Trebamo li pišući o politici lagati ...
... zanemarivati činjenice, prešućivati istinu i promovirati nešto što znamo da je laž i da ne počiva na činjenicama, da bismo se dopali onoj „šaci jada od lošeg oca i još gore matere“ na političkim forumima, kako bi nas prestali stalkati, progoniti i vrijeđati?
I da bismo bili za tu svojtu prihvatljivi?
E pa, gospodo, malo ste se zajebali, bar što se mene tiče, jer ja ne sudim među one koji će se početi valjati onog trena kad im netko kaže da su pijani.
Tako da ćete me na vašu veliku žalost morati i dalje trpjeti i čitati moje uvodne upise koji su vredniji od bilo čega što ste ikad napisali ili ćete ikad napisati, sve dok ne pritisnete modove/admine da me baniraju, a kako oni razmišljaju kao i vi, vjerujte mi da im to neće teško pasti.
Zaustavite Reuters!
Zaustavite svako razmišljanje o nama Hrvatima ako to razmišljanja ne vodi zaključku da smo bogomdani narod, koji ima sva prava koja se samo zamisliti mogu, pa i pravo ukinuti svako pravo drugima i drugačijima, neovisno o važećim pravnim normama, prirodnim, ljudskim i Božjim zakonima, pa i ljudskosti samoj.
Sve što se Hrvati sjete odmah je provedivo, neovisno o važećim pravnim normama, prirodnim, ljudskim i Božjim zakonima, pa i ljudskosti samoj.
Vi tvrdite da je Tuđman želio izbjeći rat, a činjenice govore da je poduzimao sve da do rata dođe, od odbijanja, ne pregovaranja, već i bilo kakvog razgovora s hrvatskim Srbima, preko najave promjene njihovog statusa i ustavne pozicije, pa do odbijanja i bilo kakvog pokušaja provedbe procesa osamostaljenja Hrvatske kroz institucije sustava SFRJ.
Pa ipak se o tome ne bi trebalo pisati da se ne povrijede osjećaji „šake jada od lošeg oca i još gore matere“, zar ne!?
Nije sporno kad Hrvati izraze želju da se razdruže od federacije u uvjetima kad samo na izražavanje želje imaju pravo prema važećem ustavu zemlje, subjekta međunarodnog prava i punopravne članice OUN.
Ali je silni grijeh kad Srbi u Hrvatskoj izraze želju da žele ostati u saveznoj državi.
I nije problem kad se hrvatske vlasti počnu maćuhinski odnositi prema jednom dijelu svojih državljana, ne priznajući im ni njihovo stečeno pravo konstitutivnog naroda, pravo koje su krvlju platili, boreći se rame uz rame s Hrvatima antifašistima za uspostavu i očuvanje hrvatske države.
Ali je velik problem kad se radi takvog ponašanja hrvatskih vlasti dio tih njenih državljana na tom putu obespravljenja pobuni, ne protiv države, nego protiv sulude vlasti u toj državi. Pa i posegne za oružjem.
Dok istodobno nije nikakv problem kad hrvatske vlasti same formiraju paravojne postrojbe (ZNG) ili dopuste njihovo formiranje (HOS).
I nije nikakav problem kad te paravojne hrvatske postrojbe počnu oružano napadati jedinu legalnu oružanu silu na teritoriju suverene države, subjekta međunarodnog prava i punopravne članice OUN.
Ta složili smo se da je nama Hrvatima sve dopušteno. Ta za rat su ionako krivi drugi, a ne mi koji smo rat započeli, jer smo znali da je „rat šansa koju ne smijemo propustiti“, zar ne!?
Pa kad smo već zagazili u rat, mi Hrvati ne moramo poštovati odredbe međunarodnog ratnog prava i pravila ratovanja.
I nije problem da mi koristeći bolnicu kao zaklon „peremo“ minobacčima po „Bijeloj vojarni“ , ali jest problem kad se na tu vatru odgovori PAT-ovima po bolnici.
I nije problem kad „heroj a ne zločinac“ rasporedi minobacače iza crkve sv. Stošije, i „opere“ po topničkoj bazi, jer to Hrvat smije, ali je žestok problem kada se otamo vatrom odgovori i po središtu Zadra, kao što su to mrzitelji svega hrvatskoga činili.
