"Javni natječaji"
Javne nabave su zaista u RH postale mjesto općeg lopovluka i pljačke neovisno o kojoj se razini radilo, jel' to na razini države, županije, općine ili javnog poduzeća i neovisno o tome sklapaju li se poslovi putem direktne pogodbe ili putem provedenog javnog natječaja, institut kojeg i je uveden upravo s namjerom da se izbjegnu direktne pogodbe već na natječaju prihvati ponuda najpovoljnijeg ponuđača.
Sudeći prema onome što se događa u Zagrebu, kroz poslove koji su nakon provedenog javnog natječaja povjereni najpovoljnijem ponuđaču, izgleda da se pljačka i više nego što je to slučaj pri direktnim pogodbama.
Dva nedavna posla u Zagrebu to najbolje ilustriraju; ZET-ova kućica na Černomercu plaćena EUR 5.009 po kvadratnom metru i obnova paviljona u Parku Vladimira Nazora, koja je plaćena EUR 4.152 po kvadratnom metru.
Zanimljivo je da je oba posla putem javnog natječaja dobila tvrtka TIGRA, kojoj je vlasnik M. Penava, kum kabadahije iz Pogane Vlake na privremenom radu gradonačelnika grada Zagreba, rečenog Milana Bandića.
Što je sporno, ako je proveden javni natječaj po zakonu i posao povjeren napovoljnijem ponuđaču?
Sporno je to što struka procjenjuje da su oba posla plaćena 6-7 puta više od njihove tržišne vrijednosti uzimajući u obzir građevinske normative, cijene materijala, cijene rada, projektiranja i nadzora.
Pitate se kako je to moguće u uvjetima javnog natječaja?
Tehnologija je je vrlo uhodana, građevinski lobi dogovara tko će se na koji natječaj javiti i koji posao dobiti, tako da na raspisani natječaj ponude šalju samo oni koji su odabrani i to tako da se nude izuzetno "napuhane" cijene, a onaj koji je određen da dobije posao je, nešto do osjetno, povoljniji.
Na kraju i nije bitno hoće li i sam posao odraditi tvrtka koja je kao najbolji ponuđač posao dobila, ako je pametna i neće, kao što je to u slučaju paviljona vidljivo, jer pronalaskom podizvođača, koji će napraviti posao po tržišnim cijenama, ne radeći ništa zarađuje najviše.
I sad kad novinari upitaju o takvim poslovima i kumstvu kabadahiju iz Pogane Vlake, on im bahato i bezobrazno odgovara, da s tim nema nikakve veze, ali da je posao odrađen po zakonu, jer je proveden javni natječaj na koji se javilo više ponuđača, a posao povjeren najpovoljnijem.
Sve pet, samo kad ne bi bilo stvarne tržišne vrijednosti izvršenih radova.
Ova dva primjera su toliko zorni da USKOK ne bi smio časa časiti, već ući u Zagrebački Holding i Poglavarstvo, jer "suradnici", bez kojih pljačka ne bi bila moguća, sjede i u jednom i u drugom, vještačenjem provjeriti sve takve poslove, pa da se vidi koliko je "stradao" proračun grada Zagreba otkako mu je Milan Bandić gradonačelnik s posebnim naglaskom na period od dolaska S. Ljubičića u gradske strukture.
Kad čovjek malo bolje razmisli, ovo je i zornija pljačka od one u Osijeku, radi koje je već uhićen onaj direktor GPP-a Osijek.
Ili vi možda očekujete kako će se "nova metla" u Zagrebačkom Holdingu, Ivo Čović, uspizditi i tražiti nečiju odgovornost za takve poslove.
Nemojte to očekivati, Ivo Čović ne grize ruku koja ga hrani.