I to smo dočekali
Iako je bilo nekih naznaka da se HDZ vraća svojim izvorima i Tuđmanu radi to bez velikog žara i entuzijazma, skoro više onao za unutarnju upotrebu.
Zato nam se SDP vraća Tuđmanu na velika vrata, pa i otkrivanjem spomenika nesuđenom stanovniku den Haaga u Požegi. i to povodom proslave, paz' sad, "okrugle" godišnjice (19.) napada na vojarnu "agresorske" JNA u tom gradu.
Pitam se što je to ostalo od nekad ipak časnog SDP-a koji je u ta ružna vremena prepoznavao svu malignost Tuđmanove osobe i pogubnost njegove politike, proglašavanjem HDZ-a, danas vidimo opravdano, "strankom opasnih namjera", a posebno napuštanjem sjednice Sabora izjašnjavajući se i na taj način protiv rata, a ne protiv osamostaljenja Hrvatske.
Da, na toj sjednici Sabora 08. 10. 1991. izglasana je ratna opcija kao put za osamostaljenje Hrvatske. Tadašnji SDP bio je protiv rata, pa su njegovi zastupnici demonstrativno napustili sjednicu riskirajući da ih se optuži kao one koji ne žele hrvatsku samostalnost.
A optužbe upravo za to su iz redova vladajućih nemilice pljuštale. Indoktinirano članstvo počelo je napuštati stranku, pa Ivica Račan, čovjek s izrazitim instinktom za samoodržanje, pristaje da u Gregurićevu Vladu, koja je kasnije postala poznata kao Vlada nacionalnog jedinstva, uđu i članovi SDP-a, čime je SDP preuzeo i svoj dio odgovornosti za pokretanje rata u Hrvatskoj.
Sam SDP rapidno gubi ideološku prepoznatljivost i postaje drugi HDZ, zadržavši reputaciju stranke lijevog političkog usmjerenja tek po čuvenju, jer je valjda danas svakom jasno da ta stranka nema apsolutno ništa s lijevom političkom misli.
I nije to pitanje samo otkrivanja nikom potrebnog spomenika "ocu domovine", to je i koaliranje s HDSSB-om, fašistoidnom strankom pod punom kontrolom pravomoćno osuđenog ratnog zločinca, to je i neimanje vizije o izlazu zemlje iz sveopće krize, što najbolje pokazuje njihova 41 mjera za gospodarski oporavak Hrvatske.
SDP se danas, jednako kao i HDZ, "fura" na DR i "stvaranje državee", pa i Deklaracija o DR, dokument u kojem je puno više laži nego istine, donijeta je za vrijeme njihove vlasti, a prava radnika su najžešće narušena promjenom ZOR-a za vrijeme njihovog obnašanja vlasti.
Jednako se SDP "fura" i na "branitelje", pokušavajući ne dirati u njihove privilegije i održati neodrživo, a svojim svojedobnim forsiranjem Milana Bandića unijeli su i nešto "ustaškog vitra" u svoj redove.
Potkrijepili su to i svojedobnim Račanovim, a kasnije i Milanovićevim, "hodočašćem" na Bleiburško polje.
Zato i eventualna pobjeda SDP-a na sljedećim parlamentarnim izborima ne može donijeti ništa novog niti dobrog, niti se mogu očekivati nekakve pozitivne promjene ili zaokreti bilo na unutarnjm, bilo na vanjskom planu.
Pa i podrška SDP-a sindikalnim naporima pa i zahtjevim za odražavanje referenduma o ZOR-u je samo u funkciji prikupljanja predizbornih poena u borbi za što bolju startnu poziciju, nego da se pokuša radu i radništvu vratitti bar malo dotojanstva.
Kladio bih se da je SDP na vlasti, promjene ZOR-a koje je predlagala HDZ-ova Vlada, bile bi već odavno provedene.
Nemojte me samo pitati koja je onda alternativa HDZ-ovoj vlasti, jer moj je odgovor: NEMA JE!, jer bilo za koga glasali na predstojećim parlamentarnim izborima, glasat ćemo za HDZ i Franju Tuđmana, a to znači da nam spasa nema.
