Gdje prestaje neodgovornost, a počinje zločin?
Još 23. 09. 2007. pisao sam povodom zagađene vode u naselju Vrbani III i Rudešu o općoj nebrizi i neodgovornosti u ponašanju prema zaista velikim zalihama kvalitetne pitke vode u okolici Zagreba:
Protiv struje [23. RUJNA 2007.] ⇩
Problemi s pitkom vodom u Zagrebu
upozoravajući na odlaganje opasnog otpada svuda pa i na vodozaštitnom području.
Krajnja neodgovornost, prvo gradonačelnika, a potom i ministrice prostornog planiranja i zaštite okoliša, pokazana je u slučaju kad je poslije incidenta i požara u postrojenju PUTO, postrojenju zabranjen rad, a nije ponuđeno drugo cjelovito rješenje za zbrinjavanje opasnog otpada.
To je zapravo neodgovornim čelnicima mnogih poduzeća značilo zapravo zeleno svjetlo za "punjenje" šljunčara, drugih jama i lokvi, šumaraka, živica, livada... opasnim otpadom iz svijih poduzeća, pa i na vodozaštitnom pšodručju.
Neki su da sakriju tragove takav otpad zakapali, dok su ga drugi jednostavno "iskipali" bilo gdje, najčešće pod okriljem mraka.
Ni gradonačelnik, ni ministrica nisu pokazivali interes za takva, mogu reći zlodjela, jednostavno se nisu htjeli miješati u svoj posao, valjda da se ne bi kome zamjerili.
I sada poslije onog sustavnog trovanja vodom stanara u Vrbanima III i Rudešu, od pred tri godine, na sreću bez fatalnih posljedica, slijedi trovanje nepoznatim plinom trojice radnika poduzeća "Portun Ferum" i dvojice policajaca, pri čemu kod dvojice radnika sa smrtnim ishodom.
Svi se čude, nitko ništa ne zna, nitko da na temelju kliničke slike leševa zaključi čime su otrovani ...
Pa bar da su zakljkučili, obzirom da su se treći radnik i dvojica policajca na sreću oporavili, da se očito radi o nekom iz skupine otrova koji "uzimaju sve ili ništa", kakav je npr. cijenovodik, otrov kod kojeg se onome tko je primio letalnu dozu, ne može pomoći, a onaj pak koji je primio manju dozu od letalne se brzo oporavlja bez ikakvih trajnih posljedica.
Baš na cijanovodik upućuju izjave da su tijela dvojice preminulih radnika "poplavila".
Ni te smrti nisu trgnule iz letargije gradonačelnika i njegovog stručnjka za terorizam na mjestu predstojnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, a još manje ministricu Marinu Matulović Dropulić, da se bar snimi stanje "divljih" odlagališta opasnog otpada, i pristupi asanaciji terena, jer ćemo sutra u Zagrebu zaista ostati bez pitke vode.
Pitam gradonačelnika i ministricu koliko još žrtava prvenstveno njihove nebrige, neodgovornosti i nerada treba pasti, pa da oni počnu raditi posao za koji primaju plaću ili da DORH započne istragu, ustanovi razmjere "divljih" odlagališta opasnog otpada i podigne optužnicu protiv odgovornih koji su svojim neradom, nebrigom i neodgovornošću doveli u opasnost zdravlje i živote građana Zagreba.
Ako pak nalazi patologa i toksikologa nedvosmisleno pokažu da je do trovanja radnika došlo radi negdje u blizini zakopanog opasnog otpada, optužiti ih za ubojstvo.
Radi silne opasnosti od zagađenja podzemnih voda, do kojeg toplo se nadam još nije došlo, pitanje odlaganja opasnog otpda posvuda, nije više samo pitanje zaštite okoliša, vrć prvorazredno političko pitanje.
