Traumatizirana nacija
Svjedoci smo koliko je plemenitih osjećaja kod ljudi kadar potaknuti nogomet, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Tako da nas gotovo ništa, što se događa u i oko nogometa, više ne može iznenaditi, od promoviranja rasizma i fašizma, preko rušilačkih pohoda navijača, do pravih navijačkih ratova koji podrazumijevaju teško ozlijeđene i mrtve.
Sjećam se tako da su u Turskoj početkom šezdesetih godina izbili žestoki nemiri u kojima je sudjelovalo desetak tisuća ljudi s obje strane, a sukobili su se stanovnici dvaju manjih gradova oko nedosuđenog jedanaesterca ili sličnog, s puno ranjenih i nekolicinom mrtvih.
Honduras i Salvador vodili su 16 dana pravi rat u kojem je bilo oko 2.000 poginulih, koji je prouzrokovan nogometnom utakmicom, tako da je i u povijest ušao kao "nogometni rat".
Sprega pak nogometa i politike vodi do silnog kriminala i korupcije, ne trebamo ići dalje od onoga što rade kabadahoija iz Pogane Vlake, na privremenom radu kao gradonačelnik Zagreba i Maminjo, čelni čovjek NK "Dinamo", upitnog mentalnog zdravlja. Zagreb daje šakom i kapom, a Maminjo se trsi potrošiti što više, ponašajući se pritom kao stvarni vlasnik "Dinama", koji bez gradskog novca uopće ne može egzistirati.
I sad ocoubojica Taylor lomi nogu Edouardu da Silvi, rečenom Duduu, hrvatskom reprezentativcu brazilske provenijencije u dresu Arsenala, lišavajući hrvatsku reprezentaiju na EP-u usluga ovog vrsnog igrača.
Javljaju se čak i znana novinarska pera koja sad pronalaze te nemilosrdne englestke bekove kao one koji lome kosti iz čistog zadovoljstva. Sjećam se da je sam Šekularac svojedobno slomio noge trojici protivničkih igrača, a on nije bio engleski bek.
A povreda Dudua je više prouzrokovana Taylorovim nogometnim neznanjem i neopreznošću nego namjerom da osakati igrača protivničke momčadi. Premda je u sferi špekulacije, mislim da takve namjere kod Taylora uopće nije bilo.
Čitav događaj toliko je istraumatizirao hrvatsku naciju, pogotovo onu nogometnu, da su naprasno u drugi plan pala i poskupljnja i inflacija i zaostajanje u pregovorima s EU i blokiranje sredstava iz pretpristupnih fondova, jednako kao i priznavanje/nepriznavanje Kosova. Jer eto mi smo planirali, a kad smo planirali, onda je to i gotova stvar, osvojiti predstojeće EP u nogometu, a koliko je to bitno za mentalno zdravlje i stanje nacije ne usudim se ni pomisliti, a sad se eto pojavi nekakvi Taylor, ne krojač, što mu ime kaže, već butcher po vokaciji, mesar dakle i sruši nam koncepciju, jer bez Eduarda teško da možemo osvojiti prvo mjesto.
Jest da je Dudu dobar igrač, jest da je hrvatski reprezentativac, ali pitam se jel' radi loma njegove noge trebalo u London slati bulumentu sportskih novinara i televizijske ekipe, jel' to vijest koja mora biti velikim slovima otisnuta na naslovnicama dnevnih listova koji se furaju na ozbiljne političke dnevnike?
Ali tko sam ja da se išta pitam?
