Eksperti koji to baš i nisu?
Susretao sam se u životu, a i naraspravljao, s ljudima za koje bih teško mogao reći da su ignoranti, ali koji su u raspravama polazili od krivih premisa, pa su im i zaključci bili takvi, a onda su padali na najbezazlenijim pitanjima koja sami sebi nikad nisu postavljali, a radi svoje vjerodostojnosti su si ih morali postaviti.
Jedan od takvih primjera su rasprave o uspostavi tzv. NDH gdje gotovo svi polaze od nekakve njene datosti, nekavog samog po sebi jasnog imperativa, kao nečega što nije poznavalo alternativu.
Ne, ne želim ja otvarati raspravu o ustašama i partizanima, niti želim nijekati postojanje te kvislinške državne tvorevine, no svakoga od ustaških apologeta ili i onih koji to nisu, ali koji su u raspravama polazili od te nekakve njene datosti, zbunjivao sam pitanjem: "Stojite li vi na stanovištu da je činom vojničke kapitulacije Kraljevina Jugoslavija kao država prestala postojati?"
Da, bilo je onih koji su mi na to pitanje odgovorili potvrdno, pa sam ih odmah upitao jel' onda i Poljska činom okupacije kao država prestala postojati?
Tad bi shvatili da bi potvrdni odgovor bila čista glupost ili provokacija, pa bi tu, zavisno od sugovornika, rasprava prestajala ili bi počele uvrede.
One pak koji su na postavljeno pitanje odgovorili niječno sam upitao kako je onda bilo moguće na teritoriju unitarno uređene države, jer je Kraljevina Jugoslavija bila unitarna država, bez suglasnosti njene vlade uspostavljati nekakvu državnu tvorevinu?
Ako naime priznamo da je tzv. NDH bila legitima i legalna, onda prema istim kriterijima legitimitet i legalnost moramom priznati i tzv. RSK, koja je isto bez suglasnsti hrvatskih vlasti uspostavljena na teritoriju unitarne države, jer RH je uređena kao unitarna država.
No ovaj uvod sam učinio samo radi ilustracije, jer se na isti način raspravlja i o drugim temama posebno o procesu osamostljenja Hrvatske i DR-u.
Gostujući kod Ace Stankovića u emisiji NU2, dr. Ivo Goldstein, koji slovi kao ekspert za noviju hrvatsku povijest, na pitanje jel' se rat u Hrvatskoj mogao izbjeći odgovara:
"Bojim se da se rat nije mogao izbjeći, ali bi manje Srba otišlo na drugu stranu i stanje bi bilo bolje da je na prvim izborima pobijedila garnitura Savke Dabčević Kučar.
Pretpostavljam da se nakon Oluje ne bi dogodio taj masovni zločin, koji se u velikoj mjeri mogao izbjeći da se vodila drugačija politika. Sada imamo optuženike u Haagu i čitav događaj je vrlo neugodan za Hrvatsku"
Dakle, on polazi od rata kao nekakve neizbježne datosti, što bi značilo da bi po njemu doslovno svaka ekipa na vlasti u Hrvatskoj vodila istu politiku kao što ju je vodio Tuđman, pa bi onda i rezultati bili isti ili slični.
Moje je mišljenje da smo slučajno kao narod bili dovoljno zreli i da nismo izabrali zadrtog nedoučenog karijeristu, opterećenog svojim poslanjem, da nas vodi u prijelomim trenucima, pa da smo zaista tu zadaću povjerili "garnituri Savke Dabčević Kučar", da bi se Hrvatska osamostalila bez rata.
Naime u tom slučaju sigurno do izražaja ne bi došla ustaška "oslobodilačka" komponenta, gotovo sam siguran, poznavajući glavne protagoniste "garniture Savke Dabčević Kučar", da bi oni po uzoru na dr. Vladka Mačeka upostavili dijalog s hrvatskim Srbima, kojima bi se ili ostavio status konstitutivnog naroda, status koji su oni krvlju izborili boreći se rame uz rame s hrvatskim antifašistima u 2. Svjetskom ratu ili bi dobili političku autonomiju, vjerojatno po uzoru na onu koju imaju Austrijanci u Južnom Tirolu, na područjima na kojima su činili apsolutnu većinu u stanovništvu.
I. Goldstein kao da gubi iz vida da su hrvatski Srbi, bez obzira na zaglušujuću i razarajuću velikosrpsku propagandu, na prvim višestranačim izborima većinu svojih glasova dali SDP-u a ne SDS-u.
