Popločavanje puta u pakao
Čudom se čudi Jadranka Kosor nad negativnom ocjenom koja je pristigla iz Svjetske banke predloženom rebalansu državnog proračuna. Pita se tako naša premijerka otkud sad najednom negativna ocjena rebalansu kad je Svjetska banka Program gospodarskog oporavka ocijenila pozitivno.
Nikako joj ne ide pod kapu da je Program prihvatljiv, ali rebalans proračuna kao jedna od mjera gospodarskog oporavka to nije.
Program su "dobre namjere", a mjere i njihovo izvršavanje na način kako to radi ova Vlada čine "put u pakao".
Jadranka Kosor čak zajedljivo pita one iz Svjetske banke neka joj oni kažu koje troškove rezati, gdje, kome i koliko uzeti kako bi se deficit državnog proračuna zadržao u okviru podnošljivog, kao da se državni proračun RH donosi radi Svjetske banke ili MMF-a.
Nije se Svjetska banka bahatila "odlučnim" najavama "oštrih i bolnih rezova", radila je to predsjednica hrvatske Vlade, a onda "ide vrijeme dođe rok" a umjesto prijedloga da se troškovna strana proračuna smanji za desetak milijardi kuna, predlaže se povećanje za gotovo milijardu.
Naravno da deficit proračuna raste preko svake podnošljive mjere i to u uvjetima kad hrvatsko gospodarstvo i dalje pada, a njegov oporavak se ni ne nazire.
Uz ovakvo provođenje mjera iz Programa gospodarskog oporavka i neće tako skoro, jer ga predložene "mjere" u potpunostii obezvrijeđuju.
Negativne ocjene predloženog rebalansa proračuna dolaze i iz Državnog zavoda za statistiku koji obznanjuje da je pad BDP-a u Hrvatskoj 2,5 %, a od evropskih zemalja veći je jedino u Grčkoj, tamo je oko 3,5 %.
Zvučna pljuska stiže i iz Instituta za javne financije iz kojega pozivaju ministra Šukera da podnese ostavku, jer u najavi državng proračuna za 2011. najavljuje i njegov rebalans, što je samo potvrda da posao koji radi već u startu ne valja.
Do koje mjere je ova Vlada nekompetetntna i neodgovorna najbolje potvrđuju riječi Sandre Švaljek, ekonomske savjetnice Vlade, koja otvoreno kaže da će potrebne reforme provoditi neka druga Vlada, jer ova, usredotočena samo na svoj opstanak, to jednostavno nije u stanju.
Da Jadranka Kosor ne traži od Svjetske banke da joj kaže gdje, kome i koliko uzeti, ponovit ću onih deset mjera koje sam predložio u jednom od mojih upisa:
"1. Među umirovljeničkom populacijom i populacijom korisnika brojnih socijalnih programa krije se brojka od oko 300.000 ustvari latentno nezaposlenih osoba, osoba koje nemaju nikakve uvjete niti za mirovinu, niti za primanje bilo kojeg oblika socijalne pomoći, osim uvjeta da su plaćeni glasači HDZ-a.
Značilo bi to javno piznati da u Hrvatskoj ima ne 300.000 nezaposlenih, nego bar dvostruko toliko.
Recimo da ta prava u prosjeku ne prelaze 1.000 kn mjesečno, evo uštede od 3,6 milijardi kuna.
2. Braniteljske mirovina i druga braniteljska materijalna prava, da ne obrazlažem na dugo i široko tko je kakav rat i protiv koga vodio, treba svesti na visinu mirovina i drugih materijalnih prava koje uživaju borci NOR-a.
Ušteda najmanje kao i pod stavkom 1.
3. Racionalizacija državne uprave je imperativ, to je nešto što s mora učiniti čak neovisno o rebalansu proračuna, na tom segmentu moguće su značajne uštede, čak do 2,5 milijarde kuna.
4. Izgradnju svih kapitalnih objekata treba privremeno zaustaviti, osim u slučajevima ako bi takva odluka proizvela više štete, radi moguće penaliziranja temeljem sklopljenih ugovora, nego što košta nastavak radova, a gradnju Pelješkog mosta kao potpuno nepotrebnu investiciju trajno obustaviti.
5. Promjena teritorijalnog ustroja zemlje na funkcionalnom principu ukidanjm sve sile nepotrebnih jedinica lokalne uprave i samouprave, te svođenje broja institucija pravosudnih, upravnih, komorskih itd. na razumnu mjeru, ako nema analize kao podloge za provođenje takvih mjra, postoji brzo rješenje, a to je uspostava općina prema teritorijalnom ustrojstvu zemlje iz 1990., a ako se baš želi, ondašnje zajednice općina može se proglasiti županijama.
U međuvremenu pažljivo izanalizirati stanje i na kraju teritorijalno organizirati Hrvatsku kao državu regija, ako se to ocijeni svrsishodnim.
6. Krupnim kapitalistima i veleposjednicima reducirati ili čak potpuno ukinuti poticaje za poljoprivrednu proizvodnju, a u taj segment uvesti više reda.