Naravno da je „heroj a ne zločinac“ ljubitelj sakralnog objekta i spomenika kulture kakav je crkva sv. Stošije, zna on i da su sakralni objekti i spomenici kulture objekti pod zaštitom i da se po njima ne smije pucati, ali ne lezi vraže, to vrijedi samo dotle dok se ti objekti ne koriste u vojne svrhe, pa makar i kao zaklon.
Ali ne, ja o tome da je hrvatska vlast svojim nasilnim provođenjem otcijepljenja izazvala rat, jer je tim postupkom narušila normativni dio Ustava SFRJ iz 1974., ne smijem pisati, jer kad se Hrvatu digne ona stvar, on ima pravo naguziti koga stigne i gdje stigne, a naguženi ne smije ni pisnuti.
Dugotrajnim ispiranjem mozga hrvatskom narodu Tuđmanove podvale i floskule postale su neupitnim istinama, a sustavnim diskreditiranjem pojedinaca koji su se usudili propitkivati te proglašene istine, hrvatska javnost je jednostavno sterilizirana tako da se i danas izuzetno rijetki pojedinci od imena usude progovoriti te jezikom činjenica opovrći te "istine".
Najeklatantniji primjer su svojedobni orkestrirani napadi na pokojnog akademika I. Supeka koje je osobno predvodio Franjo Tuđman ne libeći se čak ni optužiti Supeka da priprema atentat na njega.
Supek je bio zgrožen tim optužbama, a napadi na njega dolazili su sa svih strana, pa i od takvih nesretnika kao što je I. Z. Čičak, koji je okrećući pilu naopako, optuživao Supeka za slom "Hrvatskog proljeća" i za represije koje su potom uslijedile.
Recimo "agresija na Hrvatsku" koju su izvršili Srbija i Crna Gora, savezna vojska i vlastiti pobunjeni državljani, tako što su u Hrvatskoj osnovane paravojne jedinice koje su napadale saveznu vojsku, koja niotkud nije dolazila, već je oduvijek bila tu lege artis?
Znači ordinarni kretenizam, ali za one ispranog mozga sakrosantna istina. I ja, ali i drugi koji drugačije misle, to svoje mišljenje, ma koliko bilo zasnovanao na činjenicama, uopće ne bi smjeli iznositi zato da ne povrijede osjećaje ordinarnih ignoranata?
Nikad nitko pobunu Austrijanaca u Južnom Tirolu nije okarakterizirao kao agresiju na Italiju usprkos tome što su na strani pobunjenika bili i brojni austrijski i njemački državljani.
Jel' to onda tamo bila agresija Austrije i Njemačke na Italiju?
I tako punih dvadeset godina!
Jel' Italija, radi svih atentata, ubojstava karabinijera, miniranja prometnica, mostova, dalekovoda i industrijskih postrojenja, posegnula za nasilnim rješenjem problema? Ne, Italija je locirala problem, uvažila ga i strpljivo pregovarala s predstavnicima, o užasa, pobunjenika, sve do rješenja koje se zove autonomija Južnog Tirola.
Jel' možda Italija radi te autonomije manje Italija?
Ne, ja osobno mislim da je upravo time što je smogla snage priznati da na dijelu njenog teritorija Austrijanci čine apolutnu većinu u stanovništvu, pokazala i svoju snagu i privrženost demokratskom načinu rješavanja problema.
Teritorij privremeno nedostupan hrvatskim vlastima zbog pobune ni po kojim kriterijima ne može biti okupirano područje.
Ali to ignorante ne zanima, njima je rečeno da je na Hrvatsku izvršena agresija, a trebalo im je reći da je svojom jednostranom odlukom Tuđmanov režim nasilno, oružanim napadima na saveznu vojsku, rušio ustavno-pravni poredak SFRJ, suverene države, subjekta međunarodnog prava i punopravne članice OUN.
To tvrditi, neovisno o tone što su navedeno neprijeporne činjenice, ne uklapa se u sustav proglašenih istina i svakog onog tko tako razmišlja trebalo bi po onima što pripadaju u skupinu opisanu kao „šaka jada od lošeg oca i još gore matere“ bar internirati, ako već ne i zauvijek protjerati iz Hrvatske.
