Osamostaljenje Hrvatske II
(Tako se radilo)
Vidjeli smo da se Hrvatska nije niti pokušala osamostaliti od SFRJ legalnim puten i kroz institucijee sustava, već je pribjegla nasilju.
Nije niti pokušala uspostaviti nekakav suvisli dijalog s hrvatskim Srbima, a kamo li riješiti njihov status u Hrvatskoj koja se namjerava osamostaliti.
Odnosno Tuđman se prihvatio posla da smanji broj Srba u Hrvatskoj odnosno njihov udio u ukupnom stanovništvu svede na manje od 8 % kako bi oni izgubili status "značajne manjine".
U Norvalu je, kao po svemu sudeći ključnom centru ekstremne emigracije, podrška Tuđmanu uvjetovana provođenjem lustracije ali ne komunista nego upravo Srba.
O svojoj namjeri on govori svojem tadašnjem prijatelju Edi Murtiću kojem doslovno kaže da će kad preuzme vlast "nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945. i istjerati Srbe iz Hrvatske", a Edo to povjerava u svojim intervjuima, posebno "Novom listu" i "Blicu".
Svjedoci smo kako se na Srbe verbalno nasrće već na predizbornim skupovima HDZ-a, a Srbi unatoč tome i zaglušujućoj velikosrpskoj propagandi i manipulacijama, na izborima svoje glasove daju najvećim dijelom SDP-u, a ne SDS-u.
Srbima se ukida status konstitutivnog naroda u RH, ne priznaje im se ni status značajne manjine niti se s njima uspostavlja bilo kakav dijalog, već se dipli o "najvišim standardima manjinskih prava".
Počinje ih se izgoniti s posla i maltretirati na druge načine, što potpomognuto već spomenutom velikosrpskom propagandom koja doslovno truje dušu tom narodu, dovodi do kninske pobune, nepuna tri mjeseca nakon što jeTuđman preuzeo vlast u Hrvatskoj.
Na pobunu Srba u Kninu Tuđman nema odgovora, iako je general Špegelj imao razrađen plan gušenja pobune u Kninu, ne doduše s dva helikoptera specijalaca (?), već s dvije brigade rezervnog sastava MUP-a (a ustvari TO), Tuđman ni da čuje za to, već optužuje Špegelja da hoće izazvati rat.
Vrijeme je to kad Ratko Mladić u Kninu odbija svaki kontakt s "četnicima".
Nekadašnji pomoćnik generala Petra Novoselića (komandant TO SRH), kasniji pukovnik HV, B. S., je u svojem svjedočenju pred saborskim Povjerenstvom za istragu o svojedobnom izmještanju oružja hrvatske TO u skladišta JNA između ostalog rekao: "Što to mene pitate, pitajte onoga koji se sprema za rat a dekretom raspušta vojsku (Tuđman je dekretom raspustio TO)".
Dakle sve priče o tome kako RH nije imala ni vojske ni zapovjednog kadra su priče za malu djecu, zato jer je TO to sve imala. Bila je ustrojene kao vojska sa preciznom evidencijom obveznika, mob planovima, zbornim mjestima, jedinicama, zapovjedništvima, logistikom ... a u mirovini 10-ak tisuća časnika i dočasnika bivše JNA.
Što to TO nije imala, pa nije imala oružja za taj sastav, ali za nekoliko brigada je i oružje postojalo. Dakle jezgra oko koje se mogla ustrojavati vojska je postojala, ali to je "vizionar" Tuđman u svojim nastojanjima formiranja stranačke vojske HDZ-a sve "previdio".
Druga priča, ona o tome kako su TO i njena zapovjedništva bila prepuna Srba, također ne pije vodu iz jednostavnog razloga što država prilikom mobilizacije poziva onoga koga ona hoće.
A najbolje je pozvati sve, pa onda znaš na koga možeš računati a na koga ne.
Dakle sva kuknjava o nepostojanju vojske i vojne organizacije pada u vodu pred jednom jedinom činjenicom, a to je imperativ izgona "viška" Srba iz Hrvatske, kojeg je Tuđman preuzeo u Norvalu u zamjenu za podršku emigrantskih proustaških krugova u njegovoj borbi za vlast.
Tako je Tuđman trebao provesti lustraciju, ali lustraciju Srba a ne komunista, lustracija komunista nije dolazila u obzira radi provođenja u život ideje "pomirbe" Maksa Luburića.
Zato on raspušta TO i dopušta stvaranje paravojnih struktura od onih stranačkih (HOS) do bogtepitaj čijih ("posade" pojedinih kafića), kojima ne pada na pamet gušiti pobunu u Kninu, već napadati i provocirati JNA.
Da je Hrvatska bila iole država, onda bi procesuirala sve one koji su 1991. samovoljno "uzeli puške i krenuli", a to bi se odnosilo kako na HOS, tako i na sve "jedinice i sastave" izvan ZNG i redovnog i pričuvnog sastava policije i posebne policije.
ZNG jest bio paravojna struktura, ali je bio pod nadzorom države, dok ove druge paravojne strukture to nisu.
A danas su svi oni preštimani "dragovoljci DR".
To je vrijeme formiranja "trojki" svojevrsnih prijekih sudova koji "presuđuju" uglavnom Srbima, ali se ne libe presuditi i nepoćudnim Hrvatima ili drugima.
Lete u zrak stanovi, kuće i gospodarski objekti kojima su vlasnici Srbi, u Vukovaru policija čak ni na uviđaje ne izlazi.
Slijedi sastanak Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu a zatim u Tikvešu gdje je dogovoreno da "višak" hrvatskih Srba preuzme Milošević, a da se BiH podijeli, a rat bude sredstvo za provođenje toga plana pod nazivom "Humano preseljenje naroda i razmjena teritorija".
Zašto rat?
Pa zato jer jedino rat može proizvesti dovoljne količine straha da pokrene veće skupine ljudi da napuštaju svoje domove, ostavljaju svoju imovinu i traže pretpostavljenu luku spasa.
Rat se rasplamsao i bio je isključivo u funkciji izgona Srba i podjele BiH, za osamostaljenje Hrvatske nije trebalo ratovati.
