"Travanjska revolucija 1941."
Učimo neku novu povijest od mladeži HČSP, koja je najbolji pokazatelj kamo vodi nakaradno podučavanje povijesti u hrvatskim školama u zadnjih 20 godina.
Kao što je najavljivano najuporiji promotori ustaštva, te hrvatske inačice fašizma, iz HČSP upriličili su svojevrsnim performansom svoje stranačke mladeži obilježiti 70. godišnjicu proglašenja Velike BiH pod imenom tzv. NDH, 10 travnja 1941.
Ali „da se Vlasi ne dosjete“ ne slave oni godišnjicu proglašenja kvislinške zločinačke tvorevine, ustaške NDH, oni su slavili godišnjicu Travanjske revolucije (što god to značilo) iz 1941.
Podsjeća nas tako HČSP na presudni značaj „Travanjske revolucije“, koja je dovela do uspostave tzv. NDH, koja da je temelj „stvaranju“ današnje RH:
HČSP svim silama želi hrvatskom narodu nametnuti ustaški pokret kao onaj koji se borio za "hrvatsku stvar", a "partizani, pa i Hrvati, većina među njima, nisu se borili za Hrvatsku, nego za Jugoslaviju", pa je samim time uloga partizana negativna.
Nikoga nema da objasni da su Hrvatsku, obnovivši joj državnost, spasili upravo partizani na čelu s hrvatskim komunistima, jer su oni preveli Hrvatsku na stranu sila pobjednica nad fašizmom, jer su oni osigurali uspostavu Hrvatske kao države nositeljice izvornog suvereniteta i kao "nacionalnu državu hrvatskog naroda" kako je definirana svojim ustavom.
Ništa na stvari na mijenja to što se i Hrvatska, zajedno s drugim državama, udružila u federativnu državu, odričući se dijela svojeg suvereniteta i prenoseći ga na zajedničku državu, čime je ova stekla međunarodni subjektivitet.
Pa i samo osamostaljenje Hrvatske bilo je moguće upravo zato jer je Hrvatska i kao SRH bila definirana kao država i bila država.
A tu državnost joj nisu priskrbili "crni" nego "crveni".
Po "crnima" ne bi postojala.
Ali eto "crni" se sve vrijeme pokušavaju nametnuti kao gospodari i baštinici Hrvatske, a u toj funkciji su i ovakvi performansi i rušenje spomenika NOB-u, žrtvama fašizma i istaknutim pojedincima palim u borbi za slobodu, kao što je bilo svojedobno rušenje spomenika žrtvama fašističkog terora u Dotršćini i spomenika jednom od legendarnih sekretara SKOJ-a, Josipu Debeljaku.
To je zorni pokazatelj pokušaja "crnih" da se unište spomenici i sjećanja na žrtve i najsvjetlije što je i hrvatski narod dao u borbi za nacionalno oslobođenje i borbi protiv fašizma.
I nema tu ništa slučajno, to se radi smišljeno u zemlji koja se ne trudi poštovati ni svoj Ustav (Zavnohovska Hrvatska kao pravni osnov RH) ni svoje zakone (zabrana promocije fašizma).
Ovim nastojanjima HČSP-a pridružuje se i Crkva u Hrvata dajući svoj obol tako što i dalje u središtu Zagreba, u bazilici Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici, svake godine održava misu zadušnicu za ustaškog zločinca Antu Pavelića, kojeg dio klera naziva "uglednikom koji je podnio žrtvu za sve nas".
Republika Hrvatska je pravna sljednica SRH odnosno SFRJ, ona i u preambuli svojeg Ustava ističe upravo antifašizam kao jedan od temelja svoje opstojnosti.
Promocija fašizma donijela je već RH mnoge brige, a ne prestane li se s veličanjem ustaštva i diskreditacijom NOB-e i partizana, mogla bi se relativno brzo naći pred neriješivim problemima.
Zato je temeljita deustašizacija i detuđmanizacija hrvatskog društva nužno potrebna i to potrebna što prije.