Zaustavimo bar @Feniksa, ako već ne možemo Reuters.
I da bismo bili za tu svojtu prihvatljivi?
E pa, gospodo, malo ste se zajebali, bar što se mene tiče, jer ja ne sudim među one koji će se početi valjati onog trena kad im netko kaže da su pijani.
Tako da ćete me na vašu veliku žalost morati i dalje trpjeti i čitati moje uvodne upise koji su vredniji od bilo čega što ste ikad napisali ili ćete ikad napisati, sve dok ne pritisnete modove/admine da me baniraju, a kako oni razmišljaju kao i vi, vjerujte mi da im to neće teško pasti.
Zaustavite Reuters!
Zaustavite svako razmišljanje o nama Hrvatima ako to razmišljanja ne vodi zaključku da smo bogomdani narod, koji ima sva prava koja se samo zamisliti mogu, pa i pravo ukinuti svako pravo drugima i drugačijima, neovisno o važećim pravnim normama, prirodnim, ljudskim i Božjim zakonima, pa i ljudskosti samoj.
Sve što se Hrvati sjete odmah je provedivo, neovisno o važećim pravnim normama, prirodnim, ljudskim i Božjim zakonima, pa i ljudskosti samoj.
Vi tvrdite da je Tuđman želio izbjeći rat, a činjenice govore da je poduzimao sve da do rata dođe, od odbijanja, ne pregovaranja, već i bilo kakvog razgovora s hrvatskim Srbima, preko najave promjene njihovog statusa i ustavne pozicije, pa do odbijanja i bilo kakvog pokušaja provedbe procesa osamostaljenja Hrvatske kroz institucije sustava SFRJ.
Pa ipak se o tome ne bi trebalo pisati da se ne povrijede osjećaji „šake jada od lošeg oca i još gore matere“, zar ne!?
Nije sporno kad Hrvati izraze želju da se razdruže od federacije u uvjetima kad samo na izražavanje želje imaju pravo prema važećem ustavu zemlje, subjekta međunarodnog prava i punopravne članice OUN.
Ali je silni grijeh kad Srbi u Hrvatskoj izraze želju da žele ostati u saveznoj državi.
I nije problem kad se hrvatske vlasti počnu maćuhinski odnositi prema jednom dijelu svojih državljana, ne priznajući im ni njihovo stečeno pravo konstitutivnog naroda, pravo koje su krvlju platili, boreći se rame uz rame s Hrvatima antifašistima za uspostavu i očuvanje hrvatske države.
Ali je velik problem kad se radi takvog ponašanja hrvatskih vlasti dio tih njenih državljana na tom putu obespravljenja pobuni, ne protiv države, nego protiv sulude vlasti u toj državi. Pa i posegne za oružjem.
Dok istodobno nije nikakv problem kad hrvatske vlasti same formiraju paravojne postrojbe (ZNG) ili dopuste njihovo formiranje (HOS).
I nije nikakav problem kad te paravojne hrvatske postrojbe počnu oružano napadati jedinu legalnu oružanu silu na teritoriju suverene države, subjekta međunarodnog prava i punopravne članice OUN.
Ta složili smo se da je nama Hrvatima sve dopušteno. Ta za rat su ionako krivi drugi, a ne mi koji smo rat započeli, jer smo znali da je „rat šansa koju ne smijemo propustiti“, zar ne!?
Pa kad smo već zagazili u rat, mi Hrvati ne moramo poštovati odredbe međunarodnog ratnog prava i pravila ratovanja.
I nije problem da mi koristeći bolnicu kao zaklon „peremo“ minobacčima po „Bijeloj vojarni“ , ali jest problem kad se na tu vatru odgovori PAT-ovima po bolnici.
I nije problem kad „heroj a ne zločinac“ rasporedi minobacače iza crkve sv. Stošije, i „opere“ po topničkoj bazi, jer to Hrvat smije, ali je žestok problem kada se otamo vatrom odgovori i po središtu Zadra, kao što su to mrzitelji svega hrvatskoga činili.