Nadalje on gubi iz vida da je bilo više nego dovoljno viđenijih Srba koji su vapili za uspostavom dijaloga, ne mislim ja pritom samo na "Tuđmanovog Srbina" Simu Rajića, već na recimo Živka Juzbašića, Miloša Petrovća, Mirka Tankosića ili legendu iz 2. Svjetskog rata generala Radu Bulata, pa i Milana Đukića i mnoge druge, koji nisu titrali na frekvenciji Velike Srbije.
Gubi I. Goldstein iz vida i sve one nedopustive radnje koje je Tuđmanov režim poduzimao protiv Srba u Hrvatskoj, od prijetnji, od izgona s posla, izgona iz stanova, miniranja objekata, operacija "trojki" i svega onoga nedopustivog što se događalo prije oružanih sukoba, a bilo u funkciji izazivanja takvih sukoba.
Gubi I. Goldstein iz vida i Tuđmanovu opsjednutost potrebom "svođenja broja Srba u Hrvatskoj na podnošljivi broj" ("Nastavit ću tamo gdje su ustaše stali 1945., istjerat ću Srbe iz Hrvatske!" kako je to u svojim intervjuima "Novom listu" i "Blicu" svjedočio Edo Murtić), kao i "banovinskim granicama", odnosno podjelom BiH, što se nije moglo realizirati bez rata.
A o toj podjeli BiH i Tuđmanovom pokušaja uspostave Velike Hrvatske kao o res iudicata govori u svojoj završnoj riječi na suđenju tvorcima HR HB tužitelj suda den Haagu Kenneth Scott, imenujući ta nastojanja Tuđmana, podržana od dijela hrvatske velikodržavne elite, zločinačkim pothvatom.
Naprosto ne mogu vjerovati da bi "garnitura Savke Dabčević Kučar", u kojoj su bili sami legalisti, išla osamostaljivati Hrvatsku ne poštujući stečena prava Srba u Hrvatskoj kao ni njihova prava koja su imali kao "značajna manjina" (udio u stanovnšitvu veći od 8 %) ili da ne bi poštovali ustavno-pravni poredak SFRJ ili išli napadati JNA.
Konzekventno tome sigurno ne bi išli u dogovoru s Miloševćem u podjelu BiH, niti uspostavljati Veliku Hrvatsku u "banovinskim granicama".
Pa onda pitanje g. Ivi Goldsteinu: "Kako bi rat u Hrvatskoj, u slučaju da je na vlasti bila "garnitura Savke Dabčević Kučar", završio povoljnije, kad u tom slučaju rata uopće ne bi bilo?"
Jedan od takvih primjera su rasprave o uspostavi tzv. NDH gdje gotovo svi polaze od nekakve njene datosti, nekavog samog po sebi jasnog imperativa, kao nečega što nije poznavalo alternativu.
Ne, ne želim ja otvarati raspravu o ustašama i partizanima, niti želim nijekati postojanje te kvislinške državne tvorevine, no svakoga od ustaških apologeta ili i onih koji to nisu, ali koji su u raspravama polazili od te nekakve njene datosti, zbunjivao sam pitanjem: "Stojite li vi na stanovištu da je činom vojničke kapitulacije Kraljevina Jugoslavija kao država prestala postojati?"
Da, bilo je onih koji su mi na to pitanje odgovorili potvrdno, pa sam ih odmah upitao jel' onda i Poljska činom okupacije kao država prestala postojati?
Tad bi shvatili da bi potvrdni odgovor bila čista glupost ili provokacija, pa bi tu, zavisno od sugovornika, rasprava prestajala ili bi počele uvrede.
One pak koji su na postavljeno pitanje odgovorili niječno sam upitao kako je onda bilo moguće na teritoriju unitarno uređene države, jer je Kraljevina Jugoslavija bila unitarna država, bez suglasnosti njene vlade uspostavljati nekakvu državnu tvorevinu?
Ako naime priznamo da je tzv. NDH bila legitima i legalna, onda prema istim kriterijima legitimitet i legalnost moramom priznati i tzv. RSK, koja je isto bez suglasnsti hrvatskih vlasti uspostavljena na teritoriju unitarne države, jer RH je uređena kao unitarna država.
No ovaj uvod sam učinio samo radi ilustracije, jer se na isti način raspravlja i o drugim temama posebno o procesu osamostljenja Hrvatske i DR-u.
Gostujući kod Ace Stankovića u emisiji NU2, dr. Ivo Goldstein, koji slovi kao ekspert za noviju hrvatsku povijest, na pitanje jel' se rat u Hrvatskoj mogao izbjeći odgovara:
"Bojim se da se rat nije mogao izbjeći, ali bi manje Srba otišlo na drugu stranu i stanje bi bilo bolje da je na prvim izborima pobijedila garnitura Savke Dabčević Kučar.