Zato nam se SDP vraća Tuđmanu na velika vrata, pa i otkrivanjem spomenika nesuđenom stanovniku den Haaga u Požegi. i to povodom proslave, paz' sad, "okrugle" godišnjice (19.) napada na vojarnu "agresorske" JNA u tom gradu.
Pitam se što je to ostalo od nekad ipak časnog SDP-a koji je u ta ružna vremena prepoznavao svu malignost Tuđmanove osobe i pogubnost njegove politike, proglašavanjem HDZ-a, danas vidimo opravdano, "strankom opasnih namjera", a posebno napuštanjem sjednice Sabora izjašnjavajući se i na taj način protiv rata, a ne protiv osamostaljenja Hrvatske.
Da, na toj sjednici Sabora 08. 10. 1991. izglasana je ratna opcija kao put za osamostaljenje Hrvatske. Tadašnji SDP bio je protiv rata, pa su njegovi zastupnici demonstrativno napustili sjednicu riskirajući da ih se optuži kao one koji ne žele hrvatsku samostalnost.
A optužbe upravo za to su iz redova vladajućih nemilice pljuštale. Indoktinirano članstvo počelo je napuštati stranku, pa Ivica Račan, čovjek s izrazitim instinktom za samoodržanje, pristaje da u Gregurićevu Vladu, koja je kasnije postala poznata kao Vlada nacionalnog jedinstva, uđu i članovi SDP-a, čime je SDP preuzeo i svoj dio odgovornosti za pokretanje rata u Hrvatskoj.
Sam SDP rapidno gubi ideološku prepoznatljivost i postaje drugi HDZ, zadržavši reputaciju stranke lijevog političkog usmjerenja tek po čuvenju, jer je valjda danas svakom jasno da ta stranka nema apsolutno ništa s lijevom političkom misli.
I nije to pitanje samo otkrivanja nikom potrebnog spomenika "ocu domovine", to je i koaliranje s HDSSB-om, fašistoidnom strankom pod punom kontrolom pravomoćno osuđenog ratnog zločinca, to je i neimanje vizije o izlazu zemlje iz sveopće krize, što najbolje pokazuje njihova 41 mjera za gospodarski oporavak Hrvatske.
SDP se danas, jednako kao i HDZ, "fura" na DR i "stvaranje državee", pa i Deklaracija o DR, dokument u kojem je puno više laži nego istine, donijeta je za vrijeme njihove vlasti, a prava radnika su najžešće narušena promjenom ZOR-a za vrijeme njihovog obnašanja vlasti.
Jednako se SDP "fura" i na "branitelje", pokušavajući ne dirati u njihove privilegije i održati neodrživo, a svojim svojedobnim forsiranjem Milana Bandića unijeli su i nešto "ustaškog vitra" u svoj redove.
Potkrijepili su to i svojedobnim Račanovim, a kasnije i Milanovićevim, "hodočašćem" na Bleiburško polje.
Zato i eventualna pobjeda SDP-a na sljedećim parlamentarnim izborima ne može donijeti ništa novog niti dobrog, niti se mogu očekivati nekakve pozitivne promjene ili zaokreti bilo na unutarnjm, bilo na vanjskom planu.
Pa i podrška SDP-a sindikalnim naporima pa i zahtjevim za odražavanje referenduma o ZOR-u je samo u funkciji prikupljanja predizbornih poena u borbi za što bolju startnu poziciju, nego da se pokuša radu i radništvu vratitti bar malo dotojanstva.
Kladio bih se da je SDP na vlasti, promjene ZOR-a koje je predlagala HDZ-ova Vlada, bile bi već odavno provedene.
Nemojte me samo pitati koja je onda alternativa HDZ-ovoj vlasti, jer moj je odgovor: NEMA JE!, jer bilo za koga glasali na predstojećim parlamentarnim izborima, glasat ćemo za HDZ i Franju Tuđmana, a to znači da nam spasa nema.
