Cijena rada u Hrvatskoj je previsoka?
Prisjećam se tako "mračnih vremena" (danas znamo da smo bili roblje i da nas je samo milost Franje Tuđmana oslobodila ropskog položaja) i tada jednog od najvećih zagrebačkih obrtnika, koji je uvijei, imao problema s plaćanjem poreza, jer nije znao razdvojiti prihode od poslovnja i svoje prrivatne financije. A imao je ženu koja je mu je vješto "praznila džepove" i nemilice trošila odlazeći u šopinge u Italiju ili Austriju.
I onda dolazi rata poreza, a naš veliki gazda posuđuje novac od prijatelja da bi mogao platiti porez.
Do smrti nije razumio da se poslovanje tvrtke mora odvojiti od privatnih financija.
Kad je umro, posao je počela voditi njegova kćerka koja se čudom čudila kako je uopće bilo moguće da "stari ima problema s plaćanjem poreza", kad firma vrlo uspješno posluje, tako da je ona nakon par mjeseci osjetno povećala plaće radnicima. Je, ali ona je vodila posao na način kako se to radi i kako je to uostalom i zakonom propisano.
Novac od businessa nije privatni novac vlasnika businessa.
Sad smo za ministra gospodarstva dobili g. Đuru Popijača koji nam dolazi s mjesta glavnog ravnatelja HUP-a a koji je prethodno pomagao u sahranjivanju SDK i njegovom pretvaranju u sterilnu i neuspješnu FINU.
Poznata su njegova nastojanja i zalaganja na kresanju radničkih prava s obrazloženjem kako je cijena rada u Hrvatskoj previsoka, pa je strani kapital zaobilazi.
Pitam se jel' itko ikad čuo g. Đuru Popijača da je progovorio o onom nemalom brroju poslodavaca koji uopće ne plaćaju svoje radnike, o onom nemalom broju njih koji svoje radnike isplaćuju na crno (gotovinom), o onim poslodavcima koji isplaćuju plaće zaposlenima, ali bez plaćanja poreza i doprinosa, o onim poslodavcima koji imaju zaposlene prijavljene na minimalnu plaću a razliku plaće isplaćuju u gotovini ...
Ja to od dotičnog nikad čuo nisam.
A u neprekidnom čekičanju po "visokoj cijeni rada u Hrvatskoj" prednjače upravo oni koji ne poštuju zakone RH, ne isplaćuju plaće radnicima ili varaju i njih i državu ne uplaćujući poreze i doprinose.
Tako se ponaša najveći dio hrvatskih novobogataša, svi oni slijede ponašanje iz primjera iz uvoda pa novcem svojih poduzeća postupaju kao da je njihov privatni.
Nemilice isisavaju novac iz poduzeća, ne plaćaju dobavljače i kooperante, što se plaća tiče varaju i zaposlene i državu, pa tako imamo primjere ljudi koji su "imali nos", pokrenuli profitabilne poslove i u roku tri do pet godina stekli zavidan imetak, puno veći od nekih koji su u profitabilnom poslu 30 - 40 godina, ali koji su poštovali i zakone i svoje zaposlene.
Zanimljivo je da gotovo svi oni koji varaju državu, ne plaćajući svoje dobavljače, poreze i doprinose zakidajući svoje zaposlenike i državu, imaju vile, kuće, stanove, apartmane, imanja, skupe brodove i skupe automobile, ...
O njima naš Đuro ni riječi ne kaže.
E pa kad to ne vidi, onda ja mislim da će i njegovo ministrovanje biti jednako "vidovito" kao što je bilo, ne pri transfomaciji SDK, nego pri njenoj sahrani, jer je SDK, na kojoj su nam konkretno Austrijanci zavidili, bila izuzetno uspješna institucija platnog prometa, dok je FINA bledunjavi bastard financijske agencije.
Po mojem sudu na mjesto ministra gospodarstva trebalo je dovesti R. Čačića (ma znam da se nekima kečke dižu na sam spomen njegovog imena) ili nekoga slične provenijencije, ljudi dovoljno obrazovanih, a koji su se dokazali kao uspješni privrednici.
Đuro Popijač je po meni napuhani balon koji će eksplodirati vrlo brzo.
