"Država stvorena na zločinu"
U tom smislu bila je i predstavka Vlade da nastupi u svojstvu "prijatelja suda". Glavna tužiteljica je takvu mogućnost odbila. Carla del Ponte se naime 29. 09. 2006. u svojem izlaganju u Helsinkiju dotaknula i najvlasti u najdržavi svijeta, Republici Hrvatskoj, komentirajući zahtjev Vlade sudu u den Haagu da joj se prizna status prijatelja suda, e kako bi mogla tuđmanovsku istinu prikazati sudu. Carla tvrdi da je sud određene zaključke donio, kako o politčkom okviru, tako i o karakteru i namjerama Tuđmanovog režima, te da nema nikakve potrebe dodatno politizirati sudski proces. Naravno, odluku o priznavanju statusa donijet će sud, a ne tužiteljica.
Vezano za ovu temu uključila se i Misija OESS u RH prigovorom hrvatskim vlastima kako svojim postupanjima i odnosom prema optuženicima pred ICTY, a pogotovo u slučaju Gotovine, "šalje zbunjujuće poruke", posebno domaćem pravosuđu koje će preuzeti neke slučajeve od suda u den Haagu, a i one do kojih će doći temeljem istraga koje su u toku. Kao da nekome u svijetu još nije jasno da se "bijeg" A. Gotovine odvijao uz znanje i suport, vjerojatno i financijski, hrvatskih vlasti. No kad je pritisak onih, koji nas "mrze samo zato što smo Hrvati", postao neizdržljiv, morao je i Gotovina prestati s "bijegom".
Moderna hrvatska država uspostavljena je odlukama ZAVNOH-a, te definirana svojim Ustavom kao nacionalna država hrvatskog naroda i nositelj izvornog suvereniteta. Ta država se voljom svojeg predstavničkog tijela odrekla dijela svojeg suvereniteta, udružila se kao FDH (NRH, SRH) s drugima nacionalnim državama u DFJ (FNRJ, SFRJ), čime je savezna država postala subjektom međunarodnog prava. Dakle izvorni suvarenitet ležao je na republikama a ne na saveznoj državi, odnosno suverenitet SFRJ proizlazio je iz suvereniteta republika, a ne obrnuto. Tako se i državljanom SFRJ postajalo temeljem republičkog državljanstva, odnosno kad se zatražila potvrda o državljanstvu SFRJ, dobivao se dokument koji se zvao "Izvod iz knjige državljana SR Hrvatske".
Ta i takva Hrvatska je donijela odluku da saveznoj državi uskrati dio svojeg suvereniteta koji je na nju prenijela i vrati ga, te tako sama postane predmetom međunarodnog prava, odnosno da se osamostali i postane međunarodno priznata država. Ne ulazeći u prirodu Tuđmanove vlasti niti ocjenjujući način na koji je osamostaljenje provedeno, za vrijeme Tuđmanove vlasti nije stvarana nikakva država, pa čak nikakva država nije ni uspostavljena, već se samo postojeća hrvatska država u svojim granicama osamostalila-razdružila od savezne države i postala subjektom međunarodnog prava.
To su činjenice koje zorno pokazuju da nikakvi zločini pojedinaca ili grupa iz redova hrvatskog naroda, da ovakva ili onakva priroda Tuđmanovog režima, ne mogu ni na koji način dovesti u pitanje ni hrvatsku državu ni pravo na postojanje Republike Hrvatske kao međunarodno priznate države. A oni koji bi htjeli prikazati Tuđmana kao tvorca nekakve države, pa i nalaziti nekakvu svoju ulogu i svoj djelić prava na čast, slavu i mjesto u povijesti pri "stvaranju" države, jedini su koji Republiku Hrvatsku stavljaju pod znak pitanja. To nitko pametan ni u Hrvatskoj ni u svijetu ne čini. A sudbina razno-raznih zaklada bit će vjerojatno po principu deja vu, po uzoru na one fondove, račune i zaklade, koji su osnivani/otvarani za "potrebe obrane Hrvatske od agresije", koje su iskreni privrženici ideje obilato punili, a snalažljivi srebroljupci trošili za svoje privatne potrebe i za punjenje svojih džepova.
