Na mladima svijet ostaje
Gornjoj narodnoj mudrosti nema se što dodati, osim što bi je u slučaju Hrvatske trebalo malo preinačiti, tako da glasi: "Na "braniteljima" svijet ostaje!"
Jer kad bi hrvatske vlasti posvetile bar djelić pažnje koju, sasvim neopravdano, posvećuje "braniteljima", hrvatskoj mladeži, ne bi nam djeca i mladež bili ovako frustrirani i zahvaćeni beznađem.
Nisam sociolog, pa mi je teško zaključiti i dati točnu dijagnozu onoga što se događa u hrvatskom društvu, ali vidljivo je da nam, kad su mladi u pitanju, nikako ne ide.
Hrvatske vlasti donesu zakon, a potom nitko taj zakon ne poštuje, jer vlasti i nisu osigurale instrumente za njegovo provođenje.
Naša djeca, zbog trke roditelja da namaknu sredstva za puko preživljavanje, već od malih nogu u vlastitoj obitelji nemaju onu pažnju koju bi trebali imati, jednostavno ih se ne odgaja tako da budu spremni za sve nedaće koje ih u životu čekaju. U predškolskoj dobi nemaju potrebnu pažnju ni skrb u jaslicama i vrtiću, često su im "tete" osobe koje taj posao rade, ne zato što vole djecu i rad s djecom, nego zato jer su se jednostavno morale negdje uhljebiti. Povratkom iz boravka kući roditelji ih guraju bakama i djedovima, jer sami, kako rekoh, nemaju vremena za njih.
U školama je odgojna komponenta gotovo potpunu zanemarena, izostaju oni ljudski kontakti između učitelja/nastavnika/profesora i djece, nastavni kadar isto sveden na kruhobostvo ne uspijeva uspostaviti takav odnos da đacima predstavljaju uzor. Nastavnike, dakle one koji bi trebali biti najzaslužniji za osposobljavanje mladih ljudi za život, sveli smo na krpe za brisanje poda.
Dakle prave komunikacije s djecom nema u obitelji, a nema je ni u školi. Neki roditelji koji su mogućni opet misle da sve mogu riješiti novcem, pa od djece stvaraju ljude neosjetljive prema drugim ljudima, ljude koji jednostavno ne znaju što je ljubav.
TV-kuće kao najutjecajniji mediji jednostavno nemaju osmišljenih programa za djecu i mladež, pa ako to izbjegavaju komercijalne televizije, HRT to jednostavno ne bi smjela ni izbjegavati ni zanemarivati. To bi netko iz hrvatskih vlasti trebao šapnuti na uho podobnom Vanji Sutliću, koji ni u ludilu ni u bunilu nije smio doći na čelnu poziciju u HRT.
Spomenuo sam već da zakon imamo, ali se tog zakona nitko ne drži, nitko ga ne poštuje. Koliko puta ste doživjeli da dječak ili djevojčica u trgovini zatraže cigarete ili alkoholno piće, a da prodavač zatraži osobnu iskaznicu, jer po zakonu te proizvode ne smije prodavati maloljetnim osobama.
Koliko puta ste vidjeli mlađe od 18 godina kako poslije 23:00 sata bez pratnje starijih, nerijetko "napušene" ili u pijanom stanju bauljaju po gradu, prizor koji jednostavno ne možete vidjeti u npr. jednoj Njemačkoj, gdje se isto tako jedino nekom neobjašnjivom omaškom može dogoditi da prodaavač proda alkoholno piće ili cigarete osobi koja nije punoljetna.
Ulazaka u noćne lokale ili klubove za maloljetne također nema. Maloljetna osoba može uredno kupiti ulaznicu, čak i za one lokale koje mogu posjećivati tek oni stariji od 21 godinu, ali će je na ulazu uredno zatražiti osobnu i neće je pustiti, ali neće ni vratiti novac za ulaznicu, što je isto jedna od odgojnih mjera, jer je na vidljivom mjestu jasno istaknuto upozorenje da je zabranjen ulaz mlađima od 21 godinu.
Džeparac je priča za sebe, sad se već duže vrijeme ne skitam Njemačkom, ali prije deset godina prosječni džeparac njemačkog tinejdžera kretao se oko 50 DEM
A kad ono počinju raditi i dokad rade disko klubovi u Zagrebu? Gotovo svi otvaraju vrata onda kad bi maloljetnici već morali biti kod kuće. Ali što učiniti kad vlasnici disko klubova imaju tako snažan lobi da se set potrebnih odluka o ograničenjima njihovog rada, kad su u pitanju maloljetnici, u Skupštini Grada ne uspijeva niti staviti na dnevni red, a kamo li valjano raspraviti i radno vrijeme klubova usaglasiti sa zakonskim odredbama.
Financiranje sadržaja za mlade također je upitno, a ako se nešto i napabirči, onda je to manje nego što onaj opskurnjak i "Podravke", Pavković, dobiva za svoje aktivnosti pod naslovom "Da se ne zaboravi" a zapravo služe tek uznemiravanju građana.
Istinaiboog ima i hvalevrijednih akcija i aktivnosti, kao i mjesta gdje se okupljaju maloljetnici, ali u pozadini takvih aktivnosti/akcija uvijek ćete naći tek jednog ili dvojiccu entuzijasta, koji čak i neke akcije financiraju iz vlastitog džepa.
A zamislite da se sva ona sredstva koja se daju za rad "braniteljskih i udruga proizašlih iz DR" usmjere u financiranje programa za mlade, koliko bi među mladima bilo manje besprizornih, koliko manje narkomana i koliko manje onih koji razmišljaju kako da si oduzmu život?
E, ali ništa se tu ne može, jer hrvatska budućnost nije njena mladost, već "branitelji".
