Hrvatsko priznanje Kosova
Eto Kosovo je pred proglašenjem nezavisnosti kao prijelazne faze na putu prema komadanju Makedonije, Grčke i Crne Gore, te ostvarenju krajnjeg cilja, uspostave Velike Albanije.
Zašto je MZ u slučaju Kosova odstupila od principa nemijenjanja granica silom za mene će ostati vječnom tajnom. Jesu li prvenstveno evropski političari toliko politički nepismeni da ne znaju da država Kosovo nije sama sebi cilj i da priznanjem Kosova kao nezavisne države otvaraju Pandorinu kutiju.
Zašto se nije pribjeglo rješavanju problema Kosova na način kako je riješavan Južni Tirol, kad nikome u MZ na kraj pameti nije bilo komadati Italiju i dio njenog teritorija pripajati Austriji, što je bio maksimalistički zahtjev pobunjenih Austrijanaca u Alto Adigeu. Istinaibog zahtjeve svojih sunarodnjaka službeni Beč nije podržavao, već je od njih tražio da svoje probleme riješavaju s vladom u Rimu.
Problem je riješen poštovanjem principa: "Alto Adige jest dio Italije, ali većinsko stanovništvo čine Austrijanci!" i "Točno je da su Austrijanci većinsko stanovništvo, ali Alto Adige je talijanski teritorij!"
Službena Tirana za razliku od Beča stalno je, pa i za najstabilnije Titove vlasti u Jugoslaviji, neprekidno podgrijavala separatističke težnje među kosovskim Albancima, imajući uvijek u vidu uspostavu Velike Albanije.
U funkciji ovladavanje teritorijem i ostvarenjem većine u stanovništvu na Kosovu bio je i natalitet među Albancima, najveći na svijetu. Jel' nekom upopće zamislivo da je u zadnjem ročnom sastavu JNA neposredno prije rata bilo gotovo 40 % Albanaca. Dakle, nekakvih 8 % stanovništva daje 40 % ročnog sastava vojske.
Ništa nije pomagalo ni to što je bivša država kroz Fond za nerazvijene "upumpala" na Kosovo više novca nego što je bila vrijednost svih sredstava Marshallovog plana doznačenog za obnovu ratom razorene Njemačke.
I što se na Kosovu razvilo osim mržnje prema slavenskom stanovništvu i državi koja je držala Kosovo kao malo ulja na dlanu.
Kad se danas pogleda Kosovo ispada da su oni razvijeniji u bivšoj državi izdvajajući za Kosovo desetine milijardi USD, ustvari bacali novac financirajući razmnažanje Albanaca.
Proglašđenje nezavisnosti, kao i međunarodno priznanje države Kosovo izgleda da je gotova stvar i svi se trude prognozioarti kako će reagirati Srbija.
Iskreno, svejedno mi je, kako će reagirati Srbija, mene zanima kako će reagirati RH, moja država,
Svi iz vrhova vlasti najavljuju da će RH u svojim odlukama slijediti većinu zemalja EU.
Međutim u svijetlu pragme, državnih i nacionalnih interesa i vođenja politike kao umijeća mogućega, RH ne bi trebala nikuda žuriti, nikuda srljati.
Treba pažljivo odvagnuti tko je važniji za interese RH Srbija ili Kosovo, jer se tu očto igra prema logici "ili ili". Mislim da se tu i nema puno razmišljati, jer je R Srbija puno važniji partner RH od Kosova, pogotovo kao tržište za hrvatske proizvode, dok bi s Kosova jedino drogu i kriminalce mogli uvoziti.
Zato bi Hrvatska trebala, kad bi u vrhovima njene vlasti bila i zera pameti, priznati Kosovo tek onda kad ga prizna Srbija.
