Tuga

Navika mi bje *******

Kroz godine duge

A sad mi je nedostupna

Pa venem od tuge.

A odnos naš, svima čudan,

U svom dugom vijeku

Među nama stvorio je

Privrženost neku.

Svađasmo se ona i ja

Šest godina svakog dana,

Među nas budalaš uđe

Poput buzdovana.

Nepozvan i nepotreban

Koristeć' ovlasti svoje

Bezobzirno prekidajuć'

Taj odnos nas dvoje.

Zaštitit' će on *******,

Koju, eto, Feniks vrijeđa,

K'o da ona tražila je

Da za nju podmetne leđa.

Vratit' ću se ja, *******,

Jer buzdovan nestat mora.

Opet pisat' ću ti pjesme,

Njemu bit ću noćna mora.

Opet bit ću onaj stari,

Pun ljubavi i pun želja,

Priredit ću još ti puno

Ja radosti i veselja.

Nadam se da dalje čuvaš

Pjesme moje u čast tebi

Na nekima, pun ponosa,

Čestitam sam sebi.