ja jednostavno odbijam u to vjerovati! Koji su uzroci tome?
Osnovni razlozi leže u suštini karaktera Tuđmanove vlasti. A ta vlast je prikazivala stvarnost kao sliku u iskrivljenom zrcalu. Iako svaki pojednac zna da je slika u zrcalu kriva, on ipak takvu sliku vidi. Sustav vrijednosti je poremećen do krajnjih konzekvenci. Pa odjednom ono što prema uvriježenim kriterijima civiliziranog svijeta vrijedi kao mana, postaje vrlina. Laž se tako pretpostavlja istini. Podlost dostojanstvu. Gramzljivost skromnosti. Neukost obrazovanosti. Itd. Itd. Kao kod delirijum tremensa, alkoholičar je svijestan da to što on vidi nije istina, ali on to tako zorno vidi da reagira instinktivno. Zauzimanjem obrambenog stava!
U takvom svijetu čovjek, kojeg bi se najkraće moglo okarakterizirati atributom pristojan, se očito ne snalazi. Znači da se u novostvorenim uvjetima većina građana Hrvatske uopće ne snalazi. Zato se osjeća nesigurno i iskompleksirano, prevarenim i odbačenim, nikom potrebnim. Pristojan pojedinac počinje sumnjati sam u sebe, pa provjerava svoje stavove propitkujući se kod prijatelja i znanaca, pa kad vidi da najveći broj njemu poznatih bliskih ljudi razmišlja na isti način kao i on, postaje još zbunjeniji i još se više povlači u sebe. Opaki je karakter Tuđmanove vlasti proizilazio iz karaktera Tuđmanove osobe. A Tuđman je bio opsjednut svojom važnošću, svojim mesijanstvom, bio je uskogrudan, zadrt, nedovoljno obrazovan, sebičan, lišen svakog osjećaja suosjećajnosti prema tuđim patnjama, bez osjećaja za humor. Kratko rečeno sujetni narcisoidni paranoik! Vrlo opasan! I na nesreću svih građana Hrvatske trajao dugih deset godina. U tih deset godina svoje autokratske vlasti, Tuđman je uspio razoriti i samu dušu hrvatskom narodu. Pođimo samo od famozne floskule pod imenom "pomirenja partizana i ustaša". Floskula je zbog toga što se to ideološki ne može pomiriti. Kao da netko pokuša pomiriti vodu i vatru. Ideološki neopterećenim ljudima nikakva pomirba nije potrebna, jer oni i nisu u svađi. Onih dva-tri posto izidelogiziranih ni Bog ne može pomiriti. I ne treba! Nadalje pristupio je prekrajanju povijesti pokušavajući prikazati i rezultate WWII drugačijim nego su stvarno bili. Ispadalo je tako da OS tzv. NDH nisu doživjele poraz. Nacistička Njemačka je poražena, ali ne i "njezina najvjernija saveznica, koja je jedina s Njemačkom ostala do samoga kraja" (tako je to Tuđman rastumačio Kinkelu) , tzv. NDH. Ma zamisli samo!?
"Jedinstvo vlasti" negira pak same temelje trodiobe vlasti koja time prerasta u diktaturu. Dio toga je i zahtjev da "sudstvo provodi hrvatsku državnu politiku", znači provodi Tuđmanovu samovolju. "Domovinski rat" je slijedeća floskula "prodana" hrvatskom narodu, jer se jednom dogovorenom lokalnom ratiću za teritorije (podjela BiH), daje aureola veličanstvenosti. Rat za stvaranje hrvatske države! Mo'š mislit'! Sljedeća podvala je naziv "branitelj" za sudionika rata s hrvatske strane. Ta floskula trebala je amnestirati počinitelje zločina od odgovornosti, jer branitelj, samo mu ime govori, ne može ni počiniti zločin. Osamostaljenje Hrvatske podvaljuje kao "stvaranje hrvatske države" kao da Hrvatska nije bila država i prije Tuđmana. "Predsjednik svih Hrvata", "Otac domovine", "Hrvatski George Washington" ili "Hrvatski državni poglavar" su samo neki od naziva u kojima je Tuđman uživao. Otima građanima hrvatske njihovu imovinu (društveno vlasništvo), podržavljuje je, a onda "privatizira" a la tuđmaniana. To je najveća pljačka ikad izvedena na ovim prostorima. Na taj način nesposobni ali gramzivi podobni pojedinci prisvojili su i uništili najveći dio imovine koje su stvarale generacije građana Hrvatske. Najveći dio pljačke proveden je za vrijeme rata, kad je pažnja javnosti bila usmjerena na ratna zbivanja. Na taj način je ogroman broj ljudi ostao bez posla i sredstava za život. Potpuno je uništen srednji sloj koji je nosilac razvoja u svim društvima i svim društvenim uređenjima. Iz osjećaja besperspektivnosti stotine tisuća, mahom obrazovanih i mlađih ljudi, napustilo je Hrvatsku.
"Crkva u Hrvata" je sa svoje strane pružila puni suport Tuđmanovoj vlasti, a prepretenciozno bi i bilo očekivati njeno drugačije ponašanje onako impregnirane i premrežene ustaštvom. Posttuđmanovske hrvatske vlasti, kako one SDP, tako i ove "reformiranog" HDZ-a, nisu pokazale odlučnost da provedu sustavnu i temeljitu detuđmanizaciju, vrate građanima dostojanstvo i povjerenje u demokratski izabranu vlast. One su se isto uplela u zamke tuđmanizma, pa nemaju snage rasčistiti s ekstremnom desnicom, poštivanjem principa da promicanje fašizma nije pravo na drugačije mišljenje. Znači da uz detuđmanizaciju treba provesti deustašizaciju po uzoru na denacifikaciju koja je provedena u Njemačkoj. Tek tada moći će se krenuti u buđenje građana i njihovo podizanje iz letargije. Tek tada može se računati s mogućnošću da se građani RH oslobode olovnih utega tuđmanizma i bodro krenu u izgradnju boljeg sutra u svojoj vlastitoj državi.
