Rušenje svijeta

Ulicama pustim plazim

Poput gluhe kuje,

Pokušavam rastjerati

U glavi oluje.

Koliko sam u mislima

Silno je ljubio,

Koliko je puta tako

Nježno obljubio!?

Sve, baš sve, je bilo

U životu mome,

Tek njoj podređeno

I više nikome.

U mom srcu mjesta

Tek je za nju bilo,

Bez nje sve je pusto,

Bezlično, sivilo.

Izdala me, napustila

A u srcu mi i duši

Silnu pustoš ostavila,

Čitav svijet se ruši.