"Moralne vertikale"
Nakon što nas je blagopočivši izveo na "pravi put", otvorio nam oči" i "stvorio nam državu", okrenuo je sustav društvenih vrijednosti na glavu, pa je sve ono što je u civiliziranim društvima proglašeno manom, kod nas odjednom postalo vrlinom.
Pa su nam se na tragu toga počele nuditi kao uzori ljudi koej se proglašavalo moralnim vertikalama hrvatskog društva.
Nisu to samo bili ljudi iz redova osnivača HDZ, nego razno-razni tipovi s konopca i konca, koji su nam se takvima nudili radi svojeg domoljublja, herojstva, erudicije ..., a onda se događalo da se spotaknu na najbanalnije prepreke i svale u prašinu iz koje se uglavnom i nisu dizali.
Recimo Ljubomir Čučić, pjevale su se ode njegovoj elokvenciji, obrazovanju, pameti .... imenovan je i veleposlanikom u Belgiji, a onda ...
Ali neću o tim tipovima, već o onima koji su poznati sa svojeg soljenja pameti i prokazivanju drugih, a onda uhvaćeni s "prstima u pekmezu" jer su nenamjenski trošili novac poreznih obveznika dok su bili zastupnici u Hrvatskom Saboru.
Jedan od njih je Slaven Letica, lice koje svojedobno samo što nije "iskakalo iz paštete" koji je naklonost državnog poglavara stekao ne pametnim savjetovanjem, već objavom transkripata razgovora Tuđman-Rašković, što je srušilo Raškovića kao lidera hrvatskih Srba i time svako pregovaranje sa srpskom stranom učinilo nemogućim.
Dodvorio se on poglavaru i člankom "Vještice iz Rija" kojim je pokrenuo ne samo hajku već ordinarni linč hrvatskih feministica Rade Iveković, Jelene Lovrić, Slavenke Drakulić, Vesne Kesić i Dubravke Ugrešić.
Živjeti nismo mogli bez mišljenja, ocjena i usmjeravanja tog smiješnog čovječuljka, kojeg nam se sve vrijeme pokušavalo prodati kao nekog izuzetnog inteletualca.
A da osim nabrojene dvije svinjarije ništa drugo nije učinio, nije osoba s kojom bi se čestit čovjek htio identificirati.
I sad kruna svega, trošenje novca hrvatskih poreznih obveznika, prema izvješću dotični čak nije svojem financijskom izvještaju ni račune prilagao.
On i dalje ne smatra da je činio nešto nedopustivo.
Drugi slučaj je je Ivo Banac, profesor s Yale-a, trenutni predsjednik HHO-a.
On je je opet kao saborski zastupnik sam sebi iznajmljivao vlastiti prostor, kupovao skupi namještaj, a odmah potom ga otpisivao.
Može li taj čovjek i dalje ostati na čelu HHO-a, institicije koje pretpostavlja osnovno ljudsko poštenje.
Znam ja, reći ćete vi, ako je to mogao biti Čičak, onda može svatko, a ja se s vama neću složiti.
Svoj kredibilitet je Banac već narušio svojim zalaganjem za Thompsonovo "pravo na pjevanje", koje mu nitko i nije ugrožavao, ono što je kod tog svata ugroženo i sporno je njegovo pravo da promovira fašizam, a tu mu HHO ne bi smio pomagati.
Drugo je onakva neprimjerene i nervozna reakcija na članak Slavenke Drakulić objavljen u The Guardianu, gdje Banac u ime HHO brani hrvatske vlasti od "napada", a ustvari on napada Drakulićku radi toga što ga je ona prozvala baš u vezi zagovaranja Thompsonovog "prava na pjevanje".
Te i takve ljude se nama nudi kao moralne vertikale društva, ugledne i neporočne građane iza kojih stoje karijere znanstvenika, valjda da prave društvo istim takvim "moralnim vertikalama" iz redova Katoličke Crkve.
I s njima bismo se trebali uspješno boriti protiv korupcije i za ozdravljenje hrvatskog društva!?
Dopustite mi da ne vjerujem da je to s takvim ljudima moguće.