Naravno da je „heroj a ne zločinac“ ljubitelj sakralnog objekta i spomenika kulture kakav je crkva sv. Stošije, zna on i da su sakralni objekti i spomenici kulture objekti pod zaštitom i da se po njima ne smije pucati, ali ne lezi vraže, to vrijedi samo dotle dok se ti objekti ne koriste u vojne svrhe, pa makar i kao zaklon.
Ali ne, ja o tome da je hrvatska vlast svojim nasilnim provođenjem otcijepljenja izazvala rat, jer je tim postupkom narušila normativni dio Ustava SFRJ iz 1974., ne smijem pisati, jer kad se Hrvatu digne ona stvar, on ima pravo naguziti koga stigne i gdje stigne, a naguženi ne smije ni pisnuti.
Dugotrajnim ispiranjem mozga hrvatskom narodu Tuđmanove podvale i floskule postale su neupitnim istinama, a sustavnim diskreditiranjem pojedinaca koji su se usudili propitkivati te proglašene istine, hrvatska javnost je jednostavno sterilizirana tako da se i danas izuzetno rijetki pojedinci od imena usude progovoriti te jezikom činjenica opovrći te "istine".
Najeklatantniji primjer su svojedobni orkestrirani napadi na pokojnog akademika I. Supeka koje je osobno predvodio Franjo Tuđman ne libeći se čak ni optužiti Supeka da priprema atentat na njega.
Supek je bio zgrožen tim optužbama, a napadi na njega dolazili su sa svih strana, pa i od takvih nesretnika kao što je I. Z. Čičak, koji je okrećući pilu naopako, optuživao Supeka za slom "Hrvatskog proljeća" i za represije koje su potom uslijedile.
Recimo "agresija na Hrvatsku" koju su izvršili Srbija i Crna Gora, savezna vojska i vlastiti pobunjeni državljani, tako što su u Hrvatskoj osnovane paravojne jedinice koje su napadale saveznu vojsku, koja niotkud nije dolazila, već je oduvijek bila tu lege artis?
Znači ordinarni kretenizam, ali za one ispranog mozga sakrosantna istina. I ja, ali i drugi koji drugačije misle, to svoje mišljenje, ma koliko bilo zasnovanao na činjenicama, uopće ne bi smjeli iznositi zato da ne povrijede osjećaje ordinarnih ignoranata?
Nikad nitko pobunu Austrijanaca u Južnom Tirolu nije okarakterizirao kao agresiju na Italiju usprkos tome što su na strani pobunjenika bili i brojni austrijski i njemački državljani.
Jel' to onda tamo bila agresija Austrije i Njemačke na Italiju?
I tako punih dvadeset godina!
Jel' Italija, radi svih atentata, ubojstava karabinijera, miniranja prometnica, mostova, dalekovoda i industrijskih postrojenja, posegnula za nasilnim rješenjem problema? Ne, Italija je locirala problem, uvažila ga i strpljivo pregovarala s predstavnicima, o užasa, pobunjenika, sve do rješenja koje se zove autonomija Južnog Tirola.
Jel' možda Italija radi te autonomije manje Italija?
Ne, ja osobno mislim da je upravo time što je smogla snage priznati da na dijelu njenog teritorija Austrijanci čine apolutnu većinu u stanovništvu, pokazala i svoju snagu i privrženost demokratskom načinu rješavanja problema.
Teritorij privremeno nedostupan hrvatskim vlastima zbog pobune ni po kojim kriterijima ne može biti okupirano područje.
Ali to ignorante ne zanima, njima je rečeno da je na Hrvatsku izvršena agresija, a trebalo im je reći da je svojom jednostranom odlukom Tuđmanov režim nasilno, oružanim napadima na saveznu vojsku, rušio ustavno-pravni poredak SFRJ, suverene države, subjekta međunarodnog prava i punopravne članice OUN.
To tvrditi, neovisno o tone što su navedeno neprijeporne činjenice, ne uklapa se u sustav proglašenih istina i svakog onog tko tako razmišlja trebalo bi po onima što pripadaju u skupinu opisanu kao „šaka jada od lošeg oca i još gore matere“ bar internirati, ako već ne i zauvijek protjerati iz Hrvatske.
Zaustavimo bar @Feniksa, ako već ne možemo Reuters.