Pretpostavljam da se nakon Oluje ne bi dogodio taj masovni zločin, koji se u velikoj mjeri mogao izbjeći da se vodila drugačija politika. Sada imamo optuženike u Haagu i čitav događaj je vrlo neugodan za Hrvatsku"
Dakle, on polazi od rata kao nekakve neizbježne datosti, što bi značilo da bi po njemu doslovno svaka ekipa na vlasti u Hrvatskoj vodila istu politiku kao što ju je vodio Tuđman, pa bi onda i rezultati bili isti ili slični.
Moje je mišljenje da smo slučajno kao narod bili dovoljno zreli i da nismo izabrali zadrtog nedoučenog karijeristu, opterećenog svojim poslanjem, da nas vodi u prijelomim trenucima, pa da smo zaista tu zadaću povjerili "garnituri Savke Dabčević Kučar", da bi se Hrvatska osamostalila bez rata.
Naime u tom slučaju sigurno do izražaja ne bi došla ustaška "oslobodilačka" komponenta, gotovo sam siguran, poznavajući glavne protagoniste "garniture Savke Dabčević Kučar", da bi oni po uzoru na dr. Vladka Mačeka upostavili dijalog s hrvatskim Srbima, kojima bi se ili ostavio status konstitutivnog naroda, status koji su oni krvlju izborili boreći se rame uz rame s hrvatskim antifašistima u 2. Svjetskom ratu ili bi dobili političku autonomiju, vjerojatno po uzoru na onu koju imaju Austrijanci u Južnom Tirolu, na područjima na kojima su činili apsolutnu većinu u stanovništvu.
I. Goldstein kao da gubi iz vida da su hrvatski Srbi, bez obzira na zaglušujuću i razarajuću velikosrpsku propagandu, na prvim višestranačim izborima većinu svojih glasova dali SDP-u a ne SDS-u.
Nadalje on gubi iz vida da je bilo više nego dovoljno viđenijih Srba koji su vapili za uspostavom dijaloga, ne mislim ja pritom samo na "Tuđmanovog Srbina" Simu Rajića, već na recimo Živka Juzbašića, Miloša Petrovća, Mirka Tankosića ili legendu iz 2. Svjetskog rata generala Radu Bulata, pa i Milana Đukića i mnoge druge, koji nisu titrali na frekvenciji Velike Srbije.
Gubi I. Goldstein iz vida i sve one nedopustive radnje koje je Tuđmanov režim poduzimao protiv Srba u Hrvatskoj, od prijetnji, od izgona s posla, izgona iz stanova, miniranja objekata, operacija "trojki" i svega onoga nedopustivog što se događalo prije oružanih sukoba, a bilo u funkciji izazivanja takvih sukoba.
Gubi I. Goldstein iz vida i Tuđmanovu opsjednutost potrebom "svođenja broja Srba u Hrvatskoj na podnošljivi broj" ("Nastavit ću tamo gdje su ustaše stali 1945., istjerat ću Srbe iz Hrvatske!" kako je to u svojim intervjuima "Novom listu" i "Blicu" svjedočio Edo Murtić), kao i "banovinskim granicama", odnosno podjelom BiH, što se nije moglo realizirati bez rata.
A o toj podjeli BiH i Tuđmanovom pokušaja uspostave Velike Hrvatske kao o res iudicata govori u svojoj završnoj riječi na suđenju tvorcima HR HB tužitelj suda den Haagu Kenneth Scott, imenujući ta nastojanja Tuđmana, podržana od dijela hrvatske velikodržavne elite, zločinačkim pothvatom.
Naprosto ne mogu vjerovati da bi "garnitura Savke Dabčević Kučar", u kojoj su bili sami legalisti, išla osamostaljivati Hrvatsku ne poštujući stečena prava Srba u Hrvatskoj kao ni njihova prava koja su imali kao "značajna manjina" (udio u stanovnšitvu veći od 8 %) ili da ne bi poštovali ustavno-pravni poredak SFRJ ili išli napadati JNA.
Konzekventno tome sigurno ne bi išli u dogovoru s Miloševćem u podjelu BiH, niti uspostavljati Veliku Hrvatsku u "banovinskim granicama".
Pa onda pitanje g. Ivi Goldsteinu: "Kako bi rat u Hrvatskoj, u slučaju da je na vlasti bila "garnitura Savke Dabčević Kučar", završio povoljnije, kad u tom slučaju rata uopće ne bi bilo?"
