"Antifašizam" Jadranke Kosor
...i gotovo čitavog hrvatskog državnog vrha.
I dok se na Dan pobjede nad fašizmom Jaca&Co busaju u svoja tobože antifašistička prsa, jer znaju da su na taj dan izloženi pažnji civiliziranog svijeta, pa bi bilo nezgodno da i oni, koji su na čelu države koja je "zasnovana na antifašističkim temeljima", ne daju svoj doprinos proslavi toga značajnog spomendana.
Na svečanosti u KD "Vatroslav Lisinski" 09. 05. 2010. govornici su isticali veliki doprinos hrvatskih partizana u pobjedi antifašističke koalicije s kojom se Hrvatska svrstala na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu.
"Barba Luka" je grmio:
Jaca se zgražala nad relativizianjem antifašističkog pokreta govoreći:
Nisu naime postojali hrvatski partizani, već samo partizani Hrvati u redovima NOVJ.
Što ima tražiti spominjanje DR uz antifašistički pokret na proslavi Dana pobjede nad fašizmom?
Jel' možda Jaca u svojem antifašističkom zanosu naložila da se obnovi makar jedan od porušenih spomenika antifašističkoj borbi?
Ne, nije i neće, ali će zato i dalje obilno financirati ustaške derneke na Bleiburškom polju, sve slaveći antifašizam.
Ali da se ne bi hrvatski fašistii i klerofašisti uplašili Jacinog "antifašizma", evo nje da ih umiri i pokaže da će Hrvatska voziti i dalja istim proustaškim kolosjekom, pa je već 10. 05. 2010. položila vijenac na Bleiburškom polju kamo je došla u "potrazi za istinom".
Koju to ona nepoznatu istinu traži na Bleiburškom polju kad je ta istina dobro znana opisana i od ustaša i od partizana?
Dobro se zna da je Bleiburško polje tek mjesto konačne predaje i polaganja oružja od strane odmetnutih kvislinških vojski s područja okupirane Jugoslavije pred ratnim pobjednicima, partizanima, pa se postavlja pitanje što se tamo ima obilježavati, što slaviti i što komemorirati?
Doslovno nikakva tragedija ni hrvatskog ni bilo kojeg drugog naroda nije se dogodila na Bleiburškom polju, ako se takvom ne smatra konačni nestanak tzv. NDH?
Ili je možda tragedija konačno razoružanje odmetnutih kvislinških vojski i to 7 dana nakon završetka 2. Svjetskog rata?
Odlazak na Bleiburg, osim podržavanja ustaškog mita, nema drugu svrhu, tamo nikakvih likvidacija bilo nije, jer da ih je bilo, teško da bi ih ustaški pukovnik Danijel Crljen kao sudionik događaja propustio navesti.
Onome tko se izjašnjava antifašistom zaista nije mjesto na Bleiburškom polju, a pogotovo to nije mjesto za predstavnike službenih hrvatskih vlasti, vlasti zemlje koja se diči svojim antifašizmom, gle vraga, slaveći fašizam.
Znači da obilazak spomenika na Bleiburškom polju, kojeg je podigla ustaška emigracija, može značiti jedino odavanje počasti ustaštvu i ustaškoj državi prihvaćajući sve one laži i nebuloze koje su ugrađene u mit o "Bleiburgu".
Mislim da, ne samo antifašist, nego nijedan čestit čovjek tamo nema što tražiti.
Danas mogu ovdje samo ponoviti pitanje postavljeno prije dva dana:
I dok se na Dan pobjede nad fašizmom Jaca&Co busaju u svoja tobože antifašistička prsa, jer znaju da su na taj dan izloženi pažnji civiliziranog svijeta, pa bi bilo nezgodno da i oni, koji su na čelu države koja je "zasnovana na antifašističkim temeljima", ne daju svoj doprinos proslavi toga značajnog spomendana.
Na svečanosti u KD "Vatroslav Lisinski" 09. 05. 2010. govornici su isticali veliki doprinos hrvatskih partizana u pobjedi antifašističke koalicije s kojom se Hrvatska svrstala na stranu pobjednika u Drugom svjetskom ratu.
"Barba Luka" je grmio:
"Pobjeda nad fašizmom i nacizmom najviši je civilizacijski doseg čovječanstva, to pokazuje da žrtve u borbi proitiv nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu nisu bile uzaludne, da je njihova hrabrost svevremenska."
Jaca se zgražala nad relativizianjem antifašističkog pokreta govoreći:
"Odbacujem svaki pokušaj relativizacije antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, nedopustivo je relativiziranje njegove uloge kao i uloge Domovinskog rata i njegove revizije."Eto već su i govornici na spomenutoj svečanoj akademiji iznosili netočnosti, pa i time relativizirali antifašistički pokret.
Nisu naime postojali hrvatski partizani, već samo partizani Hrvati u redovima NOVJ.
Što ima tražiti spominjanje DR uz antifašistički pokret na proslavi Dana pobjede nad fašizmom?
Jel' možda Jaca u svojem antifašističkom zanosu naložila da se obnovi makar jedan od porušenih spomenika antifašističkoj borbi?
Ne, nije i neće, ali će zato i dalje obilno financirati ustaške derneke na Bleiburškom polju, sve slaveći antifašizam.
Ali da se ne bi hrvatski fašistii i klerofašisti uplašili Jacinog "antifašizma", evo nje da ih umiri i pokaže da će Hrvatska voziti i dalja istim proustaškim kolosjekom, pa je već 10. 05. 2010. položila vijenac na Bleiburškom polju kamo je došla u "potrazi za istinom".
Koju to ona nepoznatu istinu traži na Bleiburškom polju kad je ta istina dobro znana opisana i od ustaša i od partizana?
Dobro se zna da je Bleiburško polje tek mjesto konačne predaje i polaganja oružja od strane odmetnutih kvislinških vojski s područja okupirane Jugoslavije pred ratnim pobjednicima, partizanima, pa se postavlja pitanje što se tamo ima obilježavati, što slaviti i što komemorirati?
Doslovno nikakva tragedija ni hrvatskog ni bilo kojeg drugog naroda nije se dogodila na Bleiburškom polju, ako se takvom ne smatra konačni nestanak tzv. NDH?
Ili je možda tragedija konačno razoružanje odmetnutih kvislinških vojski i to 7 dana nakon završetka 2. Svjetskog rata?
Odlazak na Bleiburg, osim podržavanja ustaškog mita, nema drugu svrhu, tamo nikakvih likvidacija bilo nije, jer da ih je bilo, teško da bi ih ustaški pukovnik Danijel Crljen kao sudionik događaja propustio navesti.
Onome tko se izjašnjava antifašistom zaista nije mjesto na Bleiburškom polju, a pogotovo to nije mjesto za predstavnike službenih hrvatskih vlasti, vlasti zemlje koja se diči svojim antifašizmom, gle vraga, slaveći fašizam.
Znači da obilazak spomenika na Bleiburškom polju, kojeg je podigla ustaška emigracija, može značiti jedino odavanje počasti ustaštvu i ustaškoj državi prihvaćajući sve one laži i nebuloze koje su ugrađene u mit o "Bleiburgu".
Mislim da, ne samo antifašist, nego nijedan čestit čovjek tamo nema što tražiti.
Danas mogu ovdje samo ponoviti pitanje postavljeno prije dva dana:
"Nije li to besprimjerno licemjerje, s jedne strane busati se u antifašistička prsa, a s druge slaviti fašiste, jer se ono, čemu svake godine svjedočimo na Bleiburškom polju i ne samo tamo, ni uz najbolju volju ne može nazvati komemoracijom?"
