"Antifašizam - sinonim za prikrivanje zločina"
To je prema današnjem "Jutarnjem listu" jučer (24. 08. 2007.) ustvrdio kardinal Bozanić za vrijeme hodočašća svećenika u istarskom mjestu Lanišće, koje je organizirano povodom obilježavanja 60. obljetnice smrti istarskog svećenika Miroslava Bulešića, kojeg su "ubili komunisti", a tko bi drugi.
Nakon brojnih izjava, koje graniče sa zdravom pameću, predstavnika hrvatskog klera, neovisno o mjestu koje zauzimaju u crkvenoj hijerarhiji, a u tome prednjače biskupi i nadbiskupi, od Bogovića , Ivasa, Jezerinca, Prenđe, koji bi čak jamčio za kriminalca Gotovinu, Valtera Župana koji izjednačava Tita s Hitlerom, a u svojem intervjuu tršćanskom listu direktno atakira i hrvatsku državu i hrvatski narod, evo nam i kardinala Bozanića koji je nakon "komemoracije" na bleiburškom polju evo ponovo smogao snage pa izreći navedenu pastirsku "mudrost".
I ovom svojom izjavom Bozanić smo potvrđuje privrženost hrvatskoga klera fašizmu, potvrđuje da taj kler ni danas ne odstupa, koliko god to anakrono bilo, od provođenja naputaka iz Stepinčevog pastirskog pisma od 28. ožujka 1945., jer u to vrijeme još valjda samo Stepinac i većina hrvatskog klera nisu znali koja opcija pobjeđuje u ratu, a da nad nadasve "čovjekoljubivim" parolama "Juden 'raus" i "Srbe na vrbe", pobjedu odnosi "ratnohuškačka" parola "Bratstvo i jedinstvo". Ali najvjerniji vojnik pape Pia XII u borbi protiv komunizma, hrvatski primas Alojzije Stepinac, u svojem pastirskom pismu i nakon što je izgubljen i rat a s njime i sve iluzije o "Katoličkoj državi Hrvatskoj" (Stepinac je uvijek i jedino tako govorio o tzv. NDH), na samom kraju rata poziva hrvatski kler da ne surađuje s komunističkim vlastima. On sam i dalje ostaje u vezi s određenim ustaškim dužnosnicima, neke u bijegu od vlasti i skriva na Kaptolu, na suđenju mu je ta povezanost nedvosmisleno dokazana, pokazujući simpatije za djelovanje "križarskih grupa".
Da, uputio je Stepinac i pastirsko pismo hrvatskom kleru 1941., pozivajući taj kler na posvemašnju pokornost i suradnju s ustaškim režimom. Toga pisma se on nikad nije odrekao niti ga opozvao.
Brojni su primjeri pojedinih pripadnika klera koji su habit zamijenili ustaškom uniformom, a križ i krunicu pištoljem i kamom, sve u službi uspostave NSP-a. Sarajevski biskup Ivan Šarić, premda je članstvo u toj terorističkoj organizaciji bilo nespojivo sa svećeničkom dužnošću, pače crkvenim kanonima zabranjeno, zakleti je ustaša od 1934., a svojim prilježnim "radom" i "borbom za našu stvar" stekao laskavi naslov "vješač Srba".
U svijetlu spomenutog Stepinčevog pisma kojim se zapravo negiralo ratnim pobjednicima da su srušili najmonstruozniji režim ikad na ovim prostorima i da su pozivanjem na ljubav ("bratstvo i jedinstvo") pobijedili zlo, preveli Hrvatsku na stranu ratnih pobjednika i osigurali hrvatskom narodu i pravo na opstanak i pravo na državu. Ti komunisti, ti partizanski borci, bez svake sumnje Hrvati, nosili su viziju boljeg svijeta, nosili su viziju ravnopravnosti među ljudima i među narodima, pa su zato valjda i bili neprihvatljivi Alojziju Stepincu. Zato jer nisu htjeli graditi "Katoličku državu Hrvatsku", državu mračnog režima, državu posvađanu sa čitavim svijetom.
Antifašizam je civilizacijsko dostignuće, jer su zahvaljujući tom opredjeljenju pobijeđeni i nacizam i fašizam i militarizam kao najmračnije, u svojoj suštiniu duboko protuljudske sile, sile koje su razdirale čovječanstvo, istrebljujući čitave narode i pokušavajući uspostaviti globalnu dominaciju nad onim slabijima.
Antifašizam danas predstavlja onu osnovu na kojoj kojoj počiva ujedinjena Evropa, ali i sve demokratske zemlje svijeta. I za sve u svijetu je tome tako, osim za hrvatske klerofašiste, za njih je antifašizam, kako to lijepo elaborira kardinal Bozanić, samo "sinonim za prikrivanje zločina".
Zanima me postoji li u okviru KC još makar jedan kardinal koji bi se, neovisno što o tome privatno misli, o antifašizmu javno usudio izreći to što je izrekao Bozanić?