Razmisliti i o osnivanju jake poljoprivredne banke, koja bi bila u stanju kreditirati poljoprivrednu proizvodnju pod povoljnim uvjetima.
7. Dugovanja hrvatskih brodogradilišta pretvoriti u javni dug s razgraničenjem na 20-tak godina, brodogradilišta prodati zaposlenima za 1 kunu, tako im prepustiti upravljanje brodogradilištima i njihovom sudbinom (uvesti specifični oblik samoupravljanje, zašto ne?) uz stanovita ograničenja kad je u pitanju raspolaganje imovinom.
Jedino što bi brodogradnju morala pratiti jedna vrlo jaka banka (razmisliti čak o stanovitoj transformciji HBOR-a)
Država će riješiti pitanja vlasništva i subvencija, pa će prigovori EU tako otpasti, a trošak države znatno smanjiti.
Otpast će i briga države za loše poslovanje ili čak i propast brodogradilišta.
9. Uvesti reda u javne financije i onemogućavati "lovce u mutnom", pa za neuplatu poreznih i drugih obaveza (doprinosi posebno za mirovinsko i zdravstveno osiguanje) ili neisplatu plaća zaposlenima, zatvarati poduzeća uz pljenidbu privatne imovine "kapitalista" u svrhu podmirenja stvorenih obaveza.
9. Donijeti suvisle programe za borbu protiv korupcije i dosljedno ih provoditi.
10. Iz svih segmenata vlasti ukloniti "talente", mislim a bi samo taj potez prepolovio korupciju u Hrvatskoj."
Baš te mjere ili mjere na tom tragu, kao dijela reformskog procesa, će netko morati provesti, a bogami i potražiti odgovorne za situaciju gdje 5 % umirovljenika i to onih s prosječnim stažem osiguranja u trajanju od 17 godina "povlači" 15 % ukupnih sredstava za mirovine, pa dok s jedne strane držimo desetine tisuća četrdesetgodišnjaka u mirovini, s druge produžujemo ženama starosnu dob za odlazak u mirovinu na 65 godina.
Nadalje hrvatsko društvo trebalo bi osloboditi okova proglašenih istina, koje silno opterećuju, jer narod raspoznaje laž koja mu se podvaljuje kao istina.
Moglo bi se početi recimo opozivom Deklaracije o DR, a potom se educirati ispravnim tumačenjem pojmova kao što su legitimitet, legalitet, agresija, okupacija ...
Pa onda narodu odgovoriti tko nas je i zašto gurnuo u rat, prihvaćajući Miloševića kao najvećeg, ali ne i jedinog krivca za rat u Hrvatskoj.
I na kraju za potpuno ozdravljenje hrvatskog društva provesti sveobuhvatnu detuđmanizaciju i deustašizaciju.
Nikako joj ne ide pod kapu da je Program prihvatljiv, ali rebalans proračuna kao jedna od mjera gospodarskog oporavka to nije.
Program su "dobre namjere", a mjere i njihovo izvršavanje na način kako to radi ova Vlada čine "put u pakao".
Jadranka Kosor čak zajedljivo pita one iz Svjetske banke neka joj oni kažu koje troškove rezati, gdje, kome i koliko uzeti kako bi se deficit državnog proračuna zadržao u okviru podnošljivog, kao da se državni proračun RH donosi radi Svjetske banke ili MMF-a.
Nije se Svjetska banka bahatila "odlučnim" najavama "oštrih i bolnih rezova", radila je to predsjednica hrvatske Vlade, a onda "ide vrijeme dođe rok" a umjesto prijedloga da se troškovna strana proračuna smanji za desetak milijardi kuna, predlaže se povećanje za gotovo milijardu.
Naravno da deficit proračuna raste preko svake podnošljive mjere i to u uvjetima kad hrvatsko gospodarstvo i dalje pada, a njegov oporavak se ni ne nazire.
Uz ovakvo provođenje mjera iz Programa gospodarskog oporavka i neće tako skoro, jer ga predložene "mjere" u potpunostii obezvrijeđuju.
Negativne ocjene predloženog rebalansa proračuna dolaze i iz Državnog zavoda za statistiku koji obznanjuje da je pad BDP-a u Hrvatskoj 2,5 %, a od evropskih zemalja veći je jedino u Grčkoj, tamo je oko 3,5 %.
Zvučna pljuska stiže i iz Instituta za javne financije iz kojega pozivaju ministra Šukera da podnese ostavku, jer u najavi državng proračuna za 2011. najavljuje i njegov rebalans, što je samo potvrda da posao koji radi već u startu ne valja.
Do koje mjere je ova Vlada nekompetetntna i neodgovorna najbolje potvrđuju riječi Sandre Švaljek, ekonomske savjetnice Vlade, koja otvoreno kaže da će potrebne reforme provoditi neka druga Vlada, jer ova, usredotočena samo na svoj opstanak, to jednostavno nije u stanju.
