Hrvatska, opameti se!
Kardinal Puljić je jučer, 10. 10. 2009., na hodočašću u Mariji Bistrici umjesto propovijedi održao jedan zapaljivi politički govor, promašeni govor koji podiže tenzije i budi strasti.
Taj govor je poziv na otpor, poziv na sukobe, poziv na nesuradnju u BiH...
Takve govore, ako mu ih se drži, neka drži u Međugorju a ne kod Kraljice mira u pitomom Zagorju.
Što bi Hrvatska trebala, radi usijanih glava hercegovačkih Hrvata, jer taj Puljićev govor bio je upravo u njihovoj funkciji i na njihovoj omiljenoj "valnoj dužini", zaratiti sa čitavim svijetom i ne riješiti ništa?
Osim zaraditi sankcije.
Zato što hercegovački Hrvati neće živjeti u BiH i ne priznaju je kao svoju državu?
Zato što siju u BiH, a Boga mole da u Hrvatskoj pada kiša?
Hrvati iz Hrvatske su čak i ginuli u nemalom broju spašavajući tu bagru u ratu koji su izavali s Bošnjacima, sad bi oni ponovo u rat, a ratovali bi valjda kao i u proteklom ratu preko svojih posrednika, Hrvata iz Hrvatske.
Ideje njihove, poginuli iz Hrvatske.
Hrvati su u BiH konstitutivan narod, ali hercegovački Hrvati to ne žele biti, oni hoće treći entitet kao međupostaju za otcijepljenje od BiH i pripojenje Hrvatskoj, prikazujući se neprekidno kao da su, ne konstitutivni narod, već nacionalna manjina u BiH.
Jer Hercegovac bez kruha može, ali bez trećeg entiteta koji vodi u Hrvatsku po principu "i vražja Hrvatska sa Širokim u njoj, ni Božja Hrvatska bez Širokoga", ne može.
Njih se za druge Hrvate u BiH niti tiče niti ih je briga, Bosanci neka ostanu u Bosni, Hercegovci će u Hrvatsku.
Ta politika je istjerala možda čak i polovicu Hrvata iz BiH i to iz najhrvatskijih njenih dijelova (nikad to nije bila Hercegovina, nego srednja Bosna), a svakako iz najbogatijih (Bosanska Posavina).
Cijenio bih kardinala Puljića da je progovorio (premda i opet zašto on i zašto u Mariji Bistrici?) o tome da je BiH domovina Hrvata koji u njoj žive, jednako kao što je domovina Bošnjaka iili Srba i da svoje probleme riješavaju i za svoja se prava bore i zalažu u Sarajevu i pred međunarodnim tijelima, a ne u Zagrebu.
I to ne samo za hercegovačke Hrvate, nego za sve Hrvate u BiH.
Svijet je opravdano spriječio podjelu BiH i uložio previše sredstava da bi dopustio da netko neprekidno kotač povijesti i napretka vraća unazad.
A to hercegovački Hrvati oduvijek čine, kako prije Daytona, tako i danas.
Bune se na Bošnjačku većinu, a neće pogledati da se ponašaju nemjerljivo gore tamo gdje su oni većina.
Vlasti RH bi sa svoje strane trebale jednom za svagda prestati s dvoličnom igrom i "potkubavanjem" usijanih hercegovačkih glava na način da ih oni upute na mjesto, gdje mogu riješavati svoje probleme i reći im jedamput za svagda da to mjesto sasvim sigurno nije Zagreb.
Reći im da oni po nacionalnom sastavu mogu biti 100 % Hrvati, ali da je teritorij na kojem obitavaju teritorij međunarodno priznate države BiH.
Reći im da se prestanu ponašati kao nacionalna manjina, jer to sve vrijeme rade, odnosno ako neće biti konstitutivni narod, neka se tako izjasne i neka onda prihvate status nacionalnme manjine, kad ima taj status po svemu sudeći odgovara, a onda neka se kao nacionalna manjina bore za status konstitutivnog naroda i treći entitet.
Jer su, ulazeći u rat u BiH, neprekidno govorili da se bore za jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH, smetnuvši s uma da su u predratnoj BiH bili jednakopravniji. Pa i dugogodišnji stvarni "gazda" BiH bio je nesporni Hrvat, Branko Mikulić.
Puljićev politički govor, nikakva propovijed, je samo još jedan od dokaza kako se KC svim silama trudi politički djelovati dolijevajući ulje na vatru.
Promatrajući situaciju u BiH prisjećam s svojedobnog bunta Austrijanaca u Južnom Tirolu (Alto Addige), koji su neprekidno burgijali da se oni, kao nesporna većina među stanovništvom, imaju pravo samoorganizirati i pripojiti Austriji.
Krenuli su prosvjedi, talijanska država odgovara represijom, počnu praštati bombe i letjeti u zrak mostovi i drugi objekti ... klasični terorizam na djelu.
Izaslanstva tamošnjih Austrijanaca hodočaste u Beč tražiti od službenih austrijskih vlasti da ih podrže njihovim nastojanji,ma i pomognu da se pripoje Austriji.
Odgovorne vlasti u Beču im kažu da je točno da su u Južnom Tirolu Austrijanci većina među stanovništvom, ali da je točno i to da žive na teritoriju međunarodno priznate države, Republike Italije, ako imaju kakvih problema, njih trebaju rješavati s vladom u Rimu, a ne vladom u Beču, pa će ako ikada više dođu s takvim idejama u Beču naići na čvrsto zatvorena vrata.
Naravno da je austrijska vlada posredovala kod talijanske da počnu pregovori i da s problem riješi, naglasivši svojhim talijanskim partnerima da Republika Austrija nije i nikad neće podržavati secesiju svojih sunarodnjaka u Južnom Tirolu.
Ponašanje austrijskih vlasti u sporu oko Južnog Tirola je obrazac prema kojemu bi se trebale ponašati vlasti RH kad su u pitanju Hrvati u BiH.
Hrvatskim vlastim trebalo bi prilikom njihovog posredovanja biti puno lakše, jer su Hrvati u BiH konstitutivni narod, a Austrijanci u Italiji nacionalna manjina.
