Može li se pasti niže, premijeru?
Na novinarsko pitanje o "njegovoj moralnoj vertikali", Deši Mlikotin Tomić, Sanader odgovara da "ona nije njegova moralna vertikala već Hrvatskog Sabora".
Novinar je naravno aludirao na silan pritisak koji je HDZ vršio na opoziciju da se baš Dešu Mlikotin Tomić izabere za predsjednicu Povjerentva za sukob interesa.
Danas se zna da opozicija ni nakon svih nagovaranja i pritisaka nije pristala na imenovanje dotične, pa je izabrana preglasavanjem, iako se radi o osobi koja bi trebala biti izabrana konsenzusom.
Niti u HDZ-u, niti u Vladi, niti u Saboru, bar kad su članovi HDZ-a u pitanju, ne događa se doslovno ništa što prethodno Sanader nije naložio ili bar blagoslovio.
Tako je bilo i sa ovim imenovanjem, pa je onda Sanaderovo "prebacivanje loptice" na Sabor, više nego smiješno.
Ne misli li valjda Sanader da su novinari, a s njiam i cjelokupna hrvatska javnost, baš tako maloumni, pa da ne znaju tko je danas apsolutni gazda u HDZ, a slijedom toga i u državi, jer HDZ čvrsto drži sve poluge vlasti u rukama.
Premijerovo ponašanje je tako prije svega bahato i podcijenjivačko, a potom je to i svojevrsni bijeg od odgovornosti, jer svu odgovornost prebacuje na Sabor, amnestirajući izvršnu vlast od bilo čega.
E sad dotičnu "moralnu vertikalu" krase pomalo čudna poimanja prava i pravne države, jer nije vidjela nikakve prepreke da Đapić sjedi u njenom povjerenstvu iako mu je dokazano krivotvorenje magistarskog rada.
Oslobodila je ona od svake sumnje i odgovornosti i ministra Primorca, koji je suspendirao prosvjetnu inspektoricu koja je otkrila, ne nepraviolnosti, nego pravi kriminal na Splitskom Veleučilištu ...
A da je inspektorica itekako bila u pravu, pokazuje i činjenica da su joj vraćene sve ovlasti, a da je naložena provedba upravnog nadora na Veleučilištu u Splitu.
Da nije napravio nikakav drugi propust, taj ministar, koji vodi brigu o izgradnji sveučilišnog kampusa u Mostaru i tamošnjem sveučilištu prebacuje stotine milijuna kuna novca hrvatskih poreznih obveznika, a ne vodi brigu o stanju prosvjete i obrazovanja u državi u kojoj je resorni ministar, morao je već radi toga podnijeti ostavku.
Naravno da Sanader o tome pojma nema, ali ako ćemo se zajebavati.
Nije li korupcija ono pogodovanje Zadru, koje sada već drugi mandat radi ministar Kalmeta, a ne radi se samo o tome da je "priključna cesta Zadra na autocestu", mimo projekta izgrađena kao puni profil autoceste, pa su troškovi "vantroškoničkih radova" bili valjda 200 % veći od ukupno planiranih, sve plaćemo novcem hrvatskih poreznih obveznika.
Kad je to pitanje opozicija postavila u Saboru, Sanader je poduzeo sve da obrani svojeg ministra.
Na temelju ovih primjera, koji bodu oči, a i stotina drugijh istih i sličnih, zaključujem da će u ozbiljnu borbu protiv korupcije i kriminala u Hrvatskoj krenuti tek onaj koji krene od "zbirke skupocjenih satova".