Kao što je najavljivano najuporiji promotori ustaštva, te hrvatske inačice fašizma, iz HČSP upriličili su svojevrsnim performansom svoje stranačke mladeži obilježiti 70. godišnjicu proglašenja Velike BiH pod imenom tzv. NDH, 10 travnja 1941.
Ali „da se Vlasi ne dosjete“ ne slave oni godišnjicu proglašenja kvislinške zločinačke tvorevine, ustaške NDH, oni su slavili godišnjicu Travanjske revolucije (što god to značilo) iz 1941.
Podsjeća nas tako HČSP na presudni značaj „Travanjske revolucije“, koja je dovela do uspostave tzv. NDH, koja da je temelj „stvaranju“ današnje RH:
"Hrvatski narod je za Republiku Hrvatsku bio pripremljen hrvatskom državom iz Drugog svjetskog rata, stoga je vrlo upitno da li bi Hrvati stvorili hrvatsku državu 1991. godine bez da se prethodno nije odigrala Travanjska revolucija i stvorila NDH".
HČSP svim silama želi hrvatskom narodu nametnuti ustaški pokret kao onaj koji se borio za "hrvatsku stvar", a "partizani, pa i Hrvati, većina među njima, nisu se borili za Hrvatsku, nego za Jugoslaviju", pa je samim time uloga partizana negativna.
Nikoga nema da objasni da su Hrvatsku, obnovivši joj državnost, spasili upravo partizani na čelu s hrvatskim komunistima, jer su oni preveli Hrvatsku na stranu sila pobjednica nad fašizmom, jer su oni osigurali uspostavu Hrvatske kao države nositeljice izvornog suvereniteta i kao "nacionalnu državu hrvatskog naroda" kako je definirana svojim ustavom.
Ništa na stvari na mijenja to što se i Hrvatska, zajedno s drugim državama, udružila u federativnu državu, odričući se dijela svojeg suvereniteta i prenoseći ga na zajedničku državu, čime je ova stekla međunarodni subjektivitet.
Pa i samo osamostaljenje Hrvatske bilo je moguće upravo zato jer je Hrvatska i kao SRH bila definirana kao država i bila država.
A tu državnost joj nisu priskrbili "crni" nego "crveni".
Po "crnima" ne bi postojala.
Ali eto "crni" se sve vrijeme pokušavaju nametnuti kao gospodari i baštinici Hrvatske, a u toj funkciji su i ovakvi performansi i rušenje spomenika NOB-u, žrtvama fašizma i istaknutim pojedincima palim u borbi za slobodu, kao što je bilo svojedobno rušenje spomenika žrtvama fašističkog terora u Dotršćini i spomenika jednom od legendarnih sekretara SKOJ-a, Josipu Debeljaku.
To je zorni pokazatelj pokušaja "crnih" da se unište spomenici i sjećanja na žrtve i najsvjetlije što je i hrvatski narod dao u borbi za nacionalno oslobođenje i borbi protiv fašizma.
I nema tu ništa slučajno, to se radi smišljeno u zemlji koja se ne trudi poštovati ni svoj Ustav (Zavnohovska Hrvatska kao pravni osnov RH) ni svoje zakone (zabrana promocije fašizma).
Ovim nastojanjima HČSP-a pridružuje se i Crkva u Hrvata dajući svoj obol tako što i dalje u središtu Zagreba, u bazilici Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici, svake godine održava misu zadušnicu za ustaškog zločinca Antu Pavelića, kojeg dio klera naziva "uglednikom koji je podnio žrtvu za sve nas".
Republika Hrvatska je pravna sljednica SRH odnosno SFRJ, ona i u preambuli svojeg Ustava ističe upravo antifašizam kao jedan od temelja svoje opstojnosti.
Promocija fašizma donijela je već RH mnoge brige, a ne prestane li se s veličanjem ustaštva i diskreditacijom NOB-e i partizana, mogla bi se relativno brzo naći pred neriješivim problemima.
Zato je temeljita deustašizacija i detuđmanizacija hrvatskog društva nužno potrebna i to potrebna što prije.