Da Jadranka Kosor ne traži od Svjetske banke da joj kaže gdje, kome i koliko uzeti, ponovit ću onih deset mjera koje sam predložio u jednom od mojih upisa:
"1. Među umirovljeničkom populacijom i populacijom korisnika brojnih socijalnih programa krije se brojka od oko 300.000 ustvari latentno nezaposlenih osoba, osoba koje nemaju nikakve uvjete niti za mirovinu, niti za primanje bilo kojeg oblika socijalne pomoći, osim uvjeta da su plaćeni glasači HDZ-a.
Značilo bi to javno piznati da u Hrvatskoj ima ne 300.000 nezaposlenih, nego bar dvostruko toliko.
Recimo da ta prava u prosjeku ne prelaze 1.000 kn mjesečno, evo uštede od 3,6 milijardi kuna.
2. Braniteljske mirovina i druga braniteljska materijalna prava, da ne obrazlažem na dugo i široko tko je kakav rat i protiv koga vodio, treba svesti na visinu mirovina i drugih materijalnih prava koje uživaju borci NOR-a.
Ušteda najmanje kao i pod stavkom 1.
3. Racionalizacija državne uprave je imperativ, to je nešto što s mora učiniti čak neovisno o rebalansu proračuna, na tom segmentu moguće su značajne uštede, čak do 2,5 milijarde kuna.
4. Izgradnju svih kapitalnih objekata treba privremeno zaustaviti, osim u slučajevima ako bi takva odluka proizvela više štete, radi moguće penaliziranja temeljem sklopljenih ugovora, nego što košta nastavak radova, a gradnju Pelješkog mosta kao potpuno nepotrebnu investiciju trajno obustaviti.
5. Promjena teritorijalnog ustroja zemlje na funkcionalnom principu ukidanjm sve sile nepotrebnih jedinica lokalne uprave i samouprave, te svođenje broja institucija pravosudnih, upravnih, komorskih itd. na razumnu mjeru, ako nema analize kao podloge za provođenje takvih mjra, postoji brzo rješenje, a to je uspostava općina prema teritorijalnom ustrojstvu zemlje iz 1990., a ako se baš želi, ondašnje zajednice općina može se proglasiti županijama.
U međuvremenu pažljivo izanalizirati stanje i na kraju teritorijalno organizirati Hrvatsku kao državu regija, ako se to ocijeni svrsishodnim.
6. Krupnim kapitalistima i veleposjednicima reducirati ili čak potpuno ukinuti poticaje za poljoprivrednu proizvodnju, a u taj segment uvesti više reda.
Razmisliti i o osnivanju jake poljoprivredne banke, koja bi bila u stanju kreditirati poljoprivrednu proizvodnju pod povoljnim uvjetima.
7. Dugovanja hrvatskih brodogradilišta pretvoriti u javni dug s razgraničenjem na 20-tak godina, brodogradilišta prodati zaposlenima za 1 kunu, tako im prepustiti upravljanje brodogradilištima i njihovom sudbinom (uvesti specifični oblik samoupravljanje, zašto ne?) uz stanovita ograničenja kad je u pitanju raspolaganje imovinom.
Jedino što bi brodogradnju morala pratiti jedna vrlo jaka banka (razmisliti čak o stanovitoj transformciji HBOR-a)
Država će riješiti pitanja vlasništva i subvencija, pa će prigovori EU tako otpasti, a trošak države znatno smanjiti.
Otpast će i briga države za loše poslovanje ili čak i propast brodogradilišta.
9. Uvesti reda u javne financije i onemogućavati "lovce u mutnom", pa za neuplatu poreznih i drugih obaveza (doprinosi posebno za mirovinsko i zdravstveno osiguanje) ili neisplatu plaća zaposlenima, zatvarati poduzeća uz pljenidbu privatne imovine "kapitalista" u svrhu podmirenja stvorenih obaveza.
9. Donijeti suvisle programe za borbu protiv korupcije i dosljedno ih provoditi.
10. Iz svih segmenata vlasti ukloniti "talente", mislim a bi samo taj potez prepolovio korupciju u Hrvatskoj."
Baš te mjere ili mjere na tom tragu, kao dijela reformskog procesa, će netko morati provesti, a bogami i potražiti odgovorne za situaciju gdje 5 % umirovljenika i to onih s prosječnim stažem osiguranja u trajanju od 17 godina "povlači" 15 % ukupnih sredstava za mirovine, pa dok s jedne strane držimo desetine tisuća četrdesetgodišnjaka u mirovini, s druge produžujemo ženama starosnu dob za odlazak u mirovinu na 65 godina.
Nadalje hrvatsko društvo trebalo bi osloboditi okova proglašenih istina, koje silno opterećuju, jer narod raspoznaje laž koja mu se podvaljuje kao istina.
Moglo bi se početi recimo opozivom Deklaracije o DR, a potom se educirati ispravnim tumačenjem pojmova kao što su legitimitet, legalitet, agresija, okupacija ...
Pa onda narodu odgovoriti tko nas je i zašto gurnuo u rat, prihvaćajući Miloševića kao najvećeg, ali ne i jedinog krivca za rat u Hrvatskoj.
I na kraju za potpuno ozdravljenje hrvatskog društva provesti sveobuhvatnu detuđmanizaciju i deustašizaciju.
